Ponedjeljak, 22. Veljača 2010.

Predsjednik zadarske HVIDR-e Ivica Arbanas tvrdi da policija maltretira branitelje

Ivica Morić, umirovljeni časnik HV-a, 3 puta je bio na obavijesnom razgovoru

Ruža Ivković smatra kako je bilo vrijeme da se kaže dosta

PRAVA KOJIH NEMA

Dosta je bilo torture

- Treba prestati s maltretiranjem onih koje se privode i povređuje im se pravo na privatnost doma – Ivica Arbanas

Kršenje ljudskih prava u zemlji kao što je Hrvatska traje već godinama, a posljednjih je dana dobila još jedan nastavak kada je na obavijesne razgovore ponovno pozvana nekolicina bivših pripadnika Hrvatske vojske, a sve u cilju rasvjetljavanja situacije oko topničkih dnevnika ili nečega što bi se tako trebalo nazvati.

Tortura se nastavlja

Ruža Ivković, supruga jednog od ispitanih, umirovljenog časnika Ivice Morića, smatra kako je ovakvih tortura prema hrvatskim braniteljima bilo dosta jer način na koji je njen muž bio prisiljen doći u zadarsku policiju na ispitivanje opisuje upravo tim riječima.- Neću dopustiti teror nad svojim suprugom, ako to dopuštaju druge supruge. Ja sam ovdje došla kako bih upozorila Policijsku upravu, sudstvo i javnost kako moj muž nije sposoban za jedan ovakav teror i da tako nešto neću dopustiti – kazala je Ivković, ispred sjedišta zadarske PU.Njen suprug koji je tijekom Domovinskog rata bio tri puta ranjen, te ima težak oblik PTSP-a, tvrdi Ivković, nije sposoban prolaziti kroz stalna ispitivanja. - Moj muž pokušava živjeti mirnim životom, a invalid je 70 posto. Mi smo časni ljudi i ne želimo da nas teroriziraju. U osam sati je došla policija s nalogom za obavijesni razgovor na koji je morao otići. Mislim kako su druge žene kukavice jer dopuštaju da se ovakve stvari događaju njihovim muževima – rekla je supruga Ivice Morića.Ovaj hrvatski branitelj koji je bio časnik u stožeru generala Gotovine od početka potrage za topničkim dnevnicima, tri puta je bio ispitivan, a njegovoj obitelji nije jasno zašto se nastavlja policijska tortura, kada oni samo žele nastaviti mirno živjeti.Morić, koji je 2002. godine časno umirovljen, danas je 49-godišnjak koji kaže kako po noći ne može spavati, a niti jedan mu lijek u tome ne može pomoći. Kaže kako pokušava zaboraviti, a da je kao 29-godišnjak krenuo u rat samo da bi branio svoju zemlju, a danas se pita čemu i zašto jer za njega još uvijek on nije završena priča.- Ne bojim se ničega, ali ovo više nema smisla i s tim treba prestati – tvrdi Ivković.Prema nekim informacijama, Haški sud je Ministarstvu pravosuđa naložio da se provede još 17 uhidbenih naloga, te da se u Hrvatskoj trebaju procesuirati još 43 osobe koje su na bilo koji način bile povezane s ratnim operacijama tijekom Domovinskog rata.

Hrvatska šutnja

Haški sud, na čije uvjete hrvatska država pristaje bezuvjetno, bez obzira na činjenicu što "operacije" koje izvršavaju hrvatski policajci izazivaju zgražavanje tužitelja Haškog suda, kako je to bilo prije samo dva mjeseca prilikom privođenja generala Rahima Ademija, te još nekolicine hrvatskih časnika među kojima je bio i Ante Kardum, u ovoj zemlji ima poslušnike koji rade i ono što niti u jednoj zemlji Europske unije nije dopušteno.Na žalost hrvatskih građana, udruge za zaštitu ljudskih prava, razni odbori i ostali koji se financiraju iz državnog proračuna ili nekih drugih samo njima poznatih izvora, o ovakvim se akcijama hrvatskih plavaca izražavaju vrlo mlako i neuvjerljivo jer u ovoj državi je pravo na slobodu izražavanja, ali i kretanja vrlo često rastezljiv pojam.Građani ne znaju kako su njihove slobode važnije od bilo kojeg dnevnika ili nekog dokumenta, jer način na koji država pokušava doći do, sada je već to svim jasno, dokaza koji bi trebali dovesti do osude generala Ante Gotovine, odavno je prešao sve dopuštene granice. U igri mačke i miša u kojoj sila Boga ne pita, a građani mirno čekaju tko će im i kada upasti u kuću i pretresti stan ili im donijeti nalog za dolazak na obavijesni razgovor, slobode hrvatskih građana još uvijek su "na čekanju", a sve je dobro upakirano činjenicom kako je Hrvatska potpisala sporazum o suradnji s Haškim sudom, te da naš put prema Europskoj uniji kojoj toliko težimo ima cijenu koju plaćaju hrvatski branitelji, ali i članovi njihovih obitelji.Ivica Arbanas predsjednik zadarske HVIDR-e kaže kako je u ovoj priči sumnjivo i to što hrvatski branitelji zapravo skrivaju jer je izvjesno da se zapravo ne može pronaći ništa što bi moglo kompromitirati nekog od onih koji se trenutno nalaze u haškom zatvoru. - Vrijeme istječe za Haški sud i mora se donijeti presuda generalu Anti Gotovini, a s druge strane nije dokazano ono što se cijelo vrijeme govorilo kako je bilo prekomjernog granatiranja Knina. Mi kao udruga ćemo uvijek osuditi činjenicu da se nekom upada u kuću. To ostavlja gorak okus u ustima, a zapravo čovjek ne zna što bi učinio. Čini mi se kako je sve ovo jedna velika vrtnja u krug, kao da bi bilo dobro da se bilo što nađe, a oni koji traže to nešto ni sami ne očekuju da će pronaći. Treba prestati s maltretiranjem onih koje se privode i povređuje im se pravo na privatnost doma. Nevjerojatno je to kako su prije dva mjeseca rano ujutro policajci upali u kuću Ante Karduma. Ne vjeruje se braniteljima i to je ono što boli. Na žalost, ova priča nije gotova, a mislim kako je u njoj važno reći da je ovo zapravo put prema izjednačavanju krivnje, a ne utvrđivanju odgovornosti – tvrdi prvi čovjek zadarske HVIDR-e.

Dobre sluge, a loši gospodari

Ivana Haberle predsjednica Udruge "Žene u Domovinskom ratu" kaže kako je cijela situacija koja se događa s pretresom stanova hrvatskih branitelja i njihovim privođenjem bolna i ponižavajuća. - Ako se govori o dostojanstvu hrvatskih branitelja, odlazak na obavijesne razgovore za njih je degradirajući i ono je svakako zadiranje u njihova ljudska prava. Tko razmišlja o psihičkom stanju supružnika i djece, kojima se nanosi tolika šteta? Ovdje se radi samo o tome da se zadovolji forma kako bi se nekoga zadivilo, nekoga tko toga nije dostojan. Svi sjede skršenih ruku, a mi trebamo šutjeti dok nas svijet uvjerava da smo mi glupi pored vlastitih očiju.Mi znamo da to nije u redu, ali kako to reći jednom policajcu kada vam dođe u kuću, a njega je njegovo nadređeni poslao da obavi pretres? Na skali od 1 do 10, kršenje ljudskih prava se može ocijeniti s 12 – tvrdi Haberle.O slučajevima kada se ulazi u stanove i kuće hrvatskih branitelja, zaključuje kako se radi o eutanaziranju ljudske psihe, doks druge strane još uvijek u Hrvatskoj nije do kraja raščišćeno ono što se događalo u Domovinskom ratu.- Mi kao da volimo biti sluge i potlačeni – zaključila je na kraju predsjednica Udruge "Žene u Domovinskom ratu".

S.P

Želite li komentirati?