Frank Wedekind, njemački književnik, rođen 1864. u Hannoveru, svjetsku je slavu stekao dramom "Buđenje proljeća", koja je ujedno i njegov najpopularniji komad, a koju je opisao kao tragediju djetinjstva, posvetivši je roditeljima i učiteljima. Upravo su je roditelji doživjeli kao napad na tradiciju, vlastiti autoritet i skrnavljenje svetih prava. "Buđenje proljeća" suvremena je drama o seksualnom sazrijevanju adolescenata. U njoj se očituje autorova težnja da prokaže lažni građanski moral i pokaže kobne posljedice društvenih konvencija koje sputavaju ili iskrivljuju prirodne nagone. "Oslobođena" čovjeka prikazao je u duhu utopijskih elemenata modernog društva koje zazire od konvencija i licemjerja. U trenutku kada je praizvedena 1906., Wedekindova drama "Buđenje proljeća" sablaznila je gledatelje i čuvare ćuroređa otvorenim prikazivanjem dječje spolnosti.
Redatelj predstave Oliver Frljić postavlja pitanje ima li, zabranjivan i osporavan, Wedekind danas, 114 godina kasnije, snage da ponovno potresa društvene tabue, te kaže: "... Čini se da je cijeli represivni sustav, koji je Wedekind kritizirao svojom dramom o seksualnom sazrijevanju mladih, danas znatno suptilniji. Katolička crkva, kao dio tog sustava, ovih dana sve više gubi svoj kredibilitet. Ne treba zaboraviti da i takva, potresana skandalima, crkva i dalje ima neosporan utjecaj na formiranje seksualnog identiteta mladih. Ova predstava je metafora društva istraumatiziranog licemjerjem katoličnih zabrana. Wedekindovi mladi junaci u ovoj predstavi ne sablažnjavanju nas otkrivanjem svoje spolnosti već činjenicom da im je ta mogućnost nasilno oduzeta."
"Predstava Buđenje proljeća ne pokušava maskirati svoje ideološke pozicije. U njoj se na samom početku otvoreno kaže: Ovo je predstava koja zna svog neprijatelja. A mi znamo da je naš neprijatelj katolička crkva. Ako time vrijeđamo vaše vjerske osjećaje, ako želite objektivnu predstavu koja će grijehe crkvenih struktura amnestirati u ime neke više istine koja je toj crkvi, njezinoj grešnosti usprkos, povjerena da je objavi, možete izaći odmah. Wedekindovo Buđenje proljeća drama je o seksualnom sazrijevanju mladih i društvenim tabuima jednoga drugog vremena... Wedekind je doista napisao tragediju jer u njegovu komadu stjecanje znanja mlade junake neumitno vodi njihovu tragičnom kraju. Društveni sustav sa svojim ieološkim aparatima, od kojih su kod Wedekinda najeksponiraniji škola, Crkva i obitelj, proizvodi unutarnja proturječja u njegovim glavnim junacima Wendli, Moritzu i Melchioru iz kojih je jedini logičan izlaz smrt. Wendla će stradati jer svoju reproduktvinu zrelost realizira prije vremena koje je za to društveno prihvatljivo, Moritz zbog svoje nemogućnosti da zadovolji školski i društveni normativ, a Melchior kao indirektni krivac za smrt ovo dvoje. Govoriti danas o seksualnom sazrijevanju adolescenata, a ne uključiti šire društevno polje u kojem se seksualni identitet te populacije formira, čini se podjednako neodgovornim prema današnjem vremenu, kao i prema Wedekindovoj drami. Budući da svjedočimo poplavi pedofilskih skandala u crkvenim redovima i nespremnosti te institucije da se s tim suoči, čini se da je upravo sada trenutak da se o Crkvi govori kritički i direktno. Depolitiziranom hrvatskom kazalištu velikih metafora i malih učinaka nasušno je potrebna predstava koja ne čuva dignitete svog medija, nego taj isti medij vidi kao sredstvo političke borbe..." (Oliver Frljić)

Predstava Buđenje proljeća Zagrebačkog kazališta mladih u režiji Olivera Frljića proglašena je najboljom prestavom na 15. jugoslovenskom pozorišnom festivalu - Bez prevoda u Užicama. Nagradu Ardalion za najbolju žensku ulogu dobila je Nina Violić, koja je u predstavi Buđenje proljeća tumačila Fanny Gabor.