Ravelov Fandango, kasnije nazvan Bolerom nastao je 1928. godine, a Orffova Carmina Burana niti desetak godina kasnije. Koliko god raznorodna, oba su djela od početka plijenila neobičnošću, smjelošću, čak hazardnošću kako svojih glazbenih zamisli tako i vizija o njihovu scenskom postavljanju. Prekratka za konvencionalno samostalno pojavljivanje, gotovo su idealna za cjelovečernje plesno združivanje.

A shvatimo li te dvije glazbeno-scenske zamisli još i kao prepletanje opozitnih principa: vode i vatre, zemlje i zraka, ženskog i muškog, jina i janga - onda je dodatno zanimljiva i činjenica da nam Ravelovo i Orffovo djelo dolaze posredovani dvama komplementarnim koreografskim rukopisima. Naime, Valentina Turcu, baletna solistica i koreografkinja Slovenskog narodnog gledališča Maribor poziva nas da se u Ravelovu Boleru "prepustimo trenutku neponovljivog impulsa strasti, nagonske i životne energije"; dok nas Youri Vamos, mađarski koreograf bogate europske karijere, sugestivnoj snazi Orffove glazbe želi također približiti reduciranom scenografjom i "koreografjom koja oslanjajući se na isključivo plesna sredstva razvija iskričavu himnu čiste ljubavi".