komedija

Redatelj: Ksenija Krčar
Pisac: David Farr
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Scenograf: Slaven Edvin Bot
Kostimograf: Ida Posavec Križ
Glazba: Ksenija Krčar

Glumac:
Dan - Ivan Glowatzky
Shaun - Stjepan Perić
Tim - Berislav Tomičić
Amy - Maja Kovač
Julie - Jadranka Krajina
Bill - Marinko Prga

Opis: Naočale Eltona Johna dosad je najuspješniji kazališni komad mladoga britanskog dramatičara i redatelja Davida Farra. U ovoj otkačenoj komediji, koja spaja dva tipična otočna fenomena ? nogomet i rock, praizvedenoj 1997. i nagrađenoj priznanjem Britanske autorske asocijacije, veliku ulogu igraju stvarni događaji iz povijesti watfordskog nogometnog kluba. Klub FC Watford, nazivan Stršljeni, doživio je nagli uspon i pad na nogometnom nebu. Sedamdesetih godina u klub je financijski ušao svjetski poznati pjevač Elton John, a u vrijeme najveće slave u njemu je radila i trenerska legenda Graham Taylor pod čijim se vodstvom 1984. mali i beznačajni klub probio do finala engleskoga kupa.

Oko watfordskog nogometnog kluba vrti se život glavnoga junaka Billa. Na dan kad Stršljeni igraju odlučujuću utakmicu sezone, Billu u posjet potpuno neočekivano dolazi njegov mlađi brat Dan, koji je Watford napustio prije šest godina. Usto, ne dolazi sam nego s vlastitom rock-grupom. Susret braće pokreće kolo ludih, komičnih situacija. Crni humor Davida Farra rafinirano izaziva smijeh u zapravo tragičnim situacijama. Komedija se odigrava u jednom danu, a situacije su pune komičnih i apsurdnih slučajnosti koje dovode do eksplozije.

"Nogomet i rock, dakako, samo su pozadina koja vlada psihologijom i sudbinom junakâ iz prvoga plana fiksiranih na nevolje lokalnog kluba ili benda. Njihovi su jadi svemirski s obzirom da je cijeli obzor svijeta sunovraćen u rupu stančića u kojem oni sanjare i pate ? jednog od "tisuća malih svetišta" gdje se štuje nogometni klub gradića Watford. Od tradicionalnih motiva gotovo jedini preostali je onaj o dvojici braće koja se nakon šest godina ponovno sastaju; od njega važniji je motiv malog benda koji tavori na rubu egzistencije čekajući trenutak proboja k slavi. Ono što pothranjuje sadržaj Naočala Eltona Johna zapravo je iluzija, čehovljevski arhetipska, ma i po cijenu ? dogovornog ili ne ? laganja sebi i drugima. Farru uspijeva nabiti glumački sekstet s toliko intenzivnog suodnošenja i sugovora, njihovo je međusobno iluzioniranje toliko zdušno, da komadu više nisu potrebna nikakva metafizička objašnjenja: on je promjenjiva ljudska situacija u svim stanjima i varijantama humornoga namirivanja, koja umjesto da razorno eksplodira dovodi paradoksalno do smirenja u spoznaji da će iluzije uvijek biti ako bude života.

Za glumačku postavu Naočala može se u najmanju ruku reći da je sjajna. Kao Bill Marinko Prga iskoristio je karakterni aspekt dobroćudno psihotičnog gubitnika ustrajna u održavanju svog nogometnog kulta. Dan, njegov brat, u solidnoj interpretaciji Ivana Glowatzkog uspješno se služi izgovorom bratskih osjećaja da bi prikrio beskućništvo i nedostatak plana za izlazak iz katastrofe. Stjepan Perić kao Shaun sjajnom je glumačkom prijetvorbom odigrao klaunskoga zanesenjaka za zajedničku stvar. Berislav Tomičić u ulozi Tima bio je očigledno na svom terenu igrajući grubom komikom istesani karakter. Ne manje uspješan bio je ženski dio ansambla: Amy, mjesna nogometna navijačica, stilizirana kao tinejdžerka, koju je precizno odigrala Maja Kovač, i mještanka Julie koju je punokrvnom tjelesnom groteskom dočarala Jadranka Krajina. Redateljica Ksenija Krčar odgovorna je za ovu predstavu od izbora teksta do izbora glumačkog ansambla i ostalih suradnika. Brinući se za tajming i prometovanje unutar skučena prostora bez dubine komorne scene ispod velike scene, ona se brinula za vjerodostojnost kretanja i slaganje karaktera unutar dramaturške sheme. Treba li reći da je redateljica prebrodila napast prenaglašene interpretacije općega mjesta teme i postigla da točnost Farrova komada prostruji kao glumačka energija kakva se danas rijetko osjeti na našim pozornicama." (Zvonimir Mrkonjić, Vijenac, br. 368, 10. travnja 2008.)