Kroz isto crveno se više automobila zna provući

Skretanje, zadržavanje pravca, gužva na raskrižju – ništa ne igra ulogu

Dario Žutić pokazuje nanovo zasađeno stablo na mjestu starog

CRVENO KAO IZAZOV

Bulevar opasnih križanja

- U jednom trenutku buku automobila je nadglasao strašan udarac, zaredali su drugi i treći udarac nakon kojeg je stablo, čija se krošnja vidi s balkona, jednostavno nestalo. Palo je kao pokošeno – Kristijan Ferhatović

Samo jedno križanje u ulici Ante Starčevića, koje Zadrani zovu Bulevar, u prosjeku bude mjesto na kojemu se dogodi jedna prometna nesreća u dva mjeseca. Tijekom zadnjih pet godina na križanju ulice Ante Starčevića s ulicom Franka Lisice dogodilo se 37 nesreća kojima su svjedočili i stanari okolnih zgrada. Na život pod stalnom bukom jurećih automobila, skutera i motora se s vremenom navikne na stalnu opasnost, prizore unesrećenih, uništenih auta. No ne i na mirise ulja i benzina.

- Na balkonu smo pili kavu i ćakulali. U jednom trenutku buku automobila je nadglasao strašan udarac, grunulo je poput granate pa smo instiktivno spustili glave. Zaredali su drugi i treći udarac nakon kojeg je stablo, čija se krošnja vidi s balkona, jednostavno nestalo. Palo je kao pokošeno, a poslije smo vidjeli da ga auto i je doslovno prerezalo. Potpuni šok smo doživjeli kad smo vidjeli tri cure kako zapomažu iz olupine - govori Kristijan Ferhatović, bivši stanar zgrade na Bulevaru. Objašnjava kako je poslije saznao da je uništeni auto vozio poštujući sva pravila, te da djevojke, koje su srećom prošle bez opasnijih posljedica, nisu imale sreće.

Lažna sigurnost

Naime, vozači se opuste na širokim voznim trakama Bulevara te im noga na gasu često “oteža”. Privećim brzinama, kada se ugasi zeleno na semaforu, lakše je još malo ubrzati i proletiti kroz žuto nego naglo usporiti do stajanja, pa se često desi da se prođe i kroz crveno. Tako je vozač iz Kristijanove priče doletio brzinom od oko 120 kilometara kada se iznenada ispred njega pojavio auto koje se propisno uključivao na Bulevar iz ulice Franka Lisice. Udarac je bio neizbježan i toliko silovit da je djevojkeodbacilo preko kamenih stupića, rušeći veliku željeznu reklamu te im se ispriječilo stablo, koje se srećom našlo na putu. Da nije njega bilo djevojke bi sigurno preletjele do betonskog zida koje bi prouzročilo veću tragediju.

Kako bi provjerili istinitost priče otišli smo do križanja, gdje smo se u manje od sat vremena uvjerili kako nema potrebe za preuveličavanjem problema. Svako malo bi se pojavio neki “junak” koji crveno svjetlo shvaća kao izazov, umjesto kao obvezu zaustavljanja, te bi potjerao svoje mehaničke konje jače. Iz PU zadarske smo dobili informaciju o tome kako nisu u mogućnosti dati podatak o broju nesreća na Bulevaru jer ne vode takvu evidenciju. Naravno da ni stanari nemaju točne podatke, ali život pored ceste koja se često shvaća kao pista ih je naučio da se vozači policije ne boje.

Brži nego zadnji put

Svačega smo se tu nagledali. U zadnje dvije godine sam vidio barem pet prometnih nesreća, srećom znam prvu pomoć, a iskustvom sam naučio da u prvi mah svi reagiraju šokom i nevjericom te da je to trenutak kada se može i treba pomoć unesrećenima. Poslije kada se skupe ljudi iz kafića i znatiželjnici sa svih strana, onda se mora omogućit profesionalcima da obave svoj posao. Srećom, hitna pomoć je svaki puta bila zaista brza - objašnjava Dario Žutić koji živi na Bulevaru. Nažalost, ne toliko brza kao neki vozači.

- Upravo križanje s ulicom Franka Lisice u sitnim satima često postaje startna ravnina za “trkaću stazu” kada kreće paljenje guma i tjeranje obrtaja u crveno. Najgore je što oni Bulevarom prelete par puta gore dolje, i to samo s jednom misli u glavi - biti brži nego zadnji puta, a policije nigdje - razgovor je zaključio Ferhatović.

Z.Š.

Utorak, 24. Kolovoz 2010.