Subota, 27. Veljača 2010.
NAJSTARIJI DIPLAR U ZADARSKOM DOMU
Neki su mu nudili plaćen boravak u hotelu ako im pokloni sedam dana svoje pažnje kako bi im prenio svoje znanje – na što jeodgovarao da je to premalo vremena za naučiti.. Mjesec dana, koliko je najmanje potrebno kako bi se svladale osnove je ipak preveliki luksuz za današnji tempo života u kojem, čini se, nema više mjesta za diplare, osim u oblikutradicijske atrakcije
Kruševljanin Mile Brkić – Bekeljaš jedan je od najstarijih diplara u Hrvatskoj, ponos KUD -a Zrmanjai jedan od rijetkih, a možda i posljednji koji dipla bez "mišine"Posjetili smo ga u Domu umirovljenika u Zadru gdje živi godinu dana i nerijetko svojim domskimkolegama i zaposlenicima zasvira svoj instrument koji ga je i proslavio. Ovaj 89-godišnji diplarpun dječačkog duha, nakon što nas je počastio izvanrednim nastupom,ispričao nam je svoju priču o diplarima i kako se istima postaje.
- Jedno je sigurno jer se diplarom ne postaje lako – zaključio je naš sugovornik prisjećajući se svojih početaka. Već kao 14-godišnjak počeo se zanimati za diple te je zamolio majku da mu ih donese sa sajma u Obrovcu. Ipak, naučiti ih svirati, posve je druga priča. Kako bi svladao način cirkularnog disanja, tako da se melodija ne prekida Bekeljaš je, čuvajući ovce,mjesecima vježbao pod budnim okom svog mentora i prijatelja Kuzmana dok nije bio u mogućnosti svirati i po sat vremena bez prekida.Njegovo sviranje mu je donijelo brojne nagrade i priznanja prilikom brojnih nastupa s KUD - om Zrmanja. Barba Mile svira već 75 godina, a osim što ih svira, diple i izrađuje od trstike i drveta klena te ih ponekad i prodaje po simboličnoj cijeni. Ponosan je što je njegovih ruku djelo moguće naći u Njemačkoj, ali je poneki primjerak stigao i do Amerike.Ipak, najvjerniji član njegove publike i jedan od najboljih kritičara bila je njegova pokojna supruga, koja bi za zvukom njegovih čarobnih dipli pošla i na kraj svijeta.
Nerijetko su Bekeljašu upućivane molbe i raznorazne ponude ne bi li ih naučio svirati upravo onako kako on to radi. Neki su mu nudili plaćen boravak u hotelu ako im pokloni sedam dana svoje pažnje kako bi im prenio svoje znanje – na što jeodgovarao da je to premalo vremena za naučiti.. Mjesec dana, koliko je najmanje potrebno kako bi se svladale osnove je ipak preveliki luksuz za današnji tempo života u kojem, čini se, nema više mjesta za diplare, osim u oblikutradicijske atrakcije.Nažalost, nitko od barba Milinih 50-ak unuka i praunuka nije pokazao zanimanje za diple, tako da će diplanje bez mješine zauvijek otići s "posljednjim diplarom" našega doba.
Komentari
Nema komentara... budite prvi