Autor: Silvia Marchig, Darko Japelj, Nataša Govedić

Ples:
Silvia Marchig
Darko Japelj

Tekst: Darko Japelj, Silvia Marchig, Nataša Govedić
Dramaturg: Nataša Govedić
Glazba: Nenad Hrgetić
Oblikovatelj svjetla: Bojan Gagić

Opis: Diptih. Opera. glazba: Claudio Monteverdi: "Orfej". Performans.

Podžanr: Upravljanje režimom izvedbenih napetosti. Inspiracija projekta Pina Bausch (1940-2009). Mjesto radnje: Zagreb, Pariz, pozornica/šuma, Wuppertal, Rijeka, Stuttgart.

Diptih ili zašto ovu predstavu jednom igramo kao performans, a drugi put kao operu (ili obrnuto: kako vam drago)?

Opera i performans dijele mnogo karakteristika. Zaokupljenost ekstremnim stanjima. Smrtnu ozbiljnost. Grandioznost svakodnevice, svakodnevnu grandioznost. Žudnju za pogibeljnim intenzitetom. Svijest o artificijelnosti svega što dotičemo. Krajnje preciznu isplaniranost djelovanja. Pomanjkanje, pa i parodičnost "izvjesnosti" u samoj izvedbi. Znanje o tome da moć dominacije često od nas dobiva i nehotičnu suradnju. Znanje o tome da moć otpora češće šuti, pjeva, udara glavom o zid, razbija prozore ili zapomaže, nego objašnjava. Skepsu prema "velikim etiketama". Potrebu heterogenog izvođača, bez obzira na vladajuću klasifikaciju i hijerarahiju scenskih izvedbi. U predstavama Pine Bausch, nadalje, opera i performans (kao izvedbeni modusi) stupaju u izravni dijalog. Tehnika i politika izvedbe dopuštaju krajnje "nečiste" kombinacije žanrova, tehnika i izražajnih sredstava, izvođačkih kompetencija. Respektira se sraz, a ne stroga podjela. Kontakt, makar i po cijenu nasilja. I iskustvo obraćanja, jedinstveno poput pergamene izvođačkog tijela