Prema "Pohvali ludosti" Erazma Rotterdamskog, "Adamu i Evi", "Kraljevu", "Baladama Petrice Kerempuha", "Hrvatskom bogu Marsu", "Tisuću i jednoj smrti" i drugim djelima Miroslava Krleže, "Zatvorenim vratima" Jean-Paula Sartrea te još ponekoj scenskoj klaustrofobiji sastavio Boris Senker; jedan od najuglednijih hrvatskih dramatičara. Inspiriran Pohvalom ludosti Erazma Roterdamskoga, za splitski je HNK napisao cabaret Podvala ludosti, poigravši se riječima već u naslovu svog najnovijeg komada.

Krenuti tragom misli Erazma Roterdamskoga, genijalnoga renesansnoga flozofa, danas znači slijediti taj kritički duh u sučeljavanju s vječnim i univerzalnim predrasudama kao najjačim prijetnjama ljudskome dostojanstvu. Cinični monolog koji se iz usta boginje Ludosti (ludosti u smislu gluposti, dakako) obrušava po cijelom planetu zatrovanom idejom pogrešnoga shvaćanja pojma autoriteta - za ključ čitanja uzima humor, nadmoćno oružje u obračunu s jedinstvenom glupošću. Već i činjenica da je glupost svevremena i sveprisutna, pa samim tim dobrano rasprostranjena, a ne ekskluzivna, da je Erazmo svoju Pohvalu posvetio utopistu Thomasu Moreu, dakle, njegovim snovima o savršenstvu, pri čemu napominjemo da ih je obojicu uništila upravo glupost svijeta, ovom smo premijerom iznova u potrazi za apsolutnim idealom, za ljudskim dostojanstvom. Zanimljivo, svaki se pojedini autoritet kojeg Erazmo apostrofra, a potom trijumfalno demistifcira u svojoj Pohvali - ponaša kao da je dostojanstvo čovjeka upravo njegov izum i svetinja. I taj komunikacijski kanal radi tijekom stoljeća bez ijedne pogreške ili šuma

Redatelj: Georgij Paro
Scenograf: Vedran Ivanković
Kostimograf: Marija Maca Žarak
Glazba: Renato Švorinić
Oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović
Koreograf: Dmitrij Rodikov

Glumac:
Fritz, pokojnik - Trpimir Jurkić
Ludost, besmrtna - Ksenija Prohaska

Autor: Boris Senker