Autor: Miro Gavran
Redatelj: Robert Raponja
Scenograf: Jasmina Pacek
Kostimograf: Jasmina Pacek
Skladatelj: Roderick Novy, Branko Kostelnik
Koreograf: Maja Đurinović

Glumac:
Adam, sveučilišni profesor ekonomije - Vjekoslav Janković
Suzana, njegova supruga, sveučilišna profesorica prava - Nela Kocsis
Vera, psihijatrica - Sandra Lončarić Tankosić
Petar, Adamov brat, poduzetnik - Aleksandar Bogdanović
Marta, njegova supruga - Anita Schmidt
Klara, nepostojeće biće - Katarina Baban
Ana, vječna ljubavnica - Mira Perić Kraljik
Lada, udovica - Tatjana Bertok Zupković
Liječnica - Radoslava Mrkšić
medicinska sestra - Ljiljana Krička Mitrović

Asistent redatelja: Domagoj Mrkonjić

Opis: Paralelni svjetovi: "Život je hirovit, a sreća voli one kojima je iluzija draža od grube stvarnosti".

Paralelni svjetovi (2007.) drama je koja poentira cjelokupni dramski opus Mire Gavrana, propituje intimne svjetove, ali sada naših suvremenika. Suptilna dramska priča i zanimljivi odnosi likova plijene pažnju u ovom komadu koji se bavi suvremenošću, a u prvi plan stavlja apsurdnost bračnih i obiteljskih odnosa, kojima prijeti raspad. Lica se uporno mimoilaze, jedni druge ne slušaju i ne žele saslušati, i žive svoje paralelne živote. Zasićenje bračnih partnera, tvrdo ophođenje djece i roditelja, licemjerje obiteljskih prijatelja teme su koje se vješto isprepleću u dvadesetak vrlo dinamičnih scena koje gledatelja uvode u zakuhali koloplet bračnih i brakolomnih situacija. U pozadini nesnalaženja i životnog koprcanja, istovremeno dirljivih i smiješnih likova ove drame otkriva se pogubna moć karijerizma, čežnje za bogatstvom i potvrdom u izvanbračnim avanturama.

Glavni junak Adam, pobunjenik protiv životnih stereotipa, prolazi svoj tragikomični križni put bijega od osobnog identiteta, te pod dijagnozom "disocijativne fuge" luta Hrvatskom od grada do grada, raspolovljen između lažne i stvarne biografije. U nastupu "prepoznavanja" pravih vrijednosti. Adam se prepušta u ruke svojoj psihijatrici Veri, također nesretnoj i osujećenoj ženi, te zahvaljujući čežnji za "pravim razgovorom", ujedinjuju se u ljubavni par, a njihovi životi dobivaju sanjani oblik ljudskog prožimanja. Da li se hirovita stvarnost, čija se grubost hrani umnožavanjem međusobno nedodirljivih paralelnih svjetova, može nadrasti iskrenim, strasnim, otvorenim razgovorima u kojima se otkrivaju slutnje, strahovi, dvojbe, pita se autor, il pak postoje svjetovi koji se prožimaju i nemirni su dok se ne pronađu, makar u fikciji.