SUTKINJA U SLOBODNIM BORBAMA
- Meni je puno draže pogledati meč koji završi na bodove na način da je jedan protivnik drugoga deklasirao i da je pokazao bolju tehniku odnosno snalaženje. Nego kada borba završi uprvoj rundi teškim nokautom. To možda izgleda atraktivno. No ipak zanimljivije je vidjeti sve ono što je borac naučio trenirajući godinu dana u dvorani - Romana Lasan
Romana Lasan ima 29 godina i diplomirani je inženjer arhitekture. Iako na prvi pogled ostavlja dojamtipične arhitektice koja provodi svoja popodneva projektirajući obiteljske kuće i interijere, ipak ona se po mnogo čemu razlikuje od svojih kolega.
Onda kada nije u arhitektonskom birou Lasan sudi u slobodnim borbama odnosno u ultimate fighting borbama.
Ta titula je čini pionirkom jer je jedina žena sutkinja u ovom sportu u Hrvatskoj.
- Sve je počelo prije 2 godine kada sam u Zagrebu pri kraju studija počela trenirati tajlandski boks. U to vrijemeosnovan je Hrvatski savez slobodne borbe u sklopu kojeg su se školovali prvi suci, uključujući mene, kazala je Lasan. S obzirom na fakultetske i ostale obaveze, teško joj je bilo uskladiti vrijeme s treninzima tako da je kako kaže, postati sucem bio puno jednostavniji način za nastavak aktivnog sudjelovanja u ovom sportu. Seminar koji su pohađali suci za vrijeme obuke je trajao nekoliko dana. Odnosio se na treninge i usvajanje pravila s kojima su se suci već prije upoznali s obzirom da su se do tada trenirali po barem jednu borilačku vještinu. Iako se pravila u tajlanskom boksu kojeg je trenirala podosta razlikuju od pravila u ulitimate fightu, Lasan se u ringu vrlo dobro snašla. U početku je sudila na amaterskim borbama gdje suci stoje sa strane i boduju tipkalima. Takvo suđenje nije stresno i borci su puno bolje zaštićeni jer nose kacige i štitnike. Prvo suđenje u Osijeku joj je ostalo u lijepom sjećanju. Naime borbe su se odvijale u kavezima i nisu se još koristila tipkala stoga su suci zapisivali bodove.
Prva 3 dana sudačke karijere obilježila je zabava, druženje i zanimljive borbe.
- Kada sam započela sa suđenjem, s obzirom da je tajlandski boks kojeg sam ja trenirala samo stand up dio koji se puno razlikuje od slobodnih borbi, imala sam mnogo za naučiti. U početku mi je bilo najvažnije usvojiti pravila u slučaju borbi na podu. Dakle razne pozicije na parteru. Naučila sam ih tako da sam ih i sama isprobala u praksi, zatim proučavanjem boraca na treninzima kao i na Internetu preko tutoriala. Čak i sada prije svakog suđenja prođem taj dio da mi se ne bi dogodila neka greška, kazala je Lasan.
U svojoj sudačkoj karijeri dugoj 3 godine pokazala se kao vrlo precizna i pravedna sutkinja bez ijedne greške. Od profesionalnih borbi prva joj je bila u Biogradu, a do sada je sudila4 profesionalna meča.
- Kada su me zvali da sudim u Biogradu rekla sam može, ali s dozom nedumice u glasu. Držala me je trema i neko vrijeme sam se premišljalabi, ne bi. Ali kada sam ušla u ring taj osjećaj je prošao i odmah mi je bilo lakše, prisjeća se sutkinja. S obzirom da se ona kao žena javila u ulozi da odlučuje u jednom pretežno muškom sportu kao što je ovaj, u početku je nailazila na podrugljive reakcije koje su stizale od strane publike. Naime borci kao i njezini kolege suci su je otpočetka podržali i prihvatili kao dio ekipe.
Dok ona manjina onih koji se ni ne razumiju u ovaj sport su uzeli sebi zapravo da komentiraju.
- Na ove borbe u Biogradu i Bibinjama gdje sam sudila, nakon odrađenog posla doživjela sam odlične reakcije publike i pritom nisam osjetila nikakvu diskriminaciju. Toga je jedino bilo u početku kada je Savez tek stasao. Tada su reakcije bile u smislu, a vidi nje, žena sudac i tako dalje. Međutim borcima je sasvim svejedno je li sudac žena ili muško. Oni su se došli boriti i u ringu reagiraju na zvukove stop, dodire upozorenja, itd., ispričala je Lasan.
S obzirom da je ovdje riječ o malo grubljem sportu gdje ima jako puno kontakta koji rezultirajuozljedama, pa i lomovima prirodno je da se i suci ponekad nađu u nezgodnim situacima. Pa se tako Lasan iako relativno kratko sudi već jednom prilikom našla u situaciji gdje je morala priskočiti i povrjeđenomborcu pružiti prvu pomoć.
- Najteži oblik ozljeđivanja sam vidjela u Bibinjama. Tada je borac Mario Kuzmak doživio teži nokaut i nekoliko minuta je stajao bez svijesti. Hvala Bogu kasnije se normalno ustao i sve je bilouredu. Iako pružanje pomoći nekom u ringu nije dio sudačkih priprema, to je ljudski. Mislim da bi osnove prve pomoći svatko trebao znati, a pogotovo suci. Mi smo dok traje borba na neki način odgovorni za tu osobu i trebamo uvijek paziti, kazala je Lasan.
Što se tiče nezine ljubavi i strasti prema ovom sportu uvijek je nailazila na razumijevanje svojih bližnjih, ljudi na poslu kao i kod susretljivog šefa koji joj uvijek odobri slobodan dan kada treba otputovati. Iako joj je arhitektura prva ljubav, kaže kako se je i u ovaj sport postupno zaljubila. Sve je počelo čitanjem o tome, gledanjem borbi sve dok nije shvatila da tu u stvari nije riječ o nikakvoj agresiji ni nasilju, već je to jedan sport zbog kojeg se ljudi mnogo toga odriču samo da bi naporno trenirali.
- Ne volim kada ljudi pitaju, pa kako to uopće možeš gledati? To me skroz ljuti. Mislim da ti ljudi nisu agresivni u prirodi već samo u tom trenutku kada uđu u ring. Iako fala Bogu svugdje ima iznimaka, ali oni su iznad svega sportaši i nije bit u ovom sportu nekog nokautirati već pokazati da si ti bolji. Meni je puno draže pogledati meč koji završi na bodove na način da je jedan protivnik drugoga deklasirao i da je pokazao bolju tehniku odnosno snalaženje. Nego kada borba završi uprvoj rundi teškim nokautom. To možda izgleda atraktivno. No ipak zanimljivije je vidjeti sve ono što je borac naučio trenirajući godinu dana u dvorani, objasnila je Lasan
Kako su žene u ovom vremenu u kojem živimo nerijetko nađu u neugodnim situacijama zbog toga jer su slabije, zasigurno bi svakoj dobro došlo poznavanje barem osnova neke borilačke vještine pa makar i one koje se uče na tečajevima samoobrane.
- Privatno nikada nisam trebala koristiti svoje znanje za obranu. Iako smatram da bi svi trebali znati nekakve osnove kao što su jiu-jitsu. Tako da se može u slučaju napada, nekome zavrnuti ruka na brzinu i spustiti ga na pod. Dakle da se koristi u smislu samoobrane, kazala je Lasan.
Čini se kako slobodna borba postaje sve popularnija u Zadru zbog boraca poput Reljića iz Zadra ili pakMirka Filipovića poznatijeg kao Cro Cop, koji su poprilično popularizirali ovaj sport. Publika sve više prihvaća i prati ovaj sport, a i mladih boraca ima sve više.
- Mislim da u Zadru ima puno talenata samo s obzirom da je mali grad nema puno uvjeta i mogućnosti. Isto tako nije još uvijek prepoznato jer je ovo grad košarke i iz tih razloga većina financija odlazi upravo tamo, zaključuje Lasan.
Srijeda, 01. Rujan 2010.
Komentari
Nema komentara... budite prvi