Pelé - legendarni Brazilac i ”čarobnjak baluna” s viškom ega!

Prije ravno 60 godina. Toliko, netom iza ljeta. U rujnu, napunit će se u kalendaru šest desetljeća kako se kožna, navodno svjetlosmeđa, lopta “zabila” u suparnička vrata Santoa Andrea u pobjedi Santosa, 7-1.

Rođenje “kralja”

Egzekutor - Edison Arantes do Nascimento poznatiji po svome nadimku Pelé, brazilski nogometaš. Uz Diega Maradonu smatra se “kraljem”, umirovljenim najboljim nogometašem u povijesti nogometa, kojim ga je 1999. proglasila FIFA. Usto, Međunarodni olimpijski odbor, nakon glasovanja provedenog po nacionalnim olimpijskim odborima, u prosincu iste zime proglasio ga je jednim od pet najboljih sportaša 20. stoljeća. Tu su još bili Carl Lewis, Muhammad Ali, Mark Spitz i Michael Jordan. Rođen je 23.10.1940. u mjestu Três Corações i odrastao u siromaštvu, kao i većina brazilskih nogometaša.

Svoj je nadimak Pelé najvjerojatnije dobio po portugalskoj riječi “pelado”, što znači bosonog ili pak po dijalektalnom izrazu dvorišta. Otac Joao Ramos do Nascimento, također je bio nogometaš, poznat pod imenom Dondinho, ali je zbog ozljede morao prekinuti sportsku karijeru, tvrdi Wikipedija. Međutim, vrlo je brzo primijetio da ima nadarenog sina i učio ga igrati što više lijevom nogom, kako bi s njom kao i desnom bio jednako spretan. S 11 godina uočio ga je umirovljeni brazilski nogometaš Waldemar de Brito, nazvao je ljude u upravi kluba Santos - Santos Futebol Clube - iz São Pauloa, koji su Peléa onda angažirali za minimalnu plaću - 6 cruseira.

U veljači 1956. uz niti 16 “na leđima” kreće kao izuzetna perspektiva na treninge seniora Santosa, čiji trener ga šest mjeseci iza ubacuje u prvu momčad i već na premijernoj utakmici zabija zgoditak iz uvoda. O nadarenom mladiću glasine su se proširile i brazilski izbornik Silvio Pirila ga je pozvao na utakmicu protiv Argentine u Rio de Janeiru, novi ljubimac “karioka” je odmah osvojio navijače pogotkom i atraktivnim potezima. Te godine Pelé je za Santos dao 58 golova i dobio poziv za SP u Švedskoj 1958. Tada je imao 17 i time postao najmlađi nogometni svjetski prvak.

Koordinacijom pokreta i brzinom je odskakao iznad prosjeka - pretrčao bi 100 metara za 11 sekundi, skakao u vis 180 cm, u dalj 650 centimetara. U karijeri je postigao preko 1.200 pogodaka, iako su u tu brojku uračunate i prijateljske utakmice, kao i golovi postignuti na - služenju vojnoga roka. U ligaškim natjecanjima upisao je ukupno 589 zgoditaka u 605 odigranih utakmica.

Dugo godina trajale su, bez pravog zaključka, rasprave o tome tko je najbolji igrač svih vremena, Pelé ili Maradona, a kada se na sceni pojavio i Lionel Messi, situacija se dodatno zakomplicirala. Dok mu je jedini protivnik za tu titulu bio kontroverzni Maradona, Pelé je uglavnom šutio i uživao, a nakon nje išli su mu u prilog i govorili sami za sebe Diegovo korištenje dopinga za vrijeme karijere i opojnih droga. Međutim, kad se na travnjaku pojavio još jedan Argentinac, ovog puta bez mrlje na dosadašnjoj karijeri i jednako ili barem približno identično impresivan na terenu kao on, Brazilac je iz defnazivnog prešao u ofanzivni stav. No, pri tome često iznosi neke tvrdnje koje su, u najmanju ruku, upitnog karaktera. Ne ulazeći u raspravu o tome tko je doista najbolji svih vremena, budući je nemoguće uspoređivati čak i igrače koji igraju na različitim pozicijama, a da ne govorimo o različitim epohama nogometne igre, specijalizirani portal Euronogomet pokušao je ipak baciti malo više svjetla na neke podatke kojima Pelé posljednjih godina obasipa “planet baluna”.

Idemo redom onda. Brazilac je uistinu postigao 1283 gola, ali gotovo polovina njih, ili točnije 526, u neslužbenim prijateljskim utakmicama. U tu brojku uračunao je i golove koje je postigao igrajući u vojnom natjecanju za Obalnu stražu, a službeni podatak kaže da je postigao 757 pogodaka u 812 susreta. Nije malo, nipošto. Hm, pa ipak, koliko god je impresivan bio Peléov odnos odigranih utakmica i postignutih golova, i dalje je to daleko ispod onoga koji je ostvario Fernando Peyroteo, Portugalac koji je mrežu zatresao u 331 navratu za 187 utakmica Sportinga iz Lisabona. Emilio Castaño statistički je obradio golove velikog Brazilca, a zanimljivi su napose u nekim dvobojima: Santos - Botafogo Ribeirão Preto 11-0 (8 golova Peléa), Santos - Maringá 11-1 (5), Santos - Nitro-Química 10-3 (5), Santos - Nacional 10-0 (5), Santos - Royal Neerschot 10-1 (5), Santos - Guarani 10-2 (5), Santos - Juventus 10-1 (5 zgoditaka). E, sad, osam golova protiv Botafoga zapravo nisu bili protiv - Botafoga. Barem ne onog “pravoga”. Radi se o momčadi koja nosi isto ime, preciznije dio imena, kao i slavni brazilski klub, ali puno manje uspješnoj i koja se u nogometnoj povijesti zabilježila jedino po tome što je u njoj prve korake napravio kasnije slavni Socrates, ha.

Idemo dalje, 10 golova, polovica Peléa, nisu postignuti ni protiv “pravog” urugvajskog Nacionala, nego kontra nekog tima iz brazilske države Sao Paolo istog imena. To vrijedi i za Juventus - nije onaj talijanski nego neki južnoamerički sastav. Pravi Peléov golgeterski učinak, koji niti u kojemu slučaju nije loš, pokazuju utakmice u dresu reprezentacije - u 92 sraza - 77 pogodaka.

Fenomenalni Brazilac - kopačke je o klin objesio kao napadač New York Cosmosa - morao bi malo preispitati i stavove oko postignuća na Mundijalima. Primjerice, najviše puta izabrani su u najbolju momčad svjetskog prvenstva Djalma Santos i Franz Beckenbauer (3), najviše golova na SP uknjižio je Just Fontaine (13), a na jednoj utakmici svjetskog prvenstva: Oleg Salenko (5 zgoditaka). Najviše odigranih SP utakmica ima Lothar Matthaus (25), najviše pobjeda Cafu (16), najviše odigranih prvenstava-pet - Matthaus i Antonio Carbajal. Pelé je, ističe EN portal, igrao na četiri svjetska prvenstva, ali - ni na jednom nije bio najbolji strijelac. Bili su to - 1958. Just Fontaine: 13 golova (Pelé 6), 1962. šest igrača po 4 pogotka (Pele 1), 1966. Eusebio: 9 golova (Pelé 1), 1970. Gerd Müller: 10 zgoditaka (Pelé 4 pogotka). Istina, treba napomenuti kako je Pelé bio ozlijeđen za SP 1962. i 1966., no nije bio najbolji strijelac niti kada je bio zdrav- 1958. i 1970. kada nije bio čak ni najbolji strijelac reprezentacije Brazila. Taj naslov uzeo mu je Jairzinho (7). Naravno, Pelé je stvarno bio na popisu triju nacionalnih momčadi koje su osvajale svjetska prvenstva, ali ono iz 1962. je skoro čitavo propustio zbog povrede i Garrincha je praktički sam osvojio pokal.

Nešto mu se ne može osporiti nikada. Pelé je među najviše hvaljenim sportašima ikada. Nizozemski as Johan Cruyff je izjavio; "Pelé je bio jedini nogometaš koji je premašio granice logike nogometa".

Radost djeteta

Ili Torresiznio: "Njegova improvizacija je velika tajna”. Ferenc Puskás: "Najveći igrač u povijesti bio je Di Stefano, a odbijam klasificirati Peléa kao igrača, on je iznad toga”. Sir Bobby Charlton; "Ponekad se osjećam kao da je nogomet izmišljen za tog čarobnjaka”. Cristiano Ronaldo: “On je najveći u povijesti nogometa”. Nelson Mandela:"Gledati ga kako igra je gledati radost djeteta”. Andy Warhol:” Umjesto 15 minuta slave, on će imati 15 stoljeća”. Franz Beckenbauer: “Najveći svih vremena”. Bijela kuća: “Moje ime je Ronald Reagan, ja sam predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Njega predstavljati ne treba”. I za kraj: "Kako se to piše Pelé? Jednostavno - Bog!” britanski TV komentator 1970. sa finala SP-a…


LEO I EKIPA

Messiju se često spotiče, i to s pravom, kako nikada nije ništa napravio s reprezentacijom Argentine i dok to ne učini ne može u konkurenciju za najboljeg igrača svih vremena. Pri tome se - ističe tako i Euronogomet portal - zaboravlja kakve je suigrače Pelé imao, bili su toliko dobri da uopće nisu trebali njegovu pomoć kako bi osvojili naslov prvaka svijeta. Brazilac je inače predvodio Santos koji je 1969. u Maksimiru igrao prijateljski dvoboj s Dinamom. Bilo je 1-1, a utakmici je prisustvovalo tada rekordnih 64.000 gledatelja. Nije bilo izvršnog predsjednika i bojkota BBB-a.


NITKO KAO - JA

Kada je Pelé pravio svoj poznati popis sa 125 najvećih živućih nogometaša planeta, izbjegao je na njega staviti brojne iz generacije slavnih suigrača. Ispali su sa spiska Gérson, Jairzinho, Tostão, Zito, Bellini, Zagallo, Gilmar. Egoistično izostavljanje mnogi su shvatili kao pokušaj umanjivanja njihovih zasluga u njegovom uspjehu, a na tom popisu nije se našlo mjesta niti za Coutinha, s kojim je uspješno surađivao u postizanju preko 1000 golova.


Komentari