Redatelj: Ivana Sajko
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek

Glumac:
Ivana Sajko
Krešimir Pauk
Vedran Peternel
Alen Sinkauz
Nenad Sinkauz

Dramaturg: Sandro Siljan
Glazba: Krešimir Pauk, Vedran Peternel, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz

Opis: Drama Rose is a rose is a rose is a rose pisana je kao partitura te bi ovom inscenacijom željeli odgovoriti na njezin glazbeni izazov. Četvero glazbenika i autorica odsvirat će i odglumiti cijeli tekst istražujući uloge zvukobraza u kreiranju dramskog potencijala, kao i u kreiranju autentičnih scenskih prostora. Predstava je plesni maraton bez početka i bez kraja. Publika je pozvana da ga odpleše skupa s izvođačima.

Drama se odvija u jednoj noći u kojoj započinju ulični nemiri što će se u vrlogu kaosa okrenuti protiv samih sebe. U nemirima sudjeluju djeca. Aktualni izvori teme utemeljeni su na reperkusijama sličnih događaja, od antiglobalističkih demonstracija u Seattleu (1999) preko demoliranja Genove (2001) tijekom prosvjeda protiv samita zemalja članica G8 pa sve do velikih nereda u Parizu i Marseilleu čija su predgrađa pretvorena u imigrantska geta. Jednostavno pitanje koje želimo uputiti publici jest između ostalog kakav svijet ostavljamo našoj djeci, to jest, ostavljamo li im zapravo bitku koju samu nismo uspjeli izboriti?

Predstava će otvoriti nekoliko paralelnih glasova, prostora i perspektiva koje se dodiruju u istom pitanju: pitanju pobune. Koja su sredstva borbe? Tko su njeni akteri? Treba li se uopće boriti? "Neposlušnost prema vlasti jedan je od najprirodnijih i najzdravijih činova", odgovara Antonio Negri, aludirajući na to da nije upitan poriv za pobunom, već identificiranje neprijatelja protiv kojeg bi se zapravo valjalo boriti, budući da je svaka opozicija već u startu nečija pozicija izložena riziku da bude ispolitizirana, kapitalizirana, te naposlijetku okrenuta protiv same sebe. Nesposobnost da se imenuje neprijatelj, to jest, da se jasno razluče razlike žrtve i krivca, odvode tu najprirodniju i najzdraviju neposlušnost u paradoksalne krugove.