O nasilju u obitelji danas se puno govori, a samim time se i više prijavljuje

Udruga Duga dnevno primi najmanje tri poziva za pomoć

ŽRTVA NASILJA:

"Što će biti sa mnom, samo Bog zna"

- Otišla sam k njemu po dijete, a on me pred našim djetetom i njegovih dvoje iz prvog braka, te njegovom majkomudario šakom u glavu zbog čega sam završila u bolnici – A.B.

Da nasilje u obitelji, više nisu samo priče koje se događaju negdje drugdje, a ne i u našoj neposrednoj blizini pokazuje i jedna od malobrojnih žena koja nam je ispričala što je sve doživjela od svog partnera u izvanbračnoj zajednici.- Planiram živjeti ovih osam mjeseci u miru s djetetom, a kad on izađe iz zatvora, kako bude, bit će. Na to nitko ne može utjecati – riječi su 22-godišnje A.B., mlade žene koju je bivši nevjenčani suprug gotovo dvije godine psihički i fizički zlostavljao, te njoj i njenoj obitelji prijetio smrću, zbog čega je trenutno na odsluženju zatvorske kazne.Njena ispovijest samo je jedna u nizu koju djelatnici Centra za socijalnu skrb, te Udruga za pomoć ženi i djetetu "Duga" svakodnevno slušaju. Za taj prvi spasonosni poziv žrtve nasilja pripremaju se danima, mjesecima, pa čak i godinama. Dosta vremena da potraži pomoć trebalo je i našoj sugovornici.Najprije se povjerila majci i to tek kad joj je na ormaru pronašla liječničke nalaze slomljenog rebra, a presudni trenutak bio je kada joj je bivši nevjenčani suprug uzeo njihovog sina.

Udario je pred njegovom majkom

Kako nam je ispričala, prošle jeseni izbacio ju je iz stana i promijenio bravu. Prespavala je tu noć u drvarnici, jer je mislila da će se smiriti, ali on se nije smirivao, pa je otišla k svojim roditeljima.- Došao je jedan dan i uzeo mi dijete, a kako bih ga vidjela, morala sam se dogovarati s njegovim roditeljima. Nakon toga mi je poslao poruku da imam pravo jednom tjedno viđati dijete, neka moji roditelji zovu njega pa će se on s njima dogovarati. Onda sam poludjela i odmah ujutro otišla u Centar za socijalnu skrb, jer nisam mogla živjeti bez svog djeteta – kazala je A.B., dodavši kako ga je na njihov nagovor i prijavila policiji.Dijete je ova mlada majka uspjela vratiti u prosincu, a uspjeli su se dogovoriti i kad će ga tko dobiti, no na Božić, dodala je, došao je po njega da ga prošeta i više ga nije htio vratiti.- Tražio je da mu vratim neke novce pa da ga onda mogu dobiti. Otišla sam s novcima k njemu po dijete, a on me pred našim djetetom i njegovih dvoje iz prvog braka, te njegovom majkomudario šakom u glavu zbog čega sam završila u bolnici. Unatoč tome, njegovi roditelji ga brane, govore da sam sve izmislila. Uglavnom ispada da sam ja za sve kriva – dodaje A.B.Njen bivši nevjenčani suprug S. B. (34) trenutno je u zatvoru na odsluženju dviju kazni. Najprije je na Općinskom sudu u Zadru zbog nasilničkog ponašanja u obitelji nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, nakon čega je u lipnju ove godine drugostupanjskom presudom kazna smanjena na 6 mjeseci. Naša sugovornica kaže kako je ostala zgrožena tom odlukom.Uslijedio je i sudski postupak zbog prijetnji njoj, njenoj majci i sestri, zbog čega je nepravomoćno osuđen na još osam mjeseci zatvora. Ne bude li se kazna mijenjala, iz zatvora će biti pušten u lipnju sljedeće godine.

Ne želi u sklonište

Prvi je put, pojašnjava nam A.B., u zatvoru je završio jer je prekršio mjeru zabrane pristupa na manje od 20 metara, određenu u veljači. Došao je k njoj u trgovinu u kojoj radi kao prodavačica, te nasrnuo na nju i njenu sestru koja se tu slučajno našla.- Najprije je glavom nokautirao moju sestru, a onda je napao mene. Sva sreća pa je kolegica iz drugog dućana viknula da će zvati policiju. Znao je on i prije toga šetati ispred dućana, pa čak i stajati s druge strane stakla dok bih ja presvlačila lutku. Kad bih nazvala policiju, oni bi ga jedva upozorili – prisjeća se A.B., dodavši kako se i nakon incidenta u trgovini opirao odlasku u zatvor, te je tražio hospitalizaciju.- Govorio je kako se ne osjeća dobro, te kako želi ići na psihijatriju. Tamo je i bio jedno vrijeme, a kad je u travnju potpisao da se osjeća dobro, otpušten je iz bolnice, te je odveden u pritvor – pojasnila je.Iako su joj prijateljice savjetovale da se obrati za pomoć Udruzi "Duga", koja bi je eventualno mogla smjestiti i u sklonište, A.B. za takav se potez još ne može odlučiti. Razmišljala je i o selidbi u drugi grad, no i tu je opciju isključila.- Ne mogu otići i ne želim. On bi trebao iz zatvora izaći 10. lipnja, a što će onda biti sa mnom, samo Bog zna. Moji roditelji s tim se još nisu pomirili, ali ja jesam, jer sam živjela s njim i znam da on napravi sve što zacrta – na kraju je kazala A.B.

Poziv u pomoć

Što god da se dogodi u lipnju, ova mlada žrtva nasilja uspjela je svladati onaj najteži korak, a to je progovoriti i potražiti pomoć. Takvih je žena sada puno više nego prije desetak godina kad se o nasilju u obitelji nedovoljno govorilo.Gordana Markulin-Ježina, predsjednica Udruge za pomoć ženi i djetetu "Duga", prisjeća se, kad su počeli s radom prije 11 godina, tjedno dobivali tek tri ili četiri poziva, no danas ih je najmanje toliko svaki dan.- Ženama je nevjerojatno teško nazvati ovaj broj i zovu ga ss velikim ustručavanjem. Jedna naša štićenica, inače intelektualka, kazala nam je kako se ravno godinu dana trudila da ga okrene. Pretrpjela je izuzetno veliko i dugogodišnje zlostavljanje, a mi smo joj pomogli da dobije svoj stan. Ona je danas mirna žena, nasilnik je više ne zlostavlja, podijelili su imovinu interno i danas žive svaki svoj život – kazala je Markulin-Ježina.Kako već dugo radi sa žrtvama nasilja, ona se ne bi nužno složila s time da je došlo do eskalacije nasilja u obitelji, nego je mišljenja da se takav dojam stječe zbog toga što su svi počeli otvoreno o tome govoriti.- Moguće je da je ono u nekom trenutku bilo na višem nivou, ali smatram da se ono sada samo češće prijavljuje. S druge strane, može se primijetiti i stagniranje onog jakog, intenzivnog, agresivnog nasilja, kad ženu i djecu treba hitno skloniti. Takvih poziva imamo puno manje nego kad smo tek otvorili Malu kuću. U početku je to bilo strašno, imali smo čak i liste čekanja, ali sad toga srećom više nema – pojasnila je.

Dugino savjetovalište

U Dugino savjetovalište dolazi jako puno obitelji, a cilj njihovog tima, kojeg čine pravnik, psiholog i socijalni radnik, je da se što više obitelji zadrži na okupu, no ne pod svaku cijenu. U većini je slučajeva, dodaje Markulin-Ježina, nasilje takvo da to nije moguće postići, ali onih 10 posto u kojima uspiju, pričinjava im veliko zadovoljstvo.Kada nasilje toliko eskalira da žena nasilnika prijavi Centru ili policiji, s njihovom uputnicom može biti smještena u sklonište. Najprije uz policijsku pratnju odlazi po svoje stvari, a potom dolazi u Udrugu, gdje se dalje o njoj brinu. Gordani Markulin-Ježina, ali i svim drugim osobama koje rade ovaj posao, jako smeta što se iz obiteljskog doma sklanja žrtva, a ne nasilnik, no to zasad još uvijek tako funkcionira.- Dok god mi ne osmislimo kako kanalizirati agresivnost, kako nasilnika riješiti agresivnosti, naučiti ga kako je može suspregnuti, dotle ćemo imati ovakve situacije. Imamo jednu jedinu ustanovu koja se bavi time, a to je Caritas i Ana Uranija, međutim oni na njene seanse moraju ići tek po odluci suda. Inače, jako se malo njih dobrovoljno prijavljuje – tvrdi Markulin-Ježina, dodajući kako sama kazna nasilnicima ne znači ništa i ne rješava problem.

Suradnja gradova

Po ulasku u Malu kuću, žene i djeca prolaze različite faze i programe. Prva dva mjeseca pomaže im se da uopće shvate gdje su, da shvate kako su slobodne i stanu na svoje noge, a potom slijedi program odgovornog roditeljstva. Glavni je, pak, cilj naučiti žene samostalnošću.- Obzirom da su u našoj Maloj kući uglavnom žene iz drugih gradova, pomažemo im, ukoliko po izlasku žele ostati ovdje, naći posao i srediti život. Što se tiče žena sa zadarskog područja, trudimo ih se poslati negdje drugdje, te, ukoliko žele ostati tamo, u pomoć im pristižu tamošnji centri i policija – pojasnila je Markulin-Ježina, dodajući kako uvijek ostanu u kontaktu sa svim svojim štićenicama, no ne prečesto, kako ne bi postale ovisne o njima, te kako bi se u potpunosti osamostalile.O ovom problemu u budućnosti će se govoriti još više, naročito oko 22. rujna kada se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, te povodom nedavno obilježenog 25. studenog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.Medijska eksponiranost ovog problema možda će ohrabriti još žrtava da svoje nasilnike prijave, te da se na taj način zaštite njihova prava, ali možda i život.

S. Č.

Srijeda, 09. Prosinac 2009.

Želite li komentirati?