ŽIVOT JEDNOG CVITARAŠA

Djeca nekog drugog kova

-Nisu cvitare samo za stare, ima nas i malih koji vole učiti od naših didova i ja se nadam da ću i ja jednog dana nastaviti didovu tradiciju. Malo tko u cvitarenju može izboriti odlazak na svjetsko prvenstvo, a to je moj jedini cilj- Josip Jole Sakić

Današnja mladež u velikom postotku za vikend kad se ide u posjetu djedama i bakama na sve moguće načine izbjegavaju odlazak na sela. Isto je tako kad je pomoć oko nečega u pitanju, nitko od mladih ne pomaže u poljima, vinogradima. Osim što se djeca sve više udaljavaju od sela, tako polako i nestaju sve tradicije, ali i običaji oni narodni. Seljaci bi živjeli prije da svojim unucima pripovijedaju o njihovim dogodovštinama, običajima, no sada većina istih nema kome pričati ništa.

No, kako to biva u svakom slučaju, pa tako i u ovom postoje iznimke koje potvrđuju suprotno. Iako mnogi mladi danas ni ne znaju što su cvitare, 12- godišnji JosipJole Sakić već je drugu godinu za redom pobjednik cvitarijade od Nina do Knina.

Djed je bio uzor

Sve je počelo zahvaljujući Jolinom djedu koji je također cvitaraš cijeli svoj život, i on nije odustao od cilja da svog unuka nauči pravim vrijednostima da bude čovjek, ali i nastavi tradiciju Sakića.

- Cijeli svoj život slušan dida kako svira na cvitarama, i od kada znam za sebe bio sam oduševljen tom glazbom. S devet godina mi je dida dao cvitare i naučio me svirati prvu pjesmu. Bio sam oduševljen i znao sam da je to nešto čime se želim baviti - rekao nam je 12-ogodišnji Jole.
Iako cvitaranje nije jedno od prvih zanimanja koja bi djeca izabrala za svoj životni put, Josipu je cvitaranjenje otvorilo brojne mogućnosti, pa tako i priliku za odlazak u Njemačku na svjetsko prvenstvo.

-Znam ja da ljudi na cvitaranje ne gledaju s odobravanjem, barem kad smo mi mladi u pitanju. Za pojedince su cvitare instrumente za stare ljude, ali ne i za mene. Isto tako ne misle svi ljudi kao većina. Kad se malo bolje uđe u cvitaranje onda shvatite koje su sve čari i ljepote ovog sviranja i instrumenta. I to nije samo za stare, ima nas i malih koji vole učiti od naših didova i ja se nadam da ću i ja jednog dana nastaviti didovu tradiciju. Malo tko u cvitaranju može izboriti odlazak na svjetsko prvenstvo, a to je moj jedini cilj- nastavio je Josip.

Od kada su cvitare postale sastavni dio njegova života, te je od tada dva puta za redom pobjedio na cvitarijadi od Nina do Knina, Jole je već postao poznat gdje god došao, a i obožavaju ga kolege kao i učitelji u školi.
- Iako sam mislio da će mi se smijati pojedinci u školi jer sam cvitaraš, naprotiv dogodilo se to da su svi sretni i navijaju za mene kad god imam negdje natjecanje. A i sretni su kad me vide da sam izišao u novinama - s ponosom ističe Jole.
Osim prijatelja na Josipa su ponosni roditelji, ali i djed kojem je unuk ostvario najveći životnu želju kad je krenuo njegovim stopama.

Sviraju i djevojčice

Tako je i ove godine na 5. Cvitarijadi, etno manifestaciji “Najbolji cvitaraši od Nina do Knina” održanoj prošlog vikenda u Nadinu nastupilo 20 cvitaraša, a titulu najboljeg obranio je prošlogodišnji pobjednik 12-godišnji Josip Jole Sakić iz Medviđe, iz KUD-a Sv. Kata Zemunik Donji, koji je osvojio čak 30 bodova.

Da cvitare i cvitaraši imaju svijetlu budućnost govori podatak da je drugo mjesto sa 23 boda pripalo također 12-godišnjaku, Jerku Rogiću iz KUD- a Popovići. A pri samom vrhu bio je i njegov kolega iz KUD-a Popovići 11-godišnji Hrvoje Čirjak.

Također potrebno za napomenuti jest činjenica da Jole odnedavna nije najmlađi koji nastupa po cvitarijadama, najmlađa je Karla koja ima 7 godina, koja se i bavi plesom u kulturno- umjetničkom društvu.

A.J.

Srijeda, 11. Siječanj 2012.