DVA DESETLJEĆA OD PRIZNANJA HRVATSKE

Dosta je bilo luksuza i kredita

- Svaka kuća mora imati stan a sve je počelo tragičnom privatizacojom društvenih stanova i umjesto da se to iskoristilo i stvorila financijska institucija sa prodajom društvenih stanova i odobranjavnje stanovništvu otplatu na 10, 30, 50 godina mi smo fino ušli u švicarce pa smo ušliu eure, pa smo ušli u ne znam što da ne kažem u p... materinu i sad imamo to što imamo! EU će reći, gospodo izvolite ispuniti svoje obveze - Guste Santini

U proteklih 20 godina samo u Dalmaciji, zahvaljujući deindustrijalizaciji, pretvorbi i privatizaciji nestalo je najmanje 66 tisuća radnih mjesta. Od početka 1991. godina najviše radnih mjesta ugašeno je na području Splitsko - dalmatinske županije, njih 40 tisuća, slijedi Šibensko-kninska s oko 13.400 ugašenih radnih mjesta, dok je u Zadarskoj županiji, nestalo 9500, a u najjužnijoj županiji najmanje 3500 mjesta. Usporedimo li to s brojem stanovnika koji žive u gradovima možemo reći da su nestala 3 grada: Kašeta, Solin i Omiš. U proteklih dvadeset godina u Zadru je nestalo oko 9500 radnih mjesta u dvadeset tvrtki koje su završile u stečaju. Na početku tog razdoblja nestajali su “socijalistički mastodonti: Bagat s oko 2800 radnika, Kidrič, odnosno poslije TIZ, s oko 1800 radnika, trgovačke kuće Plodine i Zadranka koje su zajedno zapošljavale 1500 ljudi, građevinske tvrtke Zadar, Jadran i Radnik s tisuću ljudi. Od nekadašnje kemijske industrije, koja je zapošljavala više od 1500 ljudi, nestali su Polikem i Vinilplastika, a dio se privatizirao i transformirao u firme sa 200-tinjak zaposlenih. Nestao je Zadarkomerc, Plimex, Croatia Zadar line, Elektronika, Tvornica duhana Zadar, Dalma... Zadnji koji su u stečaj otišli je prijevozničko poduzeće Contus, građevinsko poduzeće Heres i Marituna.

Repovi vremena

Veliki dio nekadašnjih zaposlenika su umirovljeni, jedan dio je našao posao u novim tvrtkama – uglavnom u trgovini.Sveukupno gledano najveće zadarske tvrtke su trenutno Opća bolnica i Sveučilište, a ako da Bog, uskoro i Poliklinika. Gledano na razini države brojke izgledaju još katastrofalnije usporedi li ih se sa situacijom iz 1990., kada su tri radnika svojim doprinosima osiguravala isplatu jedne mirovine. Tisuću radnika u Hrvatskoj svakoga dana uzdržava 1100 umirovljenika i nezaposlenih. Najgore od svega je što je taj trend u uzlaznoj putanji.

- Na političkoj razini napravljeni su značajni pomaci jer smo realizirali jednu poziciju Hrvatske u Europi koja će sada kulminirati s prijemom Hrvatske u EU. Radi se o jednoj političkoj afirmaciji Hrvatske kao države, koja jerezultirala svojedobnim izborom člana Vijeća sigurnosti i zatim sa prijemom u NATO savez. S tim političkim pozicioniranjem Hrvatske u europskim i međunarodnim okvirima možemo biti relativno zadovoljni. Što se tiče postignuća u drugim sektorima nemamo toliko razloga za zadovoljtvo. To se prvenstveno odnosi na gospodarstvo i na drastične greške koje su napravljene u pretvorbi u 90-im godina za što ne može i nije opravdanje rat. Modeli koji su bili izabrani, bili su krivi. Druga je stvar razaranje koje je bilo tih godina, ali ja govorim o privatizacijskom modelu i mislim da ne možemo s tim biti zadovoljni - mišljenja je Ivica Maštruko, prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu i sveučilišni profesor sociologije religije.Obljetnica 20 godina priznanja Hrvatske i njena postignuća tijekom dva desteljeća za ekonomistu Gustu Santinija je sramotna.

- Ne bi rađe odgovorio na pitanje o postignućima Hrvatske u zadnjih 20 goidna jer je evidentno da nismo ništa napravili. Imate proslavu 20 godina, ne znam koliko ima smisla to obilježavati, jer je to crnilo - kaže Santini.
Dražen Lalić, sociolg i politički analitičar drugog je mišljenja od svojih kolega jer smatra da je glavni razlog gubitka radnih mjesta u zadnjih 20 godina propusti i manjkavosti u načinu vladanja.

- Očito je da periferija lošije prolazi od Zagreba i okolnog područja u ekonomskom smislu, iako Dalmaciji pomaže turizam, ali ne može veliki broj ljudi živjeti od turizma. On će i dalje biti slamka spasa za Hrvatsku, ali postoji pomorstvo i nešto poljoprivrede, pogotovo tamo oko Neretve, ostalo je i nešto industrije, ali zapravo je ta regionalna ekonomija vrlo neuravnotežena. Čak i po razvijenosti, Zadar bolje stoji od Šibenika iako su susjedni gradovi, ali način vladanja je drugačiji. U posljednjih 20 godina smo imali dosta političkog pseudalizma gdje su izvjesni političarikontrolirali sva područja. Što su oni bili moćniji to je njihovo područje bolje profitiralo. Ali sasvim je očito da osim Zadra ni jedna veća sredina u Dalmaciji nije imala takve političare -mišljenja je Dražen Lalić.

Krivi potezi, greške ili sramota ne mogu prekriti činjenicu da od 125 tisuća ljudi s kreditima čak ih oko 70 000 ima stambene kredite. Ukupni dug ljudi s problematičnim kreditima se procjenjuje na 47 milijardi kuna, što otprilike iznosi 1/3 hrvatskoj državnog proračuna!

Europa je spas

- Jel mi to očekujemo da EU umjesto nas vrati kredite?! Istinabog ima i takvih primjera. Merkelica i Sarkozy traže da im se otpiše 60 posto duga Grčkoj, ali iz svog interesa. Mi smo pali pod imperijalizam konzumerizma. Svaka kuća mora imati stan, a sve je počelo tragičnom privatizacojom društvenih stanova i umjesto da se to iskoristilo i stvorila financijska institucija s prodajom društvenih stanova i odobravanje stanovništvu otplatu na 10, 30, 50 godina mi smo fino ušli u švicarce pa smo ušli u eure, pa smo ušli u ne znam što da ne kažem u p... materinu i sad imamo to što imamo! EU će reći, gospodo izvolite ispuniti svoje obveze - kaže Santini.
Pad BDP-a

Hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika, mjeren prema paritetu kupovne moći 2010. iznosio je 61 posto prosjeka Europske unije, a BDP po glavi stanovnika prema stvarnoj individualnoj potrošnji dosegnuo je 56 posto europskog prosjeka, pokazuju podaci koje je objavio statistički ured Europske unije Eurostat. Uz BDP po paritetu kupovne moći, koji je najčešći indikator bogatstva, Eurostat je objavio i BDP po stvarnoj individualnoj potrošnji, koji se smatra indikatorom koji bolje i preciznije održava ekonomsku situaciju kućanstava. Hrvatski BDP po glavi stanovnika pao je sa 64 posto, koliko je iznosio 2009., na 61 posto prošle godine, a prema stvarnoj individualnoj potrošnji pao je s 58 na 56 posto.

- Padne li nam rejting mi ćemo još više potonuti nego Grčka, vidite da njoj svi žele oprostiti 60 posto duga, a tko će Hrvatskoj oprostiti. Zato ja podržavam i Milanovića i predsjednika i guvernera da se očuva rejting. Padne li nam kreditni rejting 4 milijarde će nam otići više ove godine, 10 dogodine i gotova je priča. Nema se više što dogoditi - prognozira Santini.
Može li se reći da je naša zemlja sazrela u ovih 20 godina teško je odgovoriti, ni sami analitičari se ne modu dogovoriti.

-U posljednjih 20 godina ne može se dati za zemlju u cijelosti crni ili bijeli odgovor. Stvarnost je jako nijansirana. Kada u tom vremenu gledamo velike stvari sasvim izvjesno je da možemo biti zadovoljni što je stvorena i stabilizirana država koju nismo imali 1000 godina. Možemo biti zadovoljni zato što smo pobjedili u ratu. A isto tako mirno je reintegriran prostor istočne Slavonije što je veliki uspjeh hrvatske dipolmacije. Stanje hrvatske demokracije je došlo do druge smjene vlasti. Ta druga smjena je ključna.

Prva se mogla dogoditi zbog bilo čega, ali uz sve deficite demokracije u Hrvatskoj ipak je taj proces konsolidiranja demokracije kod nas napredovao. Kad se uposredimo s drugim državama u regiji ili bivšoj Jugoslaviji, demokracija u Hrvatskoj je manje nezrela nego demokarcija u nekim od tih država. Notoran primjer je BiH. Određeni pomaci su napravljeni i u suočavanju s prošlošću. To je bio mučan proces, ali ta ideja da svatko, ma tko bio, ako je povezan s ratnim zločinima treba odgovarati. Ta je ideja vrlo blagotvorna za našu budućnost, jer Hrvatska se uspjela suočiti s ratnim zločinima koji su napravljeni i u ime Hrvatske.

Velika zasluga Ive Sanadera je poboljšanje položaja manjina. Znatni su pomaci napravljeni što se tiče zaštite ženskih prava. Posebno smo napredovali u borbi protiv korupcije. Shvatili smo da korupcija i organizirani kriminal nisu apstraktne kategorije nego se tiču naših stvarnih života. Uznapredovao je i proces europeizacije ne samo formalna, završetak pregovora, nego možemo bitizadovoljni koliko su nas naši upravljači i građani usprkos vrlo teškim pravilima igreuspjeli približiti zemljama EU - kaže Lalić.

 Osim što nam zemlja broji 20 godina od priznanja, neposredno nakon toga nam slijedi referendum za ulazak u EU. Lalić prognozira odaziv 50-60 posto građana i nada se ulasku 2013. godine.
U očekivanju

 - Mogli smo ući skupa s onih 10 zemalja ( op.a: 1. svibnja 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta ) da nije bilo političkih problema odnosno neispunjavanje uvjeta postavljenih od strane EU. Postoje pravni akti koje država koja želi pristupiti mora ispunjavati. Mi smo svojim ponašanjem i neispunajvenjame tih uvjeta doveli do toga da su se pregovori kasno započeli. A budući da zbog našeg ponašanja nismo ispunjavali uvjete (op.a odnosi s Haškim tribunalom)propustili smo taj vlak i pregovre smo otvorili prekasno. Tok pregovora je tekao u u redu. Uvjeti su bili daleko rigorozniji nego što su to bili za Bugarsku i Rumunjsku, kao što će biti i za nove članice s kojima se bude pregovaralo. Jer se i EU uči na pogreškama - kaže Maštruko.

Treba imati na umu da posao za Hrvatsku nije gotov jer treba srediti odnose sa susjedima u regionalnim okvirima, zato jer se postignuća neke države u europskim okvirima cijene i po tome kakvi su odnosi sa susjedima odnoso s državama u regiji, preostaje i završiti pregovore o granicama sa svim našim susjedima: Srbijom, BiH, Crnom gorom i arbitražni sporazum sa Slovenijom.
- Hrvatski građanimogu za 2-3 godine kad se stabilizira ekonomska sitacija u Hrvatskoj očekivati kvalitetnije življenje, otvoreniju komunikaciju i kretanje po Europi. Bolji život u svim aspektima od obrazovanja, znanosti, kulture, pa do gospodarske razmjene i slobode putovanja. Očekivanja hrvatskih građana ne mogu biti visoka u slučaju da Hrvatska svojim vlastitim odlukama i svojom vlastitom pameću ne stvori stabiliziranje gospodarstva i rast u samoj Hrvatskoj odlukama vlastite Vlade i političkih elita. EU može samo pomoći, ali ne može napisati domaći rad koji ostaje na samoj Hrvatskoj državi- zaključuje Maštruko.

N.K.

Utorak, 17. Siječanj 2012.