ČOVČE IMA SE

Mala trgovina gušta

Vlade Gulan

Šaroliki asortiman

- Nema ništa od smušenjaka, bolje ti je otkači se, budi veseljak, čovik velikog srca da od gušta ljudi sidnu s tobom. I odma je život lakši – Vlade Gulan

Vrelina popodnevnog sunca kolovoza može izmučiti čovjeka do krajnjih granica, a u takvoj situaciji samo pomisao na odlazak do dućana izaziva mučninu. Pogotovo ako je taj dućan na kraju grada.

Međutim, ako se zaputite Bulevarom prema izlazu iz grada, niti 100 metara prije semafora za Nin i Pag, čeka vas potpuno drugačije iskustvo kupovanja. U debelom hladu naći ćete malu oazu punu raznih proizvoda, hladnog pića ali i zdravog razuma i guštanja u radu i životu. Čim smo pobjedonosno zakoračili s užarenog asfalta u hladovinu obrta neobičnog naziva “Čovče nema se??”, dočekao nas je pozdrav:

- Bog vam da` zdravja, Ranko! - obratio se Vlade Gulan, gazda ovog zanimljivog obrta.

Navrate da malo sidnu

Još ošamućeni od sunca i neočekivano uređenog prodajnog prostora, dok smo se snašli i uzvratili pozdrav, već smo sjedili za velikim stolom usred dućana koji je sigurno doživio stotine zanimljivih priča, jer gazda jednako gostoljubivo za stol zove prijatelje i mušterije.

- Ljudi vole kod mene doći i kad ne trebaju ništa, kažu usput im, pa da malo sidnu. Nema `ko da je bio a da ga nisam počastio, `oćel kavu il` rakiju, a kad neće ništa pitam možel` viski. E, onda se obično predomisle. I svako pita, `ko ti je da ideju? A nisam ja budala, možemo mi glumit glumu, ne valja ovo, ne valja država, ne valja ono, al` tajna je u ljubavi i radu. Evo skoro 70 godina imam, a radnog vremena nemam – objašnjava gazda Vlade okružen cvijećem i sadnicama koje sam uzgaja. Kaže koliko god da je žena bilo sve ga pitaju odakle nabavlja ovako lijepo cvijeće, i ne vjeruju kada kaže da sve sam radi.
- A šta ću kad volim cviće i žene – nadodaje dok se mangupski smješka.

Inače, dućan “Čovče nema se??” otvoren je još 1998. godine kada je isto privukao pažnju, ali ovaj puta gradskih vlasti kojima je smetalo takvo ime obrta. Srećom Vlade se nije dao i inzistirao je na svome, tako da su u gradskoj upravi održali poseban sastanak prije nego što su zaključili da ne postoji prepreka ovakvom nazivu. Danas, tvrdi Vlade, poznaje ga već cijela Hrvatska.

Radi, bori i trudi se

- Ovo sam ja izmislio u ona, daleko bolja vremena. E, bolja! Po mom mišljenju sad je puno gore nego prije 12 godina, i osjeti se to na svemu. Al` kako se stvari mijenjaju, treba ić` za njima, pa malo po malo širiš ponudu. Drugačije ne ide nego - radit, borit i trudit se. Al` uvik se puno radilo, bio sam ja u Austriji 21 godinu, tuko i trostruke smjene, samo kad je čovjek dobro plaćen nije mu ni teško. A istina to me vjerojatno i drži, oko 4 otvorim, raspremim sve i marendam pancete, pršuta i bocun vina pa onda idem cipat drva. E, onog tko mi dođe ujutro i ne bude tako vodim u Tamaris na janjetinu! Slobodno napiši to u novine – samouvjereno govori gazda Vlade. A i tko mu ne bi vjerovao dok govori i spremno skače poslužujući kupce koji uz neobavezan razgovor potvrđuju njegove navode. Ipak, ako pofali ruka nema problema uz tri sina, devet unučadi i jedno praunuče. Mladost pripomogne, al` i dida onda nešto ubode.
- Nema ništa od smušenjaka, bolje ti je otkači se, budi veseljak, čovik velikog srca da od gušta ljudi sidnu s tobom. I odma je život lakši. Uostalom čovik kad se povuče u kuću, za godinu dana, on je gotov – zaključio je ovaj mladić u odmaklim godinama prije našeg odlaska s ovog zanimljivog i, nažalost, rijetkog mjesta gdje čovjek čovjeku nije vuk. I nek Vam Bog da zdravlja gazda Vlade.

Z.Š.

Srijeda, 01. Rujan 2010.