SUSRET S UMJETNIKOM FOTOGRAFIJE

“Hrvatska loše prezentira svoja kulturna blaga”

- Ako mi Bog da zdravlja i dugi život radit ću do posljednjeg daha. Kad nešto pohranite u mozak onda to traje vječno dok ste svjesni svijeta oko sebe. Fotografija je samo sredstvo kojim se registrira ono što ljudski mozak može primijetiti, osmisliti i oformiti, a to ne možete naučiti, s tim se rađate – Ivo Pervan

Ivo Pervan na karakterističan način svojim fotografijama prikazuje hrvatsku kulturnu i prirodnu baštinu te nastoji trajno zabilježiti i promovirati njene vrijednosti i ljepote. Neumornim radom kroz 30-ak godina karijere prikupio je najljepše fotografije hrvatske obale i drugih kutaka Zemlje. Osvajajući brojne međunarodne nagrade, zaslužan je za afirmaciju Hrvatske kao turističkog odredišta u svijetu. Uoči Božića je u Muzeju antičkog stakla otvorena njegova izložba “Anđeli bez granica” . Svi zainteresirani je mogu pogledati do 22. siječnja.Iako su pejzaži njegov zaštitni motiv, ne isključuje eksperimentiranje niti s drugim zanimljivim motivima, odnosno detaljima koje njegovo oko uvijek uočava u prostoru oko sebe. Tako se Pervan Zadranima predstavio s 60-tak fotografija s motivima anđela koje je zahvaljujući teleobjektivu zauvijek sačuvao od zaborava. Anđele je putujući po svjetskim metropolama svojevremeno zamijetio na crkvama i grbovima starih kuća. Zahvaljujući moći zapažanja detalja ih je i ovjekovječio, ali tek onda kada je zahvaljujući obitelji Moćan iz Zagreba dobio na poklonteleobjektiv vrijedan 12 tisuća eura. Sve ostalo je sada već povijest.

Fotografija je Vaš život. Otkud Vam ideja za fotografiranjem anđela na svodovima sakralnih objekata?

- Zadnjih desetak godina preko Ministarstva vanjskih poslova, Odjela za kulturu RH te u suradnji s našim veleposlanstvima, postavio sam veliki broj izložbi u svim većim svjetskim metropolama. Naime, svi motivi bili su vezani uz prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske. Kada ste u inozemstvu na putovanju uvijek možete izdvojiti jedan dan u kojemu ćete pogledati ono što vas zanima. Tako sam razgledavao njihove katedrale koje su mi bile najatraktivnije u svim tim metropolama. U tom svom razgledavanju uočio sam anđele, koji su za mene simbol dobra i mira, te sam odlučiosakupiti jedan broj tih anđela. Naime, želio sam upravo te anđele skidati s udaljenih svodova, a s tim skupim objektivom sam to i ostvario.Ljudi su s njima oduševljeni. Mislim da nema ničeg ljepšeg u životu do pružanja zadovoljstva i sreće ljudima, pa i kroz fotografiju.

Vaše fotografije dosežu veličine i do dva metra. Što s tako raznolikim i velikim dimenzijama fotografija želite postići?

- One se zapravo kreću od 40 centimetara pa do 2 metra. Fotografija je tada zaista upečatljivija. Ljudi rade dosta šablonski. Međutim u fotografiji je potrebno promišljanje, dublje razmišljanje. To mogu samo oni ljudi koji se njom ozbiljnije bave i to na pravi način. Bitno je naglasiti kako u većini slučajevaimate uobičajeni način izlaganja slika na izložbama, one budu sve istog formata. Tada dobijete različite motive na istom formatu što prilično bezlično djeluje i ubija samu izložbu. Shvatio sam da različiti motivi u različitim dimenzijama daju popriličnu živost izložbi, što zapravo svi bolje prihvaćaju.

Mislite li da u hrvatskoj kulturi ima još puno toga što stručno oko fotografa treba uočiti, a onda i podijeliti s ostalima te im ukazati na još neke, možda nezamijećene ljepote naše baštine?

- Ne da ima puno, već izuzetno puno. Kad bi ljudi, koji su plaćeni za to, shvatili čega sve u Hrvatskoj ima mi bismo bili vodeća zemlja u svijetu po raznolikosti. No, nažalost istina je da kod nas ljudi rade određene funkcije samo da ih odrađuju, to su neke stare loše navike. Kod nas je bitno ispuniti formu, odraditi nešto da je sve na broju, ali kako stvari postaviti, da one dobro izgledaju,, za to treba imati dušu, ali i naobrazbu. Kod nas ljudi raznih struka obnašaju određene funkcije za što nisu školovani te ne shvaćaju zapravo to što rade, a takvi odlučuju o nekim bitnim stvarima. Oni zbog nekih starih navika počnu zloupotrebljavati svoj položaj i počnu odlučivati o nečemu što ne razumiju jer smatraju da ukoliko su na položaju znaju što rade. No, to je kontraproduktivno jer se tako stvara loš proizvod, a svaki loš proizvod je puno skuplji od onog dobrog kojeg napravi struka. Taj kult ličnosti i ta zloupotreba se toliko uvriježila u našem društvu da izgleda kako više nema pomoći. Posljednjih 15-ak godina ih prozivam, navukao sam mržnju svih njih na sebe, no nema pomoći. Oni samo sebi daju oduška, sve rade kako bi zadovoljili samo svoju taštinu i svoje komplekse jer vjerojatno na taj način zloupotrebljavajući svoj položaj oni sebi to omogućuju i veći su u svojim očima, ali nisu, samo padaju dublje i dublje. Za mene su to ograničeni ljudi.

Smatrate li da Hrvatska kvalitetno čuva i prezentira svoja kulturna blaga?

- Čuva dobro zahvaljujući ministarstvima i crkvi, ali prezentira jako loše. To nam se vraća neostvarivanjem prihoda, imidža. Druge zemlje na imidž troše ogromna sredstva, a neusporedivo su siromašnije i deficitarnije nego naša u tim stvarima. Mi se ponašamo kao pijani bogataši, imamo sve, ali ne znamo upravljati time.

Svojedobno ste izjavili kako se i politika zemlje može voditi adekvatnim predstavljanjem njezine ljepote u svijetu putem fotografije. Što ste pod tim mislili?

- U kontaktu s predsjednikom Josipovićem izjavio sam mu tu rečenicu, našto me on začuđeno pogledao. Tada sam ga pitao da li je ikada bio na Havajima, da li zna kako izgledaju. Na što je on rekao da zna kako izgledaju upravo s fotografija, s televizije. Smatram da smo mi sliku o Hrvatskoj poslali na vrijeme, kao što su to napravili Havaji, ne ove turističke što se vrte po dokumentarnim filmovimaonda nitko normalan ne bi nama zabranio da proglasimo zaštitu svog pojasa, pa ni Talijani i bili bismo prepoznatljivi, pa možda i više od Havaja. Sve se nalazi oko nas samo ljudi ne razmišljaju o tome, pitanje je kome je Bog dao kemiju u glavi da takve stvari vidi, primijeti i prepozna. Treba upotrijebiti onoga tko to vidi, a to se zove struka i znanje. Ali ako kod nas svi upotrebljavaju ono prije navedeno, kako ćemo mi tako dalje i uopće naprijed?

Što namjeravate, odnosno kakvi su Vam projekti u planu, a s kojima biste predstavili ljepote Hrvatske?

- U izradi je projekt vezan uz kulturnu baštinu Hrvatske. Želio bih prikazati Dalmaciju kakva je sada, povodom 2000 godina od prvog spomena njenog imena, kako bi te fotografije ostale kao dokument u sjećanje budućim generacijama. Sada pozivam tvrtke da mi pomognu u realizaciji projekta jer želim napraviti knjigu-spomenik, kako bi ostala i iza nas te i za sljedeće 2000 godina, a te generacije će znati kako je Dalmacija danas izgledala. Uvijek je problem u trenutku kada se nešto događa prepoznati koliko su neki projekti jako bitni, jer uvijek ima važnijih tekućih problema koje treba financirati. No, oni se financiraju, a onda bi na red trebalo doći očuvanje kulturne baštine koja će biti prezentirana budućim generacijama. Smatram da je to moralna obveza svih nas. Vjerujem da još ima moralnih ljudi, doduše povučeni su i drže sa strane, ali ako Bog da zdravlja nadam se da ću to zamišljeno i ostvariti.

Odakle crpite inspiraciju za svoje radove?

- Sve je oko nas, samo treba imati kemiju u glavi. To imate ili ne, ili vam je Bog dao ili nije. To ne možete naučiti. Prelijepu zemlju imamo. Živimo na predivnom mjestu. Mi ovdje imamo šansu predstavit se svijetu kao rijetko tko na zemlji, ali treba biti svjestan toga što imamo.

Mislite li da će Vaša ljubav prema fotografiji i uočavanju nekih dragocjenih skrivenih detalja ikada uminuti?

- Moja ljubav uminuti, nema šanse. Ako mi Bog da zdravlja i dugi život radit ću do posljednjeg daha. Kad nešto pohranite u mozak onda to traje vječno dok ste svjesni svijeta oko sebe. Fotografija je samo sredstvo kojim se registrira ono što ljudski mozak može primijetiti, osmisliti i oformiti, a to ne možete naučiti, s tim se rađate.

V.M.

Srijeda, 18. Siječanj 2012.