na temelju : Die Ehrensache
pisac: Lutz Hübner

Redatelj: Maja Šimić
Scenograf: Marin Gozze
Kostimograf: Mirjana Zagorec
Skladatelj: Paola Dražić Zekić

Glumac:
Cem - Edi Jertec
Sinan - Antonio Franić
Ellena - Glorija Šoletić
Ulli - Helena Kovačić
Kobert - Ivica Barišić

Prevoditelj: Mladen Martić

Opis: Zločin iz svoje i tuđe gluposti

"Kako odgajamo djecu? ili čak i Gdje smo pogriješili? pitanja su koja vjerojatno svaki roditelj sam sebi postavi i češće od nekoliko puta tjedno. Na njih, jasno, nema pravoga odgovora, kao što ni za mnoge druge stvari, i akcije, nema pravog ni jednoznačnog recepta. S odgojem uglavnom prođe sve u redu, iako ne baš uvijek onako kako je planirano, ali ima i slučajeva kad baš sve pođe po zlu. Mediji se tad pitaju kamo kao društvo idemo, dušebrižnici govore o padu svih vrijednosti, građani prozivaju socijalne službe, ove pak organe represije, oni školstvo, a školstvo obitelj i tako dalje u zatvorenom krugu koji pravu psihopatologiju ne zanima. No između rođenih ubojica, ili barem teških duševnih bolesnika, i samo malo pogrešno usmjerenih mladica, koje se možda i savijalo, ali ne na pravu stranu i s pravim osjećajem, ima razlike. Ona se gubi gleda li se samo s druge strane, kad rezultat leži u lokvi krvi, jer iz te perspektive svaka suptilnija razlika osim one između života i smrti gubi na snazi. Svime time bavi se drama Pitanje časti... tekst uspješnoga suvremenog njemačkog dramatičara Lutza Hübnera, koji je dobio i svoju hrvatsku praizvedbu. S obzirom da domaćem kazalištu, unatoč trudu pojedinih ustanova, kako javnih tako i privatnih, kronično nedostaje repertoarnih izbora koji bi na zanimljiv i dovoljno uvjerljiv način adolescentima progovorili o njima samima. U središtu su mladi pripadnici turske manjine u Njemačkoj, druga i naizgled asimilirana generacija iz koje, ukoliko se bolje ili bolnije prokopa, izbija i niz nerazumijevanja - od međuspolnih, preko religijsko svjetonazornih i, na koncu, civilizacijskih. Hübner to ne opisuje tako jednostavno, nego priču o dva mlada para čiji ludi izlet završava tragično gradi polako nizom retrospektivnih iskaza iz psihološkoevaluacijskog razgovora dvojice okrivljenika za ubojstvo jedne i teško ranjavanje druge djevojke. Prizori se nižu kako su prepričani, a onda i odigrani, ali provodna je nit komada taj razgovor u kojem bi mladići trebali pokazati pravo lice. Riječ je o nezreloj igri koja gotovo uvijek pogubno završava, čak i kad nije riječ o pripadnicima manjine možda drukčijeg sustava vrijednosti." (Ivica Ružić)

"...Kriza o kojoj se neprekidno govori nije ni ekonomska ni materijalna ni globalna kako nam je stalno predstavljaju. Kriza koja nas zaista muči kriza je ljudskosti i povjerenja i događa se na pojedinačnom, ljudskom planu, ne na globalnim burzama. Ova predstava ne nudi rješenje, ali ukazuje na mogućnost, a to je sigurno puno više nego danas mogu ponuditi brojni globalni spasitelji svijeta." (Jasen Boko)