Bihać postaje šoping meka za Hrvate

Iako je špica sezone i priljev turista u Hrvatsku ponovo ruši sve rekorde, na jednom od graničnih prijelaza iznenadila nas je gužva u obrnutom smjeru.

Radi se o graničnom prijelazi Izačić na kojem smo proteklog tjedna krenuli u Bihać, popularno odredište za šoping šireg područja Like i Zadarske županije.

Na putovanje koje iz Zadra traje oko dva sata, a uz čekanje na granici i koji sat više, potaknula nas je priča o jeftinom šopingu, koji se isplati već na cijeni punog rezervoara goriva. Gorivo doduše nismo točili, no u šopingu i obilasku ovog simpatičnog gradića na Uni smo bili te u nastavku dijelimo dojmove.

Spomenička baština

Prvi dojam nakon što smo stigli u Bihać tiče se vrućine, a upeklih 37 stupnjeva u subotnje prijepodne daleko je teže podnijeti od sličnih temperatura u Zadru. Da li je riječ o nedostatku povjetarca, sparini ili nekim promjenama u tlaku teško je ocijeniti, no čim izađete iz klimatiziranog vozila vrućina vas udari kao malj, a zagušljivost ne popušta i steže oko vrata dok brže-bolje ne potražite spas u hladovini ili još bolje u klimatiziranom prostoru.

Naravno, najbolje klimatizirani prostori nalaze se unutar šoping centara, gdje smo nailazili gotovo na isti asortiman kao i u zadarskim šoping centrima, no nešto jeftiniji. Već na cijeni kave primijeti se razlika, a jedan veliki machiato s cijenom od jedne konvertibilne marke ili u prijevodu četiri kune, sokići za djecu s cijenom upola manjom od prosječnih cijena u zadarskim kafićima, odmah su nam popravili raspoloženje.

No, prije nego li smo stigli do samog grada, pogled nam je privukla neobična kamena kompozicija na obližnjem brdu, desetak stupova sazdanih od neobičnih kamenih kocaka. Kako su nam kazali mještani, radi se o spomeniku žrtvama iz vremena 2. svjetskog rata.

Spomenika ne nedostaje niti u samom gradu, a posebno nas se dojmila napola razrušena crkva sv. Ante, od koje je ostao samo dio tornja sa zvonikom te zanimljivi kameni sarkofag. Sarkofag na kojem se ističe kamena lubanja je ustvari replika istog sarkofaga koji potječe iz 19. stoljeća i u njemu su bili pokopani ostaci hrvatskih plemića koji su poginuli braneći Bihać od osmanlijskih osvajača u prvoj polovici 16. stoljeća. Odmah pored crkve i sarkofaga još je jedan povijesni spomenik kulture - Kapetanova kula, za koju se smatra kako se u nju sakrio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV pred navalom Tatara te je u znak zahvalnosti proglasio Bihać slobodnim gradom.

Šoping u Bihaću

Zadovoljni kratkim pregledom spomeničke baštine spustili smo se do poznate bihaćke tržnice, no iako je izbor velik, cijene baš i nisu previše povoljne te smo se opet po savjetu lokalnih mještana zaputili prema nizu novoizgrađenih shoping centara. Već u prvom shvatili smo kud nestaje ona nepregledna kolona sa granice - cilj im je upravo u bihaćkim trgovačkim centrima u kojima ne vlada ništa manja gužva nego na granici.

Automobili ispred centara uglavnom nose hrvatske registarske oznake, od Zadra do Gospića, no nerijetko i od udaljenijih gradova poput Zagreba, pa čak i Varaždina ili Rijeke. Cijene su doista značajno povoljnije nego u Hrvatskoj, pogotovo u slučaju prehrambenih artikala, no isto tako i u kod bijele tehnike, bicikala ili odjeće.

Najbolji dio izleta u Bihać svakako je posjet nekom od restorana na Uni, gdje u hladovini i stalnom povjetarcu koji dolazi s rijeke, konačno možete odahnuti od žege i diviti se pogledu na doista prekrasnu prirodu, brojne slapove i kaskade. Restoran koji smo izabrali nalazio se u sredini rijeke, sa terasama koje su izgrađene na kamenim kulama različitih visina, neke neposredno uz vodu, druge na 10-ak metara visine i do njih vode drveni mostići. Uz lokalnu pastrvu na žaru specijalitet su naravno i ćevapi u lepinji, te ostala poznata jela bosanske kuhinje.

Bihać posljednjih godina postaje šoping meka poput nekadašnjeg Trsta, mjesto gdje je u samo nekoliko godina niklo desetak velikih trgovačkih centara, a gradska uprava nastoji poboljšati i turističku ponudu. Kako saznajemo, osim trgovina popularne su i uslužne i zdravstvene djelatnosti, također zbog niske cijene, pa nije rijetkost da se u Bihać ide popravljati zube, napraviti naočale ili čak odraditi neki od pregleda za koje se u Hrvatskoj čeka i više mjeseci.

Ukoliko se odlučite na izlet u Bihać, bilo radi povoljnijih cijena ili pak samo radi izleta, savjetujemo vam da ipak krenete za mjesec dana, dok malo padnu ubitačne ljetne vrućine.


Sjedište Unsko-sanskog kantona

Grad Bihać središte je istoimene općine ukupne površine oko 900 kvadratnih kilometara, te je ujedno i sjedište Unsko-sanskog kantona. Ranije je općina bila nešto manja, no Daytonskim sporazumom proširena je na nekadašnju općinu Drvar i prema ranijem popisu stanovništva na području nove općine živi nešto više od 60.000 stanovnika. Sam grad ima nešto više od 40.000 stanovnika, od kojih je većina bošnjačke nacionalnosti.

Nekad industrijsko središte Bihać danas tek vraća industriju čiji su nositelji jedna od najvećih pivovara u BiH, mljekara koju je preuzeo njemački Meggle te Bira - bihaćka industrija rashladnih aparata. Razvija se i turizam ponajviše zahvaljujući raftingu na Uni te poljoprivreda na plodnim terenima oko grada.

Komentari