SVE VIŠE NASILJA U OBITELJI

ALKOHOLOM DO UBOJSTVA

- Obiteljski nasilnici teško mijenjaju svoje ponašanje, čak i kada se trude. Nažalost, dok žrtva sama ne prijavi zlostavljanje,policija ne može gotovo ništa – Gordana Markulin Ježina, koordinatorica skloništa za žrtve obiteljskog nasilja "Mala kuća" u Zadru

S dva hica iz pištolja, Milan Knežević (40) ubio je Mirjanu Nikolić (38)u Tomingaju pokraj Gračaca.Usred gotovo napuštenog ličkog zaseoka, upucao ju je pred svjedocima, u kući njene strine. Bio je potpuno pijan, s 2,2 promila u krvi. Iako se u početku sumnjalo na ljubavničku svađu, obitelj ubijene tvrdi da sa svojim krvnikom Mirjana nije bila u vezi. Imala je muža i sina u Subotici, a Milana je navodno unajmila da joj očisti šumu oko tek obnovljene kuće. No, Milan je očito bio fasciniran njome. Ludo ljubomoran, prijetio joj je i ranije. Večer prije, upao joj je u kuću i prijetio. Zbog policijskog upozorenja je otišao. Vratio se sutradan, još ljući i – naoružan. Pitanje je – da li je ubojstvo bilo neizbježno? Jer, obrazac postoji – Milan je “registrirani” obiteljski nasilnik -policiji ga je prijavljivala ibivša supruga.- Obiteljski nasilnici teško mijenjaju svoje ponašanje, čak i kada se trude. Nažalost, dok žrtvasama ne prijavi zlostavljanje,policija ne može gotovo ništa – govori Gordana Markulin Ježina, koordinatorica skloništa za žrtve obiteljskog nasilja "Mala kuća" u Zadru. I tada je pitanje koliko se žrtvi uistinu može pomoći. Policija nasilnicima uglavnom ne može ništa dok uistinu ne prijeđu granicu i – ubiju svoju žrtvu. Prava je istina da drama započinje puno ranije. Tragedija kreće već od psihičkog maltretiranja, vrijeđanja i ucjenjivanja egzistencijom. Upravo takvih oblika nasilja nad ženama je sve više, a za to kazne nisu naročite – u praksi, nasilnik dobije tek prekršajnu prijavu i noć pritvora. Prema podacima PU Zadarske prekršaja je sve više. Dok su se 2008. godine dogodila 463, 2009. ih je bilo 585, gotovo 20 posto više. Oko 70 posto žrtava su žene. Gordana Markulin Ježina se ne čudi. Zbog recesije, sve više je psihičkog maltretiranja u obiteljima.- Manje je novca, ljudi teže preživljavaju, frustracije rastu, pa se iživljavaju na supružnicima. Sve je više takvih slučajeva, ljudi su nesigurni i boje se za budućnost. No, u Zadru je bolja potpora žrtvama nego u drugim centrima. Primamo ih u sklonište, policija ih udaljava od zlostavljača. Pomažemo žrtvama pri osamostaljivanju i oporavku. Definitivno nismo za politiku mirenja, odnosno očuvanja obitelji po svaku cijenu, baš zato jer se zlostavljači rijetko mijenjaju – ističe Gordana Markulin Ježina.Napredak se donekle vidi samo u urbanim, gradskim područjima.Naime, nasilje u obitelji dugo je doživljavano kao normalan dio domaćeg mentaliteta i po mnogim domovima je još dio svakodnevice. Takva shvaćanja najčešća su u zadarskom zaleđu – žene po selima smatraju da im je i dužnost trpjeti maltretiranje. Kako bi se promijenila njihova svijest,potrebno je puno uložiti u terenski rad, dodaje Markulin Ježina. Nažalost, novca nikad dovoljno nema.

K.K.

Srijeda, 26. Svibanj 2010.