INTERVJU S POVODOM – VINKA KLARIĆ, BALERINA

Život na vršcima prstiju

Nakon 14 godina izbivanja iz rodnog grada, napornog rada, obrazovanja na najboljim talijanskim plesnim akademijama te stalnog nastupanja diljem Italije, u Zadar se vratila Vinka Klarin s namjerom da svojim sugrađanima i sugrađankama prenese svojebogato znanje i dokaže da Zadar itekako ima što pokazati na plesnom podiju.

Ova akademska balerina i koreografkinja, članica plesne skupine Spellbound Company,otišla je iz Zadra sa 18 godina kako bi se nakon završene srednje škole nastavila baviti plesom za što tada, kao ni sada, nije bilo mogućnosti u Hrvatskoj.

Kako ste se odlučili za odlazak baš u Italiju?

- Kako u Hrvatskoj nije postojala, a još ni sad je nema, plesna akademija gdje bi se mogla steći diploma na tom polju, mogla sam birati između Beča i Rima. Kako mi je talijanski jezik srodniji, a i imam rodbinu tamo, odlučila sam se za Državnu Plesnu Akademiju u Rimu (Accademia Nazionale di Danza di Roma) – koja svojim polaznicima omogućava diplomu. Kako su kriteriji na prijemnom ispitu izuzetno visoki, nisam se usudila ni prijaviti dok nisam svladala tehniku na privatnoj akademiji Balletto di Roma. Tamo sam danonoćno vježbala i polagala ispite što se pokazalo kao olakotna okolnost pri upisu na Accademiu Nazionale di Danza. Kao strankinja sam dobila i stipendiju, tako da sam se mogla u potpunosti posvetiti plesu.

Pored blještavila Rima i talijanskih pozornica ipak ste se vratili u rodni Zadar. Zašto?

- Rim jest prekrasan, Vječni grad, ali stil života je posve drukčiji od onoga na koji smo navikli ovdje. Naporno se radi od jutra do mraka, a pritom prijeđete udaljenosti kao da svaki dan putujete od Zadra do Šibenika i natrag. Osim toga, život tamo je užasno skup, a ni sigurnost nije na zavidnoj razini zbog sve veće gravitacije ilegalnih doseljenika koji se za život bore na najraznolikije načine, pa uključivali oni i kriminal. Nije baš pametno izlaziti ni do trgovine u kasnije popodnevne sate. I struktura posla je takva da često nisam imala ni slobodan vikend. Tijelo plesača se ne smije niti malo zapostaviti jer u suprotnom atrofira i više nije u stanju podnijeti velike napore koje koreografija zahtijeva. Što je vrijeme više odmicalo to se u meni više budila nostalgija za mojim prekrasnim Zadrom, sunčanim popodnevima i šetnjom uz more. Unatoč velikoj disciplini i stegi, tijelo si,nakon 30 – e godine života,više ne može dopustiti takav tempo. Tako sam se, umjesto da ostanem u nekoj talijanskoj plesnoj skupinii plešem samo po par mjeseci, odlučila za povratak u svoj rodni grad kako bi i ovdje djevojčice, ali i dječaci imali priliku nastaviti baviti se klasičnim plesom, za koji svakako ima puno potencijala.

Balet nije samo za djevojčice

Postoje predrasude da se plesom bave samo djevojčice, odnosno, kako to nije prava zanimacija za dječake?

- Predrasude nažalost postoje, ali posve neutemeljno. Znam da se većinom za dječake preferira nogomet, košarka ili nekakav drugi sport i da većina njih od malih nogu sanjari o prepunom stadionu koji izvikuje njegovo ime. Ali, kad bi ljudi znali koliko su baletani cijenjeni i koliko puno zarađuju upravo zbog toga što ih je manje nego nas, promijenili bi mišljenje. Oni, osim što skupo naplaćuju svoje nastupe u kazalištu, su rastrgani između brojnih poziva modnih agencija za raznorazne kampanje, a da ni ne govorim koliko dodatno zarađuju seminarima koje održavaju. Tako da ne vidim razloga zašto se i dječaci ne bi bavili plesom. Već imamo jednog člana, ima 5 ipogodina i talent jednostavno izvire iz njega. Bila bi zaista šteta protratiti takvo što. Naravno da dječaci rade po njima prilagođenom programu.

Kakav program Vi preferiratei kad je najbolje početi?

- Ja osobno najviše volim klasiku i neoklasiku, klasičan jazz balet. Glazba, klasična i hibridna. Najbolje je početi s 5 ipo ili 6 godina. Tad je tijelo već dovoljno snažno, ali ga je još uvijek moguće definirati, tj. prilagoditi plesu. Vježba se na Harlequin podu koji je posebno dizajniran za ples,mekši od linoleuma, odnosno, plesna guma. Cijeli plesni studio je uređen po strogim europskim standardima s obzirom na to da se nadam gostovanju vanjskih suradnika iz Europe i svijeta.

Zašto je dobro baviti se plesom i je li on za svakoga ili samo za odabrane?

- Plesom je preporučljivo baviti se zato što je to jedna od najljepših disciplina za formiranje tijela i postizanje harmoničnosti, i ženstvenosti, kad su u pitanju djevojčice. Iako ljudi vjeruju da treba bjesomučno vježbati, trčati i/ili dizati utege, time se postiže malo i/ili ništa. Samo se pumpaju mišići koji se mogu napumpati, dok se tijelo ne oblikuje. Ples mišićnu masu oblikuje na najbolji mogući način, nježno poput plivanja i čitavo tijelo postaje gipko i savršeno poput vretena. Ples je za svakoga tko voli plesni izričaj, nema diskriminacije po tom pitanju. Naravno, neke tjelesne predispozicije su važne, ovisno o tome kojim smjerom se odlučite kretati u plesnom svijetu. Amerikanci su inače malo jače tjelesne građe, ali su izvanredni plesači. Njihov Contemporany dance je izvanredan! Bacaju se po podiju poput razigranih loptica, odskakuju, poskakuju, fasciniraju stalnom pokretljivošću. Dakle, debljina, odnosno, težina, nije nikakvo mjerilo.

Tradicija se nastavlja

Kakvu budućnost prognozirate Zadru kad je ples u pitanju?

- Zadar prije svega ima dugogodišnju plesnu tradiciju, puno dužu od Splita, koji unatoč tome što zahvaljujući Almiri Osmanović ima izvrsnu baletnu skupinu pri HNK, nema niti osnovnu baletnu školu, a ima i vrlo malo ritmičkih skupina, pa jeZadar, po tom piatnju,u ogromnoj prednosti Mnoge mame koje su učile plesati još kod Ane Tomić ili davnije,dovode mi svoje kćeri kojima su prenijele svu svoju ljubav prema plesu. Najviše je djevojaka koje su se nakon završene baletne škole Blagoje Bersa htjele nastaviti baviti plesom, ali zbog svoje dobi nisu imale gdje. Čim se malo uhodamo, organizirat ćemo natjecanja, seminare, manifestacije, kako bi se pkazalo svo znanje i vještine ovih mladih ljudi. Zadar svakako ima svijetlu budućnost kad je ples u pitanju.

Imate li neku neostvarenu želju?

- Uh, teško pitanje. svatko od nas ima puno želja, ali ipak, imam jednu koja je ujedno plan i nadam se skorom ostvarenju. Voljela bih pronaći par ljudi, školovanih u Hrvatskoj, ili koji su se vratili kao i ja, i s njima ostvariti suradnju, barem jednom godišnje napraviti nekakav projekt, predstavu na jednom drugom nivou od onih na koje je naša publika navikla.Htjela bih primijeniti standarde i kriterije jednake onima koji vladaju na europskoj sceni i po kojima sam se ja školovala. Jer Zadar može imati izaslužuje puno više od trenutne ponude. Novo kazalište ne bi bilo na odmet. Ovo je premaleno s obzirom na potencijale. Nekoliko pravih ljudi i Zadar i HNK će zablistati punim sjajem, u svakom pogledu.

M. M.

Subota, 13. Ožujak 2010.

Želite li komentirati?