Redatelj: Borut Šeparović
Dramaturg: Goran Ferčec

Opis: U predstavi glume polaznici dramskog Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je hommage skupini Montažstroj koja je s radom počela prije 20 godina upravo u Zagrebačkom kazalištu mladih. Okosnica priče je apsurdna situacija koja nastaje susretom dviju skupina prerušenih vojnika na tajnom zadatku, pripadnika HVO i Armije BiH, u ljeto 1993. negdje u bosanskoj zabiti. Tragedija zabune neizbježna je. Dežulovićeva je priča izmišljena, dok je povijesna činjenica u koju je smještena, realna.

Dvanaest mladića (izabranih na audiciji organiziranoj u prosincu 2008.) u dobi od četrnaest do osamnaest godina preuzima na sebe biografije dvanaest Dežulovićevih fikcionalnih likova i preko njih ulazi u ratnu kronologiju devedesetih i vrijeme koje je prethodilo devedesetima. U prostoru između fikcije romana s jedne i fikcije kazališta s druge strane, jedini realni element su upravo dječaci i mladići rođeni u vrijeme Domovinskog rata, odnosno, generacija čije je iskustvo Domovinskog rata moguće tek posredstvom nekoga (obitelj, škola, mediji...) tko im je o ratu govorio.

Rad dvanaestorice mladića na ulogama fikcionalnih likova s vremenom se transponirao u izvedbeni (javni) i intimni (osobni) oblik bavljenja odabranom povijesnom temom, u ovom slučaju izmišljenim događajem u povijesnoj činjenici rata. Već u početnoj fazi proces rada na predstavi organizirao se istraživačko-radionički model u kojem su aktivirani osobni stav, mišljenje i iskustvo svakog od dvanaest mladića.

Konačni izvedbeni oblik predstave "Generacija 91.-95." oformio se u širokom prostoru kazališne morfologije; od fizičkog teatra pokreta, preko kazališne fikcije, da bi završio u obliku dokumentarnog kazališta, propitujući poziciju i sposobnosti kako fikcije tako i kazališta uopće da iznese barem neke razine odnosa i posljedica sadašnjosti prema prošlosti i prošlosti prema sadašnjosti.

Predstava "Generacija 91.-95." je hommage Montažstroju, performerskoj, plesnoj i dramskoj skupini, utemeljenoj potkraj 1989. godine, koja je s radom je počela prije 20 godina upravo u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Borut Šeparović  je osnivač kazališne skupine Montažstroj. Sastavljena isključivo od muških izvođača, u dobi od 16 do 20  godina te bez prethodnog formalnog obrazovanja, ova skupina posvetila se manifestativnoj teatralizaciji nogometne kulture i istraživanju mentalnih i fizičkih granica izvođača. Montažstroj ubrzo postaje zaštitnim znakom novog i drugačijeg kazališta u Hrvatskoj, te sa svojim predstavama gostuje na najprestižnijim internacionalnim festivalima u više od 20 zemalja Europe i SAD-a (Everybody goes to Disco from Moscow to San Francisco, Fragile, Terrible fish, Who is Woyzeck). Od 1997. Godine Borut Šeparović usporedno umjetnički djeluje u Zapadnoj Europi, osnivajući u Nizozemskoj skupinu Performingunit. Trajno ga zanima stvaranje angažiranog kazališta koje, daleko od eksplicitnog dnevnopolitičkog diskursa, uvijek nanovo problematizira okružje u kojem nastaje.