Antun Klišmanić, predsjednik Županijskog suda

Zvonimir Vrančić, zadarski gradonačelnik

Romano Meštrović, bivši predsjednik SKJ Zadar

Don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila

ANKETA: Koje su razlike između stranaka?

Neda Plenković (turistički vodič)

- Stranke kod nas nemaju veze s idejama, već su isključivo usmjerene prema osobnom interesu – jedino je HDZ tradicionalniji, klasičniji dok se SDP doima strankom opuštenijeg, ležernijeg pristupa. No, u suštini i jedni i drugi koncentrirani su na svoje fotelje, kad dobiju vlast ponašaju se isto. HDZ-ovci u javnom ophođenju previše ulažu u skupu odjeću, što je vrlo iritantno u kriznim vremenima.

Ela Dujmović (sociologinja)

-Jedni se nakostriješe pri spomenu na Tuđmana, drugi na Milanovića i to je jedina razlika. Bave se uglavnom sami sobom, međusobnim obračunima. HDZ kao i SDP je gadan vic. Baš kao u svakoj organizaciji i tu se sigurno okupljaju ljudi bez identiteta, koji uvjerenja mijenjaju u skladu s potrebama.

Petar Paleka (ekonomist)

-Obje stranke imaju prestare ljude, trebalo bi ih sve zamijeniti i dati priliku mlađim školovanim ljudima. Jer, uglavnom su to uistinu bivši članovi Komunističke partije. Ni predsjednik Josipović ne vjeruje u Boga, kao i većina političara. Smatram da su to ljudi bez stava, okrenuti osobnim interesima.Mislim da je danas najvažnije imati vjere, ne mogu zamisliti život bez toga.

Dražen Mužuk (umirovljenik)

-Meni su oni svi isti – tko god sjedne u fotelju, uglavnom samo traži novac. Okreću kaput kako vjetar puše. Uglavnom su svi bivši komunisti, tako su gradili karijeru. Sad se bave sami sobom, ne vidim nikakvu razliku između njih.

IZ CRVENOG U PLAVO

Mi smo komunisti

Jedan od rijetkih koji je pristao govoriti o svojoj političkoj prošlosti je zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić. Prozivan i javno od strane oporbe zbog članstva u SKJ, Vrančić je ustvrdio da je u javnoj polemici njegova biografija zloupotrebljavana. Danas tvrdi da se svog članstva u Komunističkoj partiji ne srami, no da zamjera ljudima koji su se u nju učlanili zbog koristi, a ne uvjerenja

Tko je bio u Savezu komunista Jugoslavije, a danas je promjenio stranačke boje ili obnaša neku istaknutu funkciju u Zadru, pokušali smo provjeriti nakon otvorene polemike koju je pokrenuo glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić. On se u komentaru GK-a i broju za blagdan Velike Gospe snažno obrušio na komunistički mentalitet hrvatskih stranaka, među kojima su opozicijske i vladajuće. Ustvrdio je kako mnogi Tuđmanovi suradnici i kasniji nositelji visokih državnih funkcija i bivši komunisti, nikada nisu zastupali hrvatsku državotvornost i mnogi od njih, da nije uspjelo osamostaljenje Hrvatske, bili bi na strani onih koji bi bez trunke grižnje savjesti sudili “hrvatskim nacionalistima i separatistima” tvrdiurednik GK-a. Kaže kako su se ti isti ljudi otpočetka infiltrirali u sve novonastale političke stranke u Hrvatskoj i uspjeli potpuno onesposobiti stvarno hrvatski orijentirane stranke za ikakav bitan utjecaj u hrvatskom društvu i državi.

Crveni od srama

Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor je u svojoj izjavi ustvrdila kako Miklenić “očito žali za Sanaderom”. Mimo njihove polemike, pokušali smo doznati detalje iz političkih biografija bivših članova SKJ u Zadru. U Državnom arhivu u Zadru pohranjeni su svi dosjei bivših članova SKJ, ali nijedan nikad nije pristao na javno izlaganje svog dosjea. Izuzetak je Romano Meštrović, posljednji predsjednik SKJ u Zadru i osnivač SDP-a koji se odavno povukao iz političkog života.

- Svojih se uvjerenja ne sramim niti sam ih se ikad odrekao. Za razliku od mnogih, 1975. godine sam se dobrovoljno učlanio u SKJ, nitko me nije silio. Svi koji tvrde da su bili prisiljeni na članstvo - lažu. U SKJ nije ušao nitko tko to nije i želio – govori Meštrović.

Bivše komuniste, danas članove nekih drugih stranka nije htio poimenice komentirati.

- Njihovi dosjei su tajni i zato ne želim o ničijim osobnim detaljima i funkcijama govoriti. U našem je mentalitetu da ljudi politici prilaze zbog udobnosti, ne uvjerenja i ako im je negdje dobro, strahuju da to ne izgube, tako je to i s većinom današnjih dužnosnika koji svoju karijeru duguju upravo članstvu u Savezu komunista Jugoslavije – ističe Meštrović.

Nekadašnji čelnik zadarskih komunista je ovime potvrdio i ono što Miklenić u svojem komentaru tvrdi da su se zapravo komunisti samo promjenili dres u neki drugi, a time je naravno i mentalitet njihovog političkog razmišljanja ostao isti. Naime, pokazuje i to novija hrvatska povijest sintagma “u se, na se i poda se” kako bi rekao naš narod u mentalitetu političara tzv. nove generacije je duboko urezana.Stranačka podobnost koja automatski znači i sposobnost u mentalitetu komunista bila je neupitna prije 90-ih godina, kao što je to i u ovim našim vremenima. Dobit ćeš posao, ako se učlaniš u neku stranku tako se govorilo na početku stvaranja hrvatske države, ali danas kada je kriza nagrizla sve posao se teško može dobiti i uz iskaznicu stranke koja već 20 godina pokušava dokazati da je državotvorna i najzaslužnija za stvaranje države.

Boljševizam - neupitan

Jedan od rijetkih koji je htio govoriti o svojoj političkoj prošlosti je zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić. Prozivan i javno od oporbe zbog članstva u SKJ, Vrančić je ustvrdio da se u javnoj polemici njegova biografija zloupotrebljava.

- Savezu komunista sam prišao u svojoj 21-oj godini i bio sam u njemu vrlo kratko. Naime, ubrzo se dogodilo Karađorđevo i tada sam tražio isključenje iz Partije. Potajno sam tražio da me obrišu. Pod desetljećima komunizma, običnom čovjeku vrlo je teško bilo oduprijeti se pritisku. Teško ste mogli biti profesor ili sudac bez članstva u Partiji. No, liječnik ste mogli biti – odgovorio je Vrančić.

Danas tvrdi da se svog članstva u Komunističkoj partiji ne srami, ali da zamjera ljudima koji su se u njuučlanili zbog koristi, a ne uvjerenja. S tvrdnjom glavnog urednika GK-a se djelomično složio.

- Mnogi direktori vodećih poduzeća 90-tih koji su bili članovi SKJ organizirano su preuzeli hrvatsko gospodarstvo i taj utjecaj se i danas osjeća – govori Vrančić.

Poznato je da je u SKJ bio i predsjednik Županijskog suda u Zadru Antun Klišmanić. Od strane Narodnog lista upitan je više puta za članstvo u SKJ, no nikad se nije očitovao o tome. Ustvrdio je jednom prilikom da se svog članstva u Partiji – ne srami. Vremena su se promjenila, ali zapravo sve je ostalo isto.

O političkim biografijama stranačkih prvaka u drugim strankama danas nerado govore i sami SDP-ovci. Tek je Omerka Šarić Frantin, današnja koordinatorica SDP-a za Zadarsku županiju u jednom razgovoru kazala kako je bivših komunista danas više u nekim drugim strankama nego u stranci, čija je ona članica.
Zapravo to što su samo promijenili stranački dres i nije problem, koliko činjenica da njihov odnos prema politici i njihovoj ulozi u njoj nije drukčiji. Jer pokazuje to svakodnevna praksa kako je politika samo sredstvo za ostvarenje osobnih probitaka, dok se o interesima građana valjda netko drugi treba brinuti. Građani su ionako, samo sredstvo za ostvarenje cilja koji jednom u 4 godine izađu ili ne na birališta. Zato je i danas Hrvatska zemlja u kojoj je ostvarena Tuđmanova ideja o 200 zaštićenih bogatih obitelji i s puno više ostalih čija je uloga minorna – oni su samo stroj za glasanje.

K.K./S.P.

Ponedjeljak, 23. Kolovoz 2010.