Zlatko Lisica, osuđen za pljačku Dalmatinske banke

Andrej Korljan, odvjetnik

Osumnjičeni na suđenju za pljačku

NAKON PRESUDE SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU

Lekcija sudovima i policiji

Od izlaska iz zatvora, bračni par Lisica potpuno se povukao iz javnosti i žive mirnim obiteljskim životom u Bibinjama, no tražit će obnovu postupka. Jer, slučaj Lisica donekle je isprovocirao i europsko sudstvo - mišljenje jednog od sudaca u ovoj presudi ide čak toliko daleko da smatra kako bi zbog ovakvih povreda Konvencije o ljudskim pravima presude Europskog suda napokon trebale postati obvezujuće za nacionalne sudove

Još od samog početka suđenja optuženima za pljačku Dalmatinske banke u Zadru 2000-te, bilo je očito - hrvatsko sudstvo i policija nisu obavili dobar posao.Bez čvrstih dokaza, na temelju pretpostavki zbog pljačke 2 ,5 milijuna kuna iz kombija banke na više godina zatvora su osuđeni bračni par Zlatko i Meri Lisica. Kaznu su odslužili, da bi deset godina kasnije, u ožujku ove godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio da suđenje nije bilo pošteno. Županijski sud u Zadru i Vrhovni sud RH ignorirali su očito – glavni materijalni dokaz policija je dobila na nezakonit i sumnjiv način, zbog čega je odmah trebao biti izuzet iz slučaja. Jer, sumnjalo se u policijskopodmetanje – dio brave golf automobila navodno korištenog u pljački policija je pronašla u drugom pretresu BMW-a Zlatka Lisice. No, policija je sama uprskala – između dvaju legalnih pretresa, bez svjedoka su otvarali Lisičin automobil i tako potaknuli sumnju u podmetanje. I pred sudom su priznali neovlašteno otvaranje automobila, a suci su to svjesno zanemarili. To je ujedno bio i glavni adut Lisičiniog braniteljskog tima, predvođenog odvjetnikom Andrejom Korljanom.

- Činjenica je da je prije druge pretrage vozilo otvarano bez ovlaštenja. Oni su kazali da su to morali učiniti zbog izuzimanja uzorka tkanine iz automobila, međutim, oni o tome nisu obavijestili ni suca ni branitelja. Nakon toga, postavlja se pitanje vjerodostojnosti svakog dokaza pronađenog kasnije. Ne mogu tvrditi da je bilo što bilo podmetnuto, međutim, to mi nije ni bitno – dovoljna mi je sumnja, jer je vozilo bilo prethodno otvarano. Pretraga je strogo formalni postupak koji mora biti do kraja ispoštovan. To je bitno, jer su Lisice osuđene na temelju zatvorenog kruga indicija, a ovaj dokaz je jedini povezivao vozilo kojim se koristio Zlatko Lisica i ono korišteno u pljački, tzv. presretač korišten za zaustavljanje kombija Dalmatinske banke – govori Korljan.

Sumnjivi dokaz

Što je najgore od svega, vještačenje forenzičara uopće nije potvrdilo da je pronađena plastika uistinu dio pljačkaškog presretača, već samo da pripada neidentificiranom vozilu marke WV Golf.

- Žalili smo se sudu, očekivali reakciju. Međutim, naš prijedlog je bio odbijen. Njima je jedino bilo važno što je druga pretraga obavljena prema propisima. To je točno, no u ovom slučaju je važnije što je vozilo prethodno otvarano, to dovodi u pitanje sve pronađene dokaze. Vrhovni sud RH prigovore također nije uvažio. U konačnici smo išli prema Europskom sudu za ljudska prava koji je pokazao da sam cijelo vrijeme bio u pravu – tvrdi Korljan.

Međutim, presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu nisu obvezujuće jer presude nacionalnih sudova nakon njih ne mogu biti automatski ukinute. Pobjeda u Strasbourgu tužiteljima samo daje mogućnost ponovnog suđenja i eventualnog spašavanja obraza. Od izlaska iz zatvora, bračni par Lisica potpuno se povukao iz javnosti i žive mirnim obiteljskim životom u Bibinjama, no tražit će obnovu postupka. Jer, slučaj Lisica donekle je isprovocirao i europsko sudstvo - mišljenje jednog od sudaca u ovoj presudi ide čak toliko daleko da smatra kako bi zbog ovakvih povreda konvencije o ljudskim pravima presude Europskog suda napokon trebale postati obvezujuće. Dakle, prema tome presude nacionalnih sudova bi automatski bile ukinute, pa stranke ne bi morale same tražiti novo suđenje.

- Prema tumačenju naših sudova, ovako bi bilo tko mogao upasti vama u stan i bilo što podmetnuti. Međunarodno pravosuđe je veoma osjetljivo na ovakve stvari, policija je svoje napravila, no čudi me što sudovi nisu reagirali. Ovo je možda prilika da svi nešto naučimo, dobro je što postoji Europski sud pa zadnju nemaju nacionalni sudovi – smatra Korljan.

Opomena Hrvatskoj

S njim se donekle slaže i Žarko Puhovski, sveučilišni profesor i aktivist za ljudska prava.

- Svi smo mi kao građani dobili po prstima. Ne čudim se policiji, koja tradicionalno u cijelom svijetu gaji zgražanje prema političkim obrascima koji se upliću u njihov posao. No, zabrinjavajuće je što u ovom slučaju pravosuđe nije lupilo policiju, oni su trebali reagirati na nepravilnosti. Presuda bračnom paru Lisica sama po sebi nije ništa neuobičajeno – sud u Strasbourgu zatrpan je sa stotinama sličnih tužbi. U Engleskoj,

Turskoj i drugim zemljama ovo su uobičajene stvari. Međutim, za nas je ovo važno upozorenje koje ne smijemo ignorirati – smatra Puhovski. Teoretski, Županijski sud u Zadru može odbiti ponavljanje postupka Lisicama. Zbog mogućeg utjecanja na sud, odvjetnik Andrej Korljan nije htio pretpostavljati mogući ishod. Ipak, smatra da odluku Europskog suda ne bi smjeli ignorirati i da osnova za ponavljanje postupka postoji jer su se okolnosti u slučaju bitno promijenile. Ukidanje glavnog dokaza ruši i sve pretpostavke na temelju kojih su Meri i Zlatko Lisica osuđeni, kao i samu optužnicu. Moguća oslobađajuća presuda otvorila bi im mogućnost i za traženje milijunske odštete – u prosjeku 300 kuna po danu za svaki dan proveden u zatvoru i odštetu za duševne boli, što bi u konačnici moglo biti-i više od iznosa ukradenog u pljački.

K.K.

Ponedjeljak, 19. Srpanj 2010.