Vesna Balenović i Boris Franić iz udruge Zviždač

Hrvatski svjedoci i zviždači

Ankica Lepej, prva “zviždačica“

Prva zviždačica praćena u javnosti bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici. Vesna Balenović, zaposlenica INA-e ukazala je na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e. Obje su u svojim tvrtkama dobile otkaz. Poznat je slučaj Krešimira Mišića, prometnog policajca koji je 2002. godine zaustavio u vožnji alkoholiziranog gradonačelnika Milana Bandića. Njegov je policijski zapisnik također završio u medijima, a Mišić je dobio otkaz. Na posao je vraćen nakon tri godine.

Ivan Šimonović, bivši ministar pravosuđa

“ZVIŽDAČI” OSTAJU BEZ SVEGA

Samo budale cinkaju

Iako je bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović svojedobno upozoravao da “bez zviždača nema borbe protiv korupcije” u praksi se pokazalo da su ti istiborci za pravdu šikanirani, proganjani, svedeni na sam rub egzistencije jer su odlučili biti heroji

Prvo, prijetit će vam. Ostat ćete bez posla. Zatim bez prijatelja. Možda i obitelji, kao i bez sve imovine koju posjedujete. Nakon svega, ni zdravlje vam neće biti savršeno. Ostat ćete bez svega jer ste odlučili – napraviti pravu stvar i prokazati krađu, korupciju ili neki drugi oblik kriminala. Upravo ovakvu sudbinu u Hrvatskoj redovito dožive mnogi svjedoci i tzv. “zviždači” koji su odlučili otkriti javnosti kriminal u tvrtkama poput Ine, FINE i dr. Iako je bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović svojedobno upozoravao da “bez zviždača nema borbe protiv korupcije” u praksi se pokazalo da su ti istiborci za pravdu šikanirani, proganjani, svedeni na sam rub egzistencije jer su odlučili biti heroji. Heroj je htio biti i Boris Franić, kuhar Đačkog doma u Zadru koji se prije nekoliko godina pobunio zbognavodno brojnih malverzacija u toj ustanovi. U rujnu 2007. godine je prijavio ravnatelja, Milu Ivkovića, zbog nesavjesnog poslovanja, zlouporabe ovlasti i višestrukog preplaćivanja roba i usluga. Franić vjeruje da je takvim poslovanjem Dom oštećen za najmanje 300.000 kuna godišnje, što je u 17 godina Ivkovićeva rada oko 5 milijuna kuna. Zadarska policija je nakon istrage protiv Ivkovića u kolovozu 2009. podnijela kaznenu prijavu.

Dobio otkaz

Od tada se ama baš ništa nije dogodilo. Jedino je Boris Franić otpušten jer je navodno neopravdano izostajao s posla.

Trebalo bi biti žalosno to što sam ja dobio otkaz, a Ivković protiv kojeg je podnesena kaznena prijava još radi. Ostao sam bez ičeg, nemam posao, primanja, stjeran sam na ulicu – govori Boris Franić. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru zatražilo je početkom godine dopunu istrage protiv Mile Ivkovića. S obzirom da se do danas ništa nije pomaknulo s mrtve točke, Boris Franić je privatno tužio Đački dom u Zadru jer se želi vratiti na posao. Svjedočio je 22.srpnja,a novo ročište se očekuje u rujnu. U međuvremenu je prepušten sam sebi. Baš kao i naša iduća sugovornica. Već nekoliko godina se povlači po sudovima jer je prokazala korupciju i krivotvorenjeu katastru jednog grada na području Zadarske županije. Zbog osjetljivosti procesa zamolila nas je za anonimnost. Njena priča započela je kad je njenom ocu susjed pokušao oteti zemlju. Susjed ga je tužio pokušavajući se uknjižiti na njegovu parcelu i to bez dokaza o vlasništvu.Otac naše sugovornice godinama se protiv toga borio, a na kraju se nije mogao ni žaliti. Završetak procesa nije doživio. Stoga se njegova kći uhvatila posla i ustanovila da je parnicu bilo nemoguće dobiti zbog niza krivotvorenih dokumenata i mreže korupcije koja vlada u ovdašnjem sudstvu.

Zbog krivotvorenja dokumentacije čiji je cilj bila legalna otimačina zemljišta prijavilasam jednu službenicu katastra.Iz iskustva znam da se u sudskom zapisniku može naći i nešto što nismo rekli ni imali namjeru reći. Osobno sam se uvjerila da se treba kloniti iluzija da se u pravosudnom sustavune događaju i ružne stvari– upozorava naša sugovornica

Život u sudnici

Nije joj, kaže,jasno tko je odgovoran što je predmet više godina ležao u zadarskom Općinskom državnom odvjetništvu, dok gotovo nije nastupila zastara i nije zaprijetila da će slučaj objaviti u medijima.

- Prije 6 mjeseci USKOK-u sam prijavila i tri suca Županijskog suda u Zadru i jednog odvjetnika, jer su mnom ocu neovlašteno zabranili mogućnost žalbe. Već sam ih ranije prijavljivala policiji, još 2005., ali Županijsko državno odvjetništvo je tada zaključilo da imam i druge mogućnosti osim žalbe – dodaje naša sugovornica.

Zbog svjedočenja joj se život preselio u sudske odaje. O privatnim tužbama, kaže, zato ni ne razmišlja.

-Kad toliko vremena provodite po sudovima, onda počnete misliti da ste ludi – dodaje naša sugovornica.
Upravo takva ocjena položaja svjedoka i “zviždača” prevladava u javnosti. Mnogima se čini da moraš biti posve lud ili glup da bi se upustio u takav pothvat.

-Smatram da će se s vremenom mišljenje o zviždačima promijeniti. U svijetu ih se nagrađuje kao zaslužne osobe, junake, odaje im se priznanje samo kod nas se “zviždače” smatra idiotima – govori Vesna Balenović, predsjednica udruge “Zviždač”. Podsjetimo, Balenović je i sama dobila otkaz nakon što je u medije izašla s optužbama o navodnoj korupciji i kriminalnim radnjama u Ini teškima milijune dolara. Od 2008. godine vodi udrugu za pomoć “zviždačima”, a dosad su joj se za pomoć ili savjet obratile tisuće ljudi.

Šimonović podvio rep

Do zasluženog tretmana svjedoka u Hrvatskoj i postizanja odgovarajućeg nivoa sigurnosti proći će još dosta vremena. Ni nagli odlazak ministra Ivana Šimonovića u UN ne pomaže Hrvatskoj.

- Ministar Ivan Šimonović dao se petama vjetra u ključnom trenutku. Umjesto da ga premijerka Jadranka Kosor hvali kao čovjeka koji je uspio, treba mu dati crveni karton jer je podvio rep u trenutku kad nas čeka otvaranje poglavlja pravosuđa pred međunarodnom zajednicom – smatra Balenović.
S tom ocjenom se slaže veći dio javnosti. Jer, u više navrata kritiziran je Šimonovićev karijerizam i isprazni potezi. Dok je upozoravao kako “bez svjedoka nema borbe protiv korupcije” po istom pitanju je malo ili ništa poduzeo. Maksimum je, čini se,osnivanje Ureda za podršku svjedocima pri županijskim sudovima. Osim u Zadru, takvi uredi osnovani su pri županijskim sudovima u Osijeku i Vukovaru, kao i pri zagrebačkom Županijskom sudu i Općinskom kaznenom sudu. Uredi su osnovani uz pomoć nizozemske vlade i UNDP-a koji je za to izdvojio 6 milijuna kuna. Njihova funkcija je brinuti se za emotivnu podršku žrtvama i svjedocima prije, tijekom i nakon suđenja. Tu je i davanje praktičnih informacija o pravima svjedoka, tijeku suđenja i slično. Uredi ne pružaju pravne savjete ni psihološku pomoć. Dakle, deklarativno se brinu o osjećajima svjedoka, ali nemaju ama baš nikakvu mogućnost osigurati im psihologa ili zaštitu pred mogućim prijetnjama.

Ti uredi su samo mrtvo slovo na papiru, mi se gotovo i nismo bavili njihovim radom. To je nebitan potez u zemlji kompletno prožetoj korupcijom – zaključuje Balenović. Iz ureda za podršku svjedocima u Zadru do zaključenja ovog broja nismo dobili komentar.

K.K.

Ponedjeljak, 02. Kolovoz 2010.