Petak, 05. Ožujak 2010.

Jure Erceg

ZAVRŠENO SUĐENJE PIROMANU JURI ERCEGU

Osuda kao opomena drugima

Kazna za ovakvo djelo predviđa od jedne do deset godina zatvora, a Sabor Republike Hrvatske još je i postrožio kaznu te je povisio na 12 godina zatvora. S tim se želi poručiti društvu i pojedincima da ubuduće treba biti pažljiviji kod ovakvih slučajeva.

Jure Erceg optužen da je iz nehata prouzročio požar velikih razmjera u kojem je izgorilo oko 200 hektara šume i niskog raslinja, a od toga dijelom i u Parku prirode Paklenica,te kojim je prouzročena materijalna šteta od 9,8 milijuna kuna proglašen je nepravomoćno krivim i osuđen na 15 mjeseci zatvora. Optuženi je 26. srpnja 2007. godine navodno iz revolta zapalio grm na koji se slučajno ogrebao, ali zapaljen grm nakon toga nije adekvatno sanirao te se zbog visoke vrućine, suše i vjetra vatra razbuktala. U obrazloženju presude sudac Boris Babićnaveo je kako je donesretnog događaja Jure Erceg normalno živio, te mu nisu nađene nikakve za njega olakotne okolnosti. Ipak, kazna koju mu je sud presudio u ovom slučaju ima dva elementa. Prvi element upućen je prema izvršitelju kaznenog dijela koji ima za cilj da više ne ponovi ovakvo djelo. Drugi je element upućen prema ostalim građanima da se ovakvo što više ne smije dogoditi. Jure Erceg vrlo je emotivno primio presudu te je u sudnici za vrijeme izricanja presude počeo plakati.

"Požar mu nije bio ni na kraj pameti"

Jure Erceg pred sudom jeponovio iskaz iz istrage. Naime, optuženi je 26. srpnja 2007. u društvu sa sestičnom Mirelom svojim ocem došao na vikendicu, gdje je s ocem popravljao viseće elemente u kuhinji. Nakon toga otišao je sestrični pokazati Veliko Rujno i obližnju crkvu, ali kad je izlazio iz kuće ogrebao se na grm, te ga je ljut zapalio. Poslije toga bio je uvjeren da je vatru ugasio, te je otišao u vikendicu spavati. Nakon sat i po vremena probudilo ga je očevo dozivanje kako gori vatra te da dođe pomoći ugasiti. Kad je izišao iz kuće vidio je oca kako udara borovom granom po vatri, a on je više puta donosio kante s vodom, ali uzalud. Požar se uslijed velikog vjetra, visokih temperatura i suše brzo razbuktao.- Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se požar razbuktati. Bio je to za mene ogroman šok. Htio sam pokazati crkvu i Rujno sestrični, ali nažalost dogodio se požar. Poduzeo sam sve što sam tada mogao poduzeti: zvao sam policiju, te preko mog strica Ante vatrogasce. Bila je to situacija za plakati, i ne znam što bih više dodao -kazao je Erceg.Na pitanje optužbe kako u blizini postoji gusterna s vodom te je li razmišljao nakon što je zapalio grm politi kantom vode Erceg je kazao kako je bio siguran da je vatra bila ugašena.- Ipak, nešto od vatre, nažalost, je ostalo što je uz popratne elemente prouzročilo katastrofu ogromnih razmjera. Oštećenik, odnosno Hrvatske šume neće tražiti naknadu štete – rekao je optuženi.

Erceg postupio nemarno

U završnom govoru optužbe navedeno je kako je dokazano da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Kupio je borove iglice po tlu te ih je stavio ispod grma i zapalio. Nalazio se na tom mjestu dok grm nije izgorio te ga je ugasio nogom. Iz psihijatrijskog vještačenja jasno je kako nije bilo nikakvih okolnosti na okrivljenikovu ubrojivost.Iako svjestan svih okolnosti za opasnost od širenja požara kao i mogućnost da to spriječi polijevanjem kante vode iz obližnje gustrene, pokazuje da je okrivljeni Erceg postupio nemarno. Iako je okrivljeni priznao djelo i izrazio kajanje sud bi u pravu sprječavanja ponavljanja ovakvih djela, pogotovo ljeti, trebaopresuditi da je optuženi kriv. Završna riječ obrane navela je kao sporno svijest o djelu, te da optuženi nije bio svjestan posljedica postupka. Čim je optuženi utvrdio da je došlo do požara poduzeo je sve radnje te ga i sam gasio. Nemili događaj stvar je nesretnog slučaja te ga je potrebno okarakterizirati kao djelo iz nehaja te prema tome odrediti adekvatnu kaznu.

J.V.

Želite li komentirati?