KAKO PRIVATNO MOŽE POSTATI GRADSKO PITANJE

Grad rješava tuđe probleme

- Mi kao Grad ne možemo nikoga prisiliti da ukloni ruševinu sa svoje parcele, ali kao Grad moramo djelovati. Stupili smo u kontakt s vlasnicima i uz njihovu suglasnost uklanjamo ruševine, a taj dio posla je u rukama Odjela komunalnih poslova Grada- dr. Dražen Grgurović

Ovo su ostaci jednog vremena i neke kuće

Petnaest godina od završetka Domovinskog rata, lokalna se vlast u Zadru uhvatila u koštac s problemom, koji se godinama prešućivao, ali se iz godine u godinu samo povećavao, a taj je na koji način ukloniti ruševine kuća koje su srušene u vrijeme rata.Godine su prolazile, a stanovnici pojedinih dijelova grada u kojima se nalaze ostaci nekadašnjih obiteljskih kuća su se pitali do kada će pogled na okoliš njihovih kuća "krasiti" polusrušene ili srušene kuće.Na hrpama betona i željeza od kojih su neke postale i smetlišta otpada, igraju se djeca iz naselja, a nije rijedak slučaj da se u njima nalaze legla zmija, štakora i drugih ljudima nepoželjnih "gostiju", koji su ujedno i izvori zaraze, te time i opasni po ljudsko zdravlje.

"Ne možemo nikoga prisiliti"

Dr. Dražen Grgurović, tvrdi kako Grad mora ukloniti kuće

Nakon što je problem s ruševinama, postao puno veći od činjenice da se nalazi u gradskim naseljima Grad Zadar je od Zavoda za javno zdravstvo naručio Studiju o procjeni ugroženosti ovih objekata na zdravlje građana. Prema procjeni Zavoda na području Zadra je 80 ruševina, čiji ostaci mogu utjecati na zdravlje građana, a koje su u međuvremenu obišli i komunalni redari. Prema riječima Ivane Dadić, glasnogovornice Gradske uprave "operacija" uklanjanja srušenih objekata, započela je nakon što su dobivene suglasnosti vlasnika, a Grad je o vlastitom trošku uklonio dvije ruševine.- Procjena je da će za uklanjanje ruševina trebati od 20 do 80 tisuća kuna, što zavisi o količini materijala koji treba odnijeti s ovih lokacija, a Grad je iz proračuna osigurao sredstva koja će biti potrošena za ovu namjenu – kazala je Dadić.S obzirom na činjenicu da se radi o privatnom vlasništvu, pitanje je zašto Grad, ako te ruševine ugrožavaju zdravlje građana, a evidentno je to tako, iz proračuna izdvaja novce, koje bi trebali potrošiti vlasnici tih objekata jer se radi o njihovoj imovini.S druge, pak strane ti isti vlasnici, imaju pravo od hrvatske države zatražiti i naknadu štete zbog ratnih djelovanja, kao što su to učinili i drugi kojima su u vrijeme Domovinskog rata srušene kuće.Zašto je tome tako upitali smo i zadarskog dogradonačelnika dr. Dražena Grgurovića koji je u Gradu zadužen za rješavanje ovog problema.- Mi kao Grad ne možemo nikoga prisiliti da ukloni ruševinu sa svoje parcele, ali kao Grad moramo djelovati. Stupili smo u kontakt s vlasnicima i uz njihovu suglasnost uklanjamo ruševine, a taj dio posla je u rukama Odjela komunalnih poslova Grada. Osim vlasnika surađivali smo i s mjesnim odborima na čijem području se nalaze ove ruševine, koji su i odredili prioritete. Nama, Zakon o vlasništvu članak 32. daje mogućnost da uklanjamo ruševine, ali ne možemo nikoga prisiliti da on sam istu ukloni. Mislim kako imamo i podršku građana da obavljamo ovaj posao – tvrdi zadarski dogradonačelnik.Akcija uklanjanja ruševina će prema Grgurovićevim riječima trajati sljedećih nekoliko godina, a samo će u ovoj iz gradskog proračuna biti potrošeno milijun kuna. Zašto ovaj problem nisu riješili sami vlasnici, nego ga moraju plaćati građani ovoga Grada, pitanje je na koje odgovor znaju samo oni koji su donijeli ovu odluku. Činjenica je kako bi senovac koji će se potrošiti za rješavanje nečije privatne imovine, mogao bolje iskoristiti za rješavanje nekih trenutno gorućih komunalnih problema, koje ima Zadar.

Uz ruševinu padaju i cijene nekretnina

Dok u svijetu na cijene nekretnina ne utječe samo činjenica na kojoj se lokaciji, ona nalazi već i što je u njenom okruženju u Hrvatskoj je to još uvijek manje važna stvar.O svojim iskustvima s prodajom nekretnina Jadranka Matešić, inače licencirani prodavač nekretnina na zadarskom području kaže kako još uvijek ljudi u Hrvatskoj ne razumiju što sve utječe na cijenu njihove nekretnine.- Recimo Diklo koje je elitno naselje, prema svjetskim standardima to nikako nije jer su parcele na kojima su izgrađene kuće od 600 do 700 metara četvornih. Kod nas su vile objekti, koji nisu izjednačeni sa standardima u Europi. Ako imaš ruševinu u blizini svoje kuće koju prodaješ zaboravi cijenu koju si planirao – kazala nam je Matešić.Nema zadarskog kvarta u gradu u kojemu ne postoji, objekt koji je srušen i tako građanima koji žive u susjedstvu nije problem. U jednom od njih nekada se nalazila vila s bazenom, koja danas izgleda kao daje kulisa za filmove o sudnjem danu.

Požari, smeće i zmije

Susjeda J. Božina pokazuje koliko je njena kuća udaljena od ruševine

Uz jednu od prometnica poredane su obiteljske kuće, a u samoj blizini nekadašnje vile je i OŠ Smiljevac. Na ruševinama, koji su očito imali dobre temelje, igraju se djeca za koju postoji opasnost da će se u jednom trenutku dio nečega što se drži srušiti na njih.- Ja sam alergična na sve, a u posljednje vrijeme je kad vjetar puše, prema našem vrtu letila staklena vuna, koja zagađuje okoliš. Mi bi bili sretni da se ovo riješi. Dica se ovdje igraju, bilo je i požara kad su morali i vatrogasci intervenirati, a i rušili su se dijelovi kuće. Netko je javio kad je bio požar, a jedan od dječaka je čak, prema meni bacio kamen misleći kako sam ja javila za požar. Da me je uspio dovatiti, ja mislim da bi me ubio – kazala nam je J. Božina, čija se kuća nalazi uz srušeni objekt.O vlasnicima ove kuće, nam je kazala kako su bili prošle godine, te da su člistili okoliš, obrezivali voćke, ali da se sigurno neće vratiti jer da žive u Srbiji.Na području Stanova, koji su naselje obiteljskih kuća, također ima objekata koji su srušeni, a uz njih su poredane lijepo uređeni domovi Zadrana, s okućnicama i zelenilom.- Bilo bi dobro da se očiste ove ruševine jer su one ljeti leglo zmija i štakora, a djeca se igraju uz njih i zato su opasnost za sve koji žive u njihovoj blizini – kazala nam je jedna susjeda.- Čuo sam da je jedna od kuća prodana, pa su se ponovno javili vlasnici da je kako sam čuo nisu prodali, pa ne znam što će biti s njihovom ruševinom – rekao je drugi susjed Vitlov, čija se kuća nalazi uz jednu od ruševina na zadarskim Stanovima.U Sinjoretovu, gdje su kuće poredane, tako da svaka od njih gleda onoj drugoj u prozor, u svakoj se ulici može pronaći neka od ruševina, koja ionako, prilično neuredan izgled naselja dodatno narušava.Na pročeljima kuća koje su očito je nekada bile ruševine, ali su u međuvremenu prodane i uređene mogu se pronaći različite poruke, kao obilježje jednog vremena u kojemu su nastale. Jednog od stanovnika ovoga dijela Zadra smo upitali zna li nešto o vlasnicima nekih od ruševina.- Ova kuća u kojoj sada živim je bila zapaljena, a ja sam je kupio od vlasnika i obnovio. Uređujem malo pomalo jer nisam zaposlen, a u obitelji mi rade samo kćer i žena – kazao nam jedan stanovnik, porijeklom iz benkovačkog kraja.Kazao nam je još kako je kuća u susjedstvu trenutno prazna, ali da u ratu nije bila srušena jer kako su u njoj živjele izbjeglice.Na kraju ove mnogima u Zadru mučne priče ostaje pitanje, zašto bi građani iz svog novčanika morali plaćati uređenje nečega što ima vlasnika, kada se zna da svatko mora voditi računa o svojoj imovini, ali i o tome da je ono što ima odraz jednoga grada i njegovih stanovnika. Sigurno je naime, kako u ni jednoj demokratskoj zemlji, ovakva situacija ne bi bila moguća, jer umjesto da mu državaočisti njegovu parcelu kako je to u Lijepoj našoj vlasnik bi drugdjje dobio kaznu jer ono što se na njoj nalazi nagrđuje okoliš. Drugo je pitanje, zašto je došlo do toga i tko je to napravio jer to je stvar vlasnika, koji u pravnoj državi ima pravo iskoristiti mogućnost tužbe i dokazivati da mu je štetu eventualno učinio netko drugi, a ne on sam.

S.P.

Srijeda, 27. Siječanj 2010.

Želite li komentirati?