Glumački duo Nenad Pavlović i Doris Pinčić

Matija Šango-Šimurina, predsjednica Udruge “Igrajmo se”

Iz predsteve “Sijepe ulice”

MLADA POSTAVA IZA KAZALIŠNE ZAVJESE

Visoka cijena uspjeha

- Uskoro ću se pozabaviti ostvarivanjem nekih drugih želja, planova i snova. Nadam se da će mi Zadar ponuditi neku konkretnu priliku – Doris Pinčić

Predstava “Slijepe ulice” predstavljena prošlog tjedna zadarskoj publici, projekt je Udruge “Igrajmo se” nastao prema po istoimenoj drami Gordane Ostović nagrađene nagradom “Marin Držić”.

U realizaciji ove predstave koja progovara o ciljevima dvoje mladih ljudi koji teško pronalaze svoj put, sudjelovali su većinom mladi glumci, kao i pomoćno osoblje, ali pod budnim okom Matije Šango-Šimurina, predsjednice Udruge.

Priča je to o mladima koji su puni pitanja na koje traže odgovore, prepuni straha i nesigurnosti od onog što ima doći, odrastaju u grčevitoj potrazi za ljubavlju i razumijevanjem. On i Ona probijaju se kroz gusti dijalog svojih izmaštanih igrarija ne bi li se približili jedno drugom. Tražeći izlaz iz guste mreže nametnutih pravila života koja ih guše, zatupljuju i sve se više udaljavaju, izgaraju u potrebi da ih netko čuje, da ih netko primijeti.

- Susret s originalnim tekstom presudio je u startu, nije bilo velikih dvoumljenja, odgovor je odmah bio - da. Nenad Pavlović je odlično uletio kao kolega Doris Pinčić. Ovo je na neki način bio prvi profesionalni projekt, jer su sudjelovali isključivo profesionalci, od glumaca do glazbe. Došlo je vrijeme da uberemo plodove našeg rada, a kojih će, vjerujem, još biti – kazala je predsjednica Udruge “Igrajmo se”.

Propušteni smjer

Iako se Udruga bavi edukacijom mladih do 18 godina, predstavom “Slijepe ulice” otišlo se korak dalje. Angažirano je dvoje mladih glumaca Nenad Pavlović i Doris Pinčić koji su se izvrsno snašli u povjenim ulogama. Naime, u kaosu vlastitih nesporazuma život im sliči na neki kružni tok po kojem voze, kruže i nitko ih ne želi propustiti u njihov smjer, a kad ih i propuste, nađu se u slijepoj ulici.

Predstava je namjenjana upravo mladima jer govori o traženju izlaza kroz guste mreže nametnutih životnih pravila koja zatupljuju i sve više osamljuju. Javlja se snažna potreba za prihvaćanjem, za blizinom, za poštovanjem kojeg ne uspijevaju pronaći na niti jedan konvencionalan, a još manje na neuobičajene načine kojih u njihovim životima ne nedostaje.

- U predstavi se susrećemo sa svakodnevnim problemima mladog čovjeka koji želi doći do nekog svog cilja, što se baš odnosi na urbanu mladu publiku koja se može poistovijetiti s glumcima. Koja je cijena uspjeha danas - glavno je pitanje koje se proteže kroz predstavu – istaknula je Šango-Šimurina.
Rad na predstavi je trajao gotovo tri mjeseca, što je ističe ova glumačka postava, proletjelo poput trenutka. Nakon završenih smjerova na Glumačkoj akademiji u Osijeku ovo im je bila prvo dokazivanje, u prvom redu sebi.

Mlada Zadranka Doris Pinčić koja je prije upuštanja u ovaj projekt dala zadnje ispite na Akademiji i ponijela diplomu kući, vrlo rado je zaigrala ulogu Nje.

- Još do nedavno sam se bavila zadnjim ispitima, kad sam izašla iz tog “filma” odmah sam se ubacila u ovaj sa predstavom. U Osijeku je bilo lijepo, ali nadam se da će u budućnosti posao ipak realizirati u Zadru. Sad sam si ostvarila želju i završila sam Akademiju, zbog toga sam jako sretna. Nikad taj dio života ne bi promijenila – potvrdila je Pinčić.

Želje, planovi i snovi

Udruzi “Igrajmo se” priključila se još sa 12 godina, što joj je i obilježilo životni put, ali je i istesala kao osobu. Iz toga razloga, nada se kako će se suradnja s Udrugom nastaviti i kasnije, u bilo kojem obliku.

- Uskoro ću se pozabaviti ostvarivanjem nekih drugih želja, planova i snova. Nadam se da će mi Zadar ponuditi neku konkretnu priliku. I da ću tu i ostati – dodala je Pinčić.

Ozbiljniju priliku čeka i njen kolega Nenad Pavlović koji je baš kao i ona preuzeo diplomu na osječkojGlumačkoj akademiji. Ističe kako je jako sretan što mu se pružila prilika da sudjeluje u predstavi ovakve udruge. Rad pod opisom brzo, kvalitetno i opušteno posebno ga se dojmio, što je, kaže, odličan način za upoznati sebe kao glumca.

- Ipak, ne namjeravam ostati u Zadru jer već u Puli imam nekoliko poslova koji me čekaju. Također se uskoro vraćam i u Osijek gdje ću nastaviti magisterij. Uz to, nadam se i dodatnim poslovima, naime svaki posao bi trebao otvoriti dva nova – potvrdio je ovaj mladi glumac.

Njegova uloga On je namjerno puštena bez imena jer propovjeda o situaciji u kojoj se mnogi mladi ljudi nalaze. Tu gdje se spajaju mnogi negativni faktori svatko želi doći do realizacije sebe. “On”je uzeo jedan smjer koji je vrlo čest kod mladih momaka, a odnosi se na svijet sitnog kriminala.

- Lik kao takav mi je bio jako poznat jer takve mlade ljude susrećemo često na mračnim kutovima parkova ili uličica. To su ljui koji su, na žalost, izgubljeni u vremenu i prostoru. Ostali su nerealizirani. I ja sam sam djelomično prošao tu fazu kao i mnogi drugi, zato mi je ta uloga “legla” - ispričao je Pavlović.
Kaže, uz to kako u svojim glumačkim počecima preferira više kazališe nego li televiziju, iako ni takve uloge vjerojatno u budućnosti neće odbiti.

Ovoj glumačkoj postavi se pridružila još jedna nada proizašla s Akademije u Osijeku. Radi seo Janku Bediću koji se pobrinuo za glazbu u ovoj predstavi. Njegova suradnja s Udrugom prepoznata je na predstavi “Kažeš anđeo 2”.

- Moja uloga je slična drugim ulogama sitnih ljudi koji se nalaze iza zastora, ali zato me se čuje. Drago mi je što me Matija zvala ponovno. Ove godine sam diplomirao na Glazbenoj pedagogiji u Osijeku i ovo mi jebila praktična primjena onog što sam studirao – zaključio je Bedić.

Ovo je bilo njegovo prvo autorsko djelo, i način da pokaže svoju produkcijsku moć. Želja mu je, kaže, u budućnosti se nastaviti baviti scenskom, ali i filmskom glazbom.

I.K.

Srijeda, 01. Rujan 2010.