pisac: Don Pedro Calderón de la Barca

Redatelj: Rene Medvešek
Scenograf: Tanja Lacko
Kostimograf: Doris Kristić

Glumac:
Bazilije, poljski kralj - Darko Milas
Sigismund, knez - Franjo Dijak
Astolfo, knez moskovski - Hrvoje Klobučar
Klotaldo, starac - Sven Medvešek
Klarin, lakrdijaš - Ozren Grabarić
Stela, princeza - Nataša Janjić
Rosaura, dama - Dijana Vidušin
Vojnik - Sven Šestak

Šaptač: Andrea Glad
Organizator: Ana Dulčić
Koreograf: Young Soon Hue Simon
Glazba: Jacob Gade

Opis: Poljskom kralju Baziliju (koji je i astrolog) rodi se sin Sigismund, a zvijezde mu rekoše da će mali biti okrutan i upropastiti kraljevstvo. Zato ga zatvori u neku tvrđavu u pustoj šumi i dade mu samo jednog odgojitelja. Sigismund je tu odrastao, u divljini. Ali staroga kralja, koji nije imao drugih nasljednika, poče progoniti savjest i sumnja da su zvijezde možda ipak pogriješile. Zato će napraviti pokus: sina će dovesti u dvor i sve će mu reći, pa ako se pokaže dobar, dat će mu vlast, ako bude zao, vratit će ga gdje je i bio. I tako Sigismunda uspavaju nekim napitkom i odvedu na dvor. Kad se probudio i od svog oca čuo istinu razbjesnio se kao zvijer. Nato ga uspavaju i vrate gdje je i bio. Kad se probudio, stari ga je čuvar uvjerio da je sve to bio samo san, ali ga upozorava da i u snu treba činiti dobro. Tad se u njemu javlja sumnja i razmišlja sa zaključkom da je život samo san i da ćemo se tek u smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi. Ali, dok je on tako razmišljao, u kraljevstvu se digla pobuna. Vojnici dolaze da ga oslobode, da im on bude vođa i kralj. I za Sigismunda eto nove užasne sumnje: nije li to opet samo san, nova obmana koja će mu donijeti samo bol? Što je stvarnost, a što san? Da li je život jedno buđenje između dva sna, ili san između dva buđenja? I on, ni tada ni poslije, ne nalazi nikakva čvrsta uporišta, nikakva dokaza da bi mogao utješiti tu ubitačnu zagonetku. Ali ništa, kad je život i tako san, hajdemo bar da sanjamo. No s tim da uvijek imamo u vidu da je sve san koji se mora raspršiti. I Sigismund pođe s vojskom, pobijedi svog oca i pokaza se velikodušnim i plemenitim. I reći će da se njegovim postupcima ne treba čuditi, jer mu je učitelj bio san. On se i sada pribojava da će se ponovno naći u svojoj kuli, jer sve u životu nestaje poput sna.