Redatelj: Damir Zlatar - Frey
Koreograf: Damir Zlatar - Frey
Dramaturg: Željka Udovičić Pleština
Skladatelj: Darko Hajsek
Scenograf: Damir Zlatar - Frey
Kostimograf: Matija Vuica, Damir Zlatar - Frey
Oblikovatelj svjetla: Raffaele Cavarra
Šminka: Mirja Kralj

Glumac:
Saloma - Helena Minić
Herod, vladar - Marinko Leš
Ivan Krstitelj, prorok - Rade Radolović
Herodijada, žena Herodova - Leonora Surian
Pjevačica - Lana Gojak
Luna - Marko Kalc
Gosti - Gordana Šimić
Glavni batler - Ivan Blagajčević
Gosti - Irena Mikec, Ivana Kalc
Glavna sobarica - Elda Kosanović Radovik
Sobarice - Iva Kevra
Sirijac, šef policije - Dalibor Brkić
Gosti - Ana Romano, David Belas, Frane Meden
Poslužitelji - Zrinko Grgić
Agenti - Zrinko Grgić
Poslužitelji - Simon Corazza
Agenti - Simon Corazza
Sobarice - Eni Đorđević

Asistent redatelja: Manuel Kaučić
Asistent koreografa: Irena Mikec
Solist: Aleksandra Ptičar

Opis: Prema motivima Oscara Wildea.

Saloma - drevni biblijski motiv u kojem Herodijadina kćer izvodi svoj ples kao rođendanski poklon svome stricu, mužu svoje majke i rimskom upravitelju Judeje ? Herodu, a zauzvrat traži i dobiva na pladnju glavu Ivana Krstitelja, motiv je koji je kroz povijest uzbuđivao umjetnike različitih područja (slikare, kipare, pjesnike, pisce...) zbog svoje izuzetne dramatičnosti, prikrivene erotike, motiva opasnog zavođenja.

A zašto danas?
Zato što ta priča koja diskutira poremećenost sistema osnovnih ljudskih vrijednosti postaje upravo nezaobilaznom u turbulentnim vremenima. Jer životi ovih likova i jesu započeli davno, u vremenu smjene civilizacija, u vremenu koje je stare vrijednosti osudilo na nestajanje, a nove još nisu bile nastale. Samo nekoliko godina nakon što je Saloma otplesala svoj ples i dekapitirala vjesnika promjene, isto je učinila i razjarena gomila razapevši Krista. Poncije Pilat oprao je ruke od tog zločina, kao i Herod, odustajući od osobnog morala u korist onog propisanog rukom manipulatora na vlasti.

Tako i Wildeovo vrijeme fin de siecla iz istog je razloga bilo prisiljeno u Salomu ponovo uperiti svjetla reflektora duha. Njegova kritika lažnog morala visokopoetičnim jezikom značenjski je razorna, secira probleme društva u promjeni. Mi smo ponovo prepoznali njen Ples na prijelazu tisućljeća. Zrakoprazni prostor između dvaju epoha puni se tranzicijskim floskulama koje u toj pauzi histeričnog vremena u kojem smo zarobljeni krade i sakriva Identitet pojedinca. Biti ili ne biti zamijenjeno je pitanjem biti ili imati. Utopija je dokinuta, Ideali zabranjeni. Okrutnost postaje modus preživljavanja.

Univerzalnost teme u srazu s našom suvremenošću otvorila nam je politični prostor na pozornici teatra na kojem naša "Saloma" postavlja naša pitanja o nama samima. Njen ples tjera na razmišljanje. (Željka Udovičić)