Kako sastaviti oporuku bez straha od njenog poništavanja
Milan Tomičić

Gubitak člana obitelji ili bilo koje voljene osobe, stresno je i teško razdoblje u životu svakog čovjeka. U tom trenutku emocionalnog disbalansa, ožalošćeni se trebaju suočiti s pitanjem nasljedstva pokojnika.

I dok je u zapadnim zemljama to uobičajeno, pisana oporuka postaje sve češća i kod nas. Oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja i ako je napisana u skladu sa zakonom, jača je od zakonskog prava nasljeđivanja.

Više vrsta oporuke

Predavanje na temu "Kako sastaviti oporuku" u utorak, 28. lipnja u Podružnici Sindikata umirovljenika Hrvatske – Zadar, održao je pravnik Milan Tomičić iz Pravnog savjetovališta SUH-a.

“Često u naše savjetovalište dolaze ljude žaleći se da su prevareni i izigrani, a sve to jer nisu imali pravnu zaštitu i savjet. Dođu kad je već prekasno, jer je zakonom već sve riješeno. Sve se može osporavati sudskim putom, ali to može trajati godinama.” - naglasio je Tomičić.

Pojasnio je kao je oporuka važan dio nasljednog prava, uz nju je tu još i zakonsko nasljeđivanje u slučajevima gdje uopće ne postoji oporuka ili ne postoji za cijelu imovinu. U prvom nasljednom redu zakonskog nasljeđivanja su supružnici i djeca, u drugome roditelji i supružnici ako ostavitelj nema potomaka, braća i sestre, u trećem bake i djedovi s njihovim potomcima, a u četvrtom pradjedovi i prabake s njihovim potomcima. Oporuka je jača od zakonskog nasljeđivanja temeljem krvnog srodstva, no oporučitelj ne može osporiti nužni dio, koji onda iznosi dio vrijednosti imovine koja se nasljeđuje.

Tri su osnovne vrste oporuka: privatne, javne i oporuke u izvanrednim okolnostima.

U grupu privatnih oporuka razlikuju se dvije vrste, vlastoručno pisane i oporuke pisane pred svjedocima.

“Kod vlastoručne oporuke, oporučitelj sam sastavlja oporuku i sam je piše rukom što želi i potpisuje. Preporučuje se da se navede mjesto i datum sastavljanja oporuke, iako je i bez toga važeća, no datum je bitan ako postoji više verzija oporuke, jer ako postoje dvije pravilno napisane oporuke uvijek će se primjenjivati ona novijeg datuma. Oporuka može biti pisana i tiskanim slovima, ali mora biti potpisana pisanim slovima. Ne treba ju čak niti ovjeravati kod odvjetnika ili javnog bilježnika. Ali pri pisanju treba biti određen i precizirati što kome točno ostavljate, tj. navesti OIB osobe i za nekretninu naziv katastarske čestice, a ako se radi o financijskim sredstvima na računima čiji se iznos mijenja, nemojte navoditi iznos ako želite ostaviti ukupnu štetdnju, nego recite sva sredstva s računa, pa sad navedete broj računa, u toj i toj banci, ostavljam ime i OIB osobe. Ili jedan dio sredstava, npr. polovinu, četvrtinu...” - precizirao je Tomičić, te nastavio:

“Oporuke koje su pisane na pisaćoj mašini ili kompjuteru te tiskane, moraju istovremeno biti ovjerene od dva svjedoka, te se takva vrsta oporuke naziva oporuka pred svjedocima. Obje vrste privatnih oporuka mogu se čuvati doma ili se dati na čuvanje osobi od povjerenja. Isto tako oporuka se može povjeriti javnom bilježniku na čuvanje, koji izdaje potvrdu i nakon smrti oporučitelja nasljednici dolaze kod javnog bilježnika preuzeti tu oporuku. Privatna oporuka se treba dostaviti javnom bilježniku prilikom ostavinske rasprave.”

Stariji od 16

Dalje obrazlaže kako drugu vrstu oporuka čine javne oporuke. To su one koje na oporučiteljev zahtjev sastavljaju sudac općinskog suda, javni billježnik ili se sastavljaju u inozemnim konzularnim predstavništvime Republike Hrvatske. Ovlaštena osoba oporuku sastavlja prema kazivanju oporučitelja. Oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati, ili je povjeriti na čuvanje kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

Zakon jasno kaže kako pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati.

Treću vrstu oporuka čine one nastale u izvanrednim okolnostima kao što su potresi, i slične nepogode. Ona se kazuje usmeno pred svjedocima.

Oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Ovakva usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

Pravnik Tomičić, na temelju svog bogatog iskustva, dalje upućuje kako nije mudro otkrivati sadržaj oporuke - “K meni često dolaze u pravno savjetovalište i pitaju me, da li da javno pričaju o sadržaaju svoje oporuke i ja im kažem ne. Jer ako je oporuka sastavljena da netko dobije više, a netko manje, doći će do problema, jer se netko može hvaliti, a ovi koji su dobili manje radit će pritisak da se oporuka promijeni. Dobro je da sadržaj oporuke bude životna tajna, pogotovo k tome jer vi sadržaj oporuke za života možete bezbroj puta mijenjati.”

U Republici Hrvatskoj oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Upravo je sposoban za rasuđivanje oružje koje se često koristi pri opsoravanju oporuka, ali gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji je nastupio nakon što je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.

Jednako pravo

Tomičić podsjeća kako vanbračna djeca i supružnici imaju jednaka prava nasljedstva kao i bračna, naravno očinstvo ili majčinstvo mora biti priznato, te mora biti utvrđeno postojanje vanbračne zajednice. Vanbračni partner će naslijediti drugoga ako su u trenutku zasnivanja vanbračne veze bili neoženjeni. “Znači osobe koje su u vanbračnoj vezi, ali su istovremeno u zakonskom braku s trećom osobom i nisu se razveli, u takvim slučajevima ne mogu biti zakonski nasljednici vanračnom partneru, naravno, oporukom im vanbračni partner može ostaviti imovinu i onda to nije sporno, prepreka postoji samo kad nema oporuke pa se primjenjuje pravilo o zakonskom nasljeđivanju. Uz to još, za ostvarivanje zakonskog prava na nasljeđivanje vanbačni partneri moraju živjeti zajedno tri godine, ili kraća ako imaju zajeničko dijete.” - upozorava Tomičić.


Nužno nasljedstvo

Poseban dio Zakonskog nasljeđivanja je pravo na nužni dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku. Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu. Ako nužni nasljednici oporukom dobiju imovinu koja je manja od njihovog prava, oni sudskim putem mogu tražiti pravo na svoj nužni dio unatoč oporuci i to je nešto o čemu bi oporučitelji trebali voditi računa.

Komentari