D. Brzoja: Premda živim u Zagrebu, uvijek sa sobom nosim Zadar

Kaić u moru, njih dva.

-’Oće kiša?

-Neman pojma…

-Pa ‘ko zna?

-Brate mili, naš mali Brzoja!

Riva i Kalelarga

Na tako davno prognozu su pod Velebitom predviđali pogledavajući put “Bodula”, Paga ili Dugog otoka. Kako iz kojega “kantuna” promatranja. Kada bi se nebo i obzor nad škojem iznenada “zacrnili”, bilo je jasno da nakon “ne može ovu lipotu ni’ko platit”, bonace i sunca, u hipu idu nevera i “lumbrela”. Malo po malo, kanoćal, “virkanja kroz ponistru” i drevna pučka nagađanja nastala na temelju ponašanja i kretanja biljaka, životinja, zraka, zvijezda i sazviježđa, zamijenila je prava znanstvena meteorologija. Umjesto u visinu iznad čamca, ribari danas prije izlaska na more motre u smjeru - TV ekrana. Nestrpljivo nakon izvješća o “kriznim, inim i sportskim situacijama” iščekujući srdačan ton i stručan komentar o aktualnim i skorim klimatološkim prilikama i neprilikama, mladog smeđokosog čovjeka. Darijo Brzoja, kaže u Dnevniku Nove TV, potpis “na dnu televizora”, možda niste ni slutili, naš je donedavni sugrađanin, “dite Donatova grada”.

-Rođen sam u Kninu 1980., a za vrijeme Domovinskog rata s obitelji sam preselio u Zadar i tu nastavio školovanje, prvo u OŠ Šimuna Kožičića Benje, zatim u Prirodoslovno matematičkoj gimnaziji Franje Petrića. Oduvijek sam bio zaljubljen u svijet, prirodu, fiziku, matematiku, i otkada znam za sebe zanimalo me je “kako stvari rade”, a već je u osnovnoj školi bilo jasno da ću se baviti fizikom, samo još nisam znao kojim područjem točno. Istraživački duh gajio sam i kroz srednju školu, a po prilici već kod upisa fizike na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu, odlučio sam da ću se na trećoj godini studija kad se biraju smjerovi, usmjeriti prema fizici atmosfere i mora. - priča Brzoja. Prošlo je ravno 10 godina, kako se, 10. 10. 2005., preko ekrana krenuo družiti s gledateljima.

-Svi skupa smo u informativnom programu u ovih 10 ljeta napravili mnogo, uz veliki trud i rad, postali smo vodeći program u zemlji, pa i izvan RH. Trema pred kamerama? Ma, ne razmišljam o tome, televizijsko okruženje za mene je prirodno, kao i uloga voditelja. Volim objašnjavati i pomagati drugima da razumiju nešto što je samo po sebi vrlo kompleksno i komplicirano, kao što je vremenska prognoza. Netko treba tu matematiku i fiziku pretvoriti u priču o suncu, kiši i oblacima. Mislim da mi ne ide nimalo loše, ha-ha. Ljudima je uvijek drago kad vide poznato lice s televizije, najčešće me pitaju za prognozu, i naviknut sam već na takva “ulijetanja”. - tvrdi popularno nam TV lice sinoptičara kojega kolege i bliski poznanici opisuju samo epitetima - marljiv, duhovit, šarmantan, kreativan. Diplomirani fizičar. I umjetnička duša. Ljubitelj fotografije i krasnih stihova koji su uglazbljeni našli svoje mjesto u repertoaru Ivane Banfić, Giuliana, napose Ivane Radovniković, također Zadranke, koja mu je i odlična prijateljica.

-Da, za Ivanu sam napisao mnoge pjesme, najpoznatija je možda “Moj si anđeo”, ali bilo je tu i drugih poput “Cafe”, “Škafetin”, “Sad kad nisam jedina” ili “Samo probaj”. Upoznali smo se nedugo nakon “Story Super Nova Showa” na kojem je Radovniković nastupala i postali smo dobri prijatelji, ekipa. Ostalo je povijest, a kako sam se našao u pisanju pjesama? Počeo sam pisati jer mi se nije baš sviđalo ono što sam mogao čuti putem radija. Znao sam da mogu bolje, u tom razdoblju života, za mene je glazbena industrija bila ispušni ventil, zabava. Na kraju i dobar komplement znanosti koja me je u potpunosti okupirala. - otkriva meteorolog, urednik i voditelj vremenske prognoze Nove TV, usput, ako vam to nešto znači - naročito na tragu dramatična upozorenja WHO-a, o štetnosti konzumiranja mesnih namirnica i - strogi uvjereni vegetarijanac.

-U stvari, vegan sam. Dakle, ne konzumiram meso, ni bilo kakve namirnice životinjskog podrijetla. Držim da životinjama nije mjesto na tanjuru, niti da ih se treba eksploatirati, na bilo koji način. Uz to, dugo se bavim fitnesom, a oduvijek sam pazio što i koliko jedem budući da veći dio sportskog načina života čini upravo prehrana. Sad znam da je za mene najbolja organski uzgojena hrana puna voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova… - ističe mladi (35) prognostičar koji vrlo rado dolazi u stari kraj. Nerijetko se Darija može vidjeti na Rivi, Kalelargi, Forumu, Foši, kod Branimira, Donata.

-U Zadru sam proveo najljepše dane svoje adolescencije, tu su moji roditelji, obitelj, najbolji prijatelji. Premda živim u Zagrebu, a danas sutra možda i negdje dalje, tko zna, uvijek nosim sa sobom Zadar. To je za mene, kako kažemo, “doma”. Tamo sam razumljivo više ljeti nego zimi, zna se dogoditi da me nema po nekoliko mjeseci, a onda da dođem i tri puta u mjesec dana. Jednostavno, sve ovisi o poslu i drugim obavezama. - naglašava uz karakterističan široki smiješak Brzoja. Na kraju teksta, vratimo se na - početak. Prognoza, vremenska, kratkoročna, dugoročna. Hoćemo li vaditi kaput ili se lješkariti u “kratkim rukavima”?

-Hah, sezonske prognoze koje vas zanimaju, potpuno su drugačije od dnevnih i višednevnih. Njih je izuzetno važno dobro interpretirati, pa čak i tada njihova pouzdanost nije toliko velika kao pouzdanost prognoze za sutra. Prognostičar vam i do 90 posto sigurnosti može reći kakvo vas vrijeme čeka sutra ili preksutra, dok je za sezonu moguće procijeniti tek koliko će odstupati prema višegodišnjim prosjecima. - tvrdi sinoptičar. Ipak...

Toplo i kiša

-Po dostupnim prognozama, u obalnom dijelu zemlje jesen bi u studenom i dijelu prosinca trebala biti nešto toplija i kišovitija nego je to uobičajeno, što ne znači da će kiša padati stalno niti da će biti ravnomjerno raspoređena. Može biti sušnih i manje kišnih razdoblja, no sve skupa, padalina će u prosjeku biti više nego je na to navikao naš zavičaj. Prema dosadašnjem tijeku jeseni, prognoze se i obistinjuju. - zaključio je Darijo Brzoja.


BRODARICA I KOŠARKA

Meteorolog se prisjeća:

-Mladost sam proveo u kvartu Brodarica gdje i danas žive moji roditelji. Imao sam sreću da su mi i osnovna i srednja škola bile doslovno na pet minuta do stana, a kvartovsko društvo je bilo zakon. Bile su to dijelom i ratne godine, mislim da smo ih s druženjem svi nekako lakše proživjeli. U srednjoj školi smo znali često ići na košarkaške utakmice, čak i tu u Zagrebu za vrijeme studija. No, danas više nemam vremena ni za TV, živim prilično intenzivno, puno radim, na doktorskom sam studiju pa još uvijek mnogo i učim, sudjelujem u hrpi projekata, slobodno vrijeme provodim u teretani ili u prirodi. Trčanje mi je nova opsesija.


LJUBAV FIZIKA I NADČOVJEK TESLA

Prognostičar izdvaja:

-Je li mi netko kao uzor usadio ljubav prema fizici i što me je k njoj vodilo, da je zavolim kao osnovac? Nisam imao neke posebne uzore dok sam bio u školi. Bio sam samo jako znatiželjan i rano sam shvatio da su moji talenti moja karta za uspjeh u životu, i da je to papučica koju treba nagaziti. I nagazio sam je, ha-ha. Kasnije sam iznova otkrio Teslu i od tad sam do danas fasciniran likom i djelom tog čovjeka. Ili da kažem - nadčovjeka...

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano