Nikad nismo rekli da je Mali Arsenal naše vlasništvo

Odavno je poznata činjenica kako su Hrvati, u ovom slučaju Zadrani, ljubomorni na one uspješnije od sebe. Ovaj put, mediji su se zamjerili obitelji Špralja, objavljivanjem neistina o Malom Arsenalu. Mnogo je laži izrečeno u nekim medijima, koji zbog svojih subjektivnih razloga, zadarsko-kanadsku obitelj Špralja drže na “zubu”.

Apsurd u cijeloj priči, zasigurno je izlaženje u javnost, s lažnim informacijama, za koje ovu obitelj nitko nikad nije kontaktirao, kako bi ih upitao što je istina.

Ova nekretnina (kuća, a ne mali Arsenal), dodijeljena je Rješenjem 14. ožujka 1989. godine Josi, pok.Angiolini, Leu i Eleni Špralja i to radi izgradnje objekta stana-atelijera. Istim rješenjem, stekli su pravo i ovlaštenja za upis prava korištenja čestice zemlje 9452/3. Naknadno je pravo korištenja kao pravni instrument, pretočeno u pravo vlasništva, pa su Joso, pok. Angiolina, Leo i Elena, postali vlasnici nekretnine, svaki za ¼ dijela. Inače, obitelj Špralja, česticu 9452/3, otkupila je od Grada, a isplata je izvršena u kanadskim dolarima.

Kako je Joso u to vrijeme bio jedan od najistaknutijih zadarskih umjetnika, po natječaju na koji se obitelj Špralja i javila na 99 godina, dodijeljen im je Mali Arsenal. Upravo oko ovog Malog Arsenala, nastala je cijela halabuka, i to zato što, navodno, obitelj Špralja od njega nije napravila izložbeno-atelijerski objekt.

Ipak, istina je drugačija. Obitelj Špralja, nije trebala napraviti izložbeno-atelijerski objekt za javnost, već samo privatno-obiteljski atelijer, koji je barba Joso i napravio te u njemu radi i crta.

A hoće li i želi li obitelj Špralja raditi izložbe, to je samo isključivo njihovo pravo, jer ugovorom nisu vezani za ništa. Naime, svaki pokušaj postavljanja skulptura, radova na Mali Arsenal, završio je obračunom huligana s Josinim skulpturama, koje su uništavane.

Ogorčeni postupcima medija, ali i građana, u koje su imali toliko vjere, Elena Špralja, našla se na meti medija, te je o cijeloj situaciji odlučila progovoriti samo za Narodni list.

Toliko ste godina iz Kanade ulagali u Zadar, zadarsku umjetnost, ali i očuvanje Malog Arsenala,da bi danas bili povodom gradskih ćakula, kako to komentirate?

-Mi smo prije svega ulagali u izgradnju kuće. I to je prije svega bila moja majka i moj otac koji su gradili i ulagali u našu obiteljsku kuću. Moj otac je uvijek imao izložbe i poklanjao je svoje radove Gradu, Narodnom muzeju. Svoje crno- bijele fotografije, poklonio je Omladinskom domu, još u bivšoj Jugoslaviji. Od 47 keramičkih tanjura koje je poklonio Omladinskom domu, a svaki je bio tema Zadar, netom što su izloženi, svi su i nestali, no evo i s današnjim danom, nitko ne zna gdje su. Pitanje gdje su, mi još uvijek postavljamo Gradu, ali nitko nam ne zna odgovoriti. S puno milosti dok je bio rat, moj otac je održavao koncerte u Kanadi, da bi slao novac za baletnu školu u Zadru.

No, gdje su ti novci nestali, ni to ne znamo, a sada nas više nije ni briga, jer neke stvari nikad nisu dovršene. Što se ćakula tiče, to su prije svega stvari koje nisu točne, mislim na sve što je napisano i komentirano. Ljudi ne znaju točne podatke. Iznenadili smo se pojedinim komentarima. Ova kuća koju su moji roditelji izgradili u Zadru, bila je na čestici gdje je bilo smetlište, tu su naši građani odlagali smeće, a mi smo uljepšali grad s ovom gradnjom naše kuće, ali i čišćenjem tog smetlišta, kako oko kuće, tako i okolo Malog Arsenala koji nije u našem vlasništvu. On je naime, nama dan na korištenje na 99 godina. A od onog smetlišta koje je bilo, mi smo napravili predivan vrt.

Kako je Mali Arsenal izgledao kad ste ga kao obitelj dobili na korištenje?

-Kada smo mi dobili Mali Arsenal na korištenje, on je bio tankerska garaža. Izvana smo posadili stabla, a svaku godinu iz sezone u sezonu, sadimo i sezonsko cvijeće, kako bi cijele godine izgledao prekrasno. Također, stavili smo i ogradu koju smo kupili od crkve od Gospe od Zdravlja i obnovili smo je, tako da bude ograda oko Malog Arsenala i vrta, jer su nam prolaznici ulazili unutra i brali cvijeće i voćke. Što se unutrašnjosti Arsenala tiče, to nismo još ništa obnavljali, jer moramo dobiti dozvole od konzervatora, na čemu ćemo raditi sljedećih nekoliko godina, obzirom da sam ja zadnjih nekoliko godina bila zaokupljena zdravljem svojih roditelja.

Prozivaju Vas kako ste vlasnici Malog Arsenala, odnosno da ste se na njega pokušali uknjižiti?

- To nije istina. Uknjiženje objekta gdje mi živimo, napravljeno je, jer je to zatražila država, da se to upiše, jer smo mi kupili ovu česticu na kojoj je kuća. Mali Arsenal nikad nije bio u pitanju za uknjižbu, jer to bi bila glupost. Mislim, ne pada mi na pamet to pokušati, jer to nije u našem vlasništvu, nego je na korištenje.

Prilikom sklapanja ugovora o korištenju Malog Arsenala od 99 godina, odmah čim je on sklopljen, navodno ste trebali početi s obnavljanjem?

-Iskreno, ja se ne sjećam da je to rečeno, a i to je bilo prije 25-30 godina, ali svakako konzervatori današnji, bivši, oni znaju koji je naš dogovor s njima i kad će to sve biti. Mi smo spremni na početak obnove, ali kažem, zadnjih nekoliko godina, moji roditelji nisu bili u dobrom zdravstvenom stanju i nije se moglo raditi ništa oko obnove.

Kako nisu dovoljne optužbe o navodnom uknjiženju Malog Arsenala, nedavno su vas prozvali da režete stabla oko kuće i Arsenala?

-Prije svega, rezanje stabala nije do nas, nego do grada. Kako je većina komentara bila o lipama i platanu, moram reći da su lipe same otrunile, što se i vidi kada se pogleda gornji dio stabla, gdje je u sredini velika rupa. Počele su padati grane na auta, na trotoar, stoga je grad sam donio odluku da ispila stabla. Mi smo podrezivali stabla na našoj čestici, ali nikad “ubili” ništa.

-Koga smatrate najvećim krivcem za prozivanje Vaše obitelji? Ovaj zadnji članak koji smo pročitali o našoj obitelji, bio je s portala O57info i smatram odgovornim cijelo uredništvo tog portala kao i novinarku, mislim da se zove D.M. (Dijana Mijatović) koja je to pisala, bez da nas je ikad kontaktirala, nazvala, došla k nama. Mi nismo čudovišta koja žive u ovoj kući, mi smo normalni građani koji smo bili u inozemstvu dugo godina, radili kao robovi u tom drugom njihovom sistemu, ali ponosni da smo nešto postigli i da samo se mogli vratiti natrag u Zadar i živjeti u miru u našem rodnom gradu. Nakon svih neistina koje su napisane o nama, mi bismo samo htjeli da nam se dotična gospođa/ica ispriča.

Koji su Vaši daljnji potezi?

-Trenutno samo želimo da nam se javno ispričaju za netočne podatke koji su objavili i zahtijevamo demant te da se počnu pristojnije ponašati prema građanima o kojima pišu.

BORBA ZA DUŠU I TIJELO

Za neke od nas, društveno vlasništvo, bolje je od privatnog vlasništva materijalnih dobara. Pitanje je to svjetonazora, komunističkog ili kapitalističkog.

U slučaju Malog Arsenala, radi se o vlasništvu materijalnog dobra. Očito neki, kao u primjeru spornog teksta, imaju sklonosti ideji društvenog vlasništva - ideji komunizma.

Međutim, postoji još jedna dilema: Bi li svjetonazor moje djece trebao biti društveno ili privatno (roditeljsko) vlasništvo? U slučaju zdravstvenog odgoja, ponovno je borba, ali oko vlasništva nad svjetonazorom moje djece. Neki misle da je svjetonazor moje djece društveno, opće vlasništvo, dok ja smatram da je svjetonazor moje djece roditeljsko vlasništvo, dok ne postanu punoljetni i preuzmu roditeljski ili neki drugi svjetonazor, po svom izboru.

Staljin je vlasništvo nad svjetonazorom i nad materijalnim dobrima smatrao apsolutno društvenim. Ta ideja, zove se boljševizam. Hiltera nije zanimalo da materijalna dobra budu društveno vlasništvo, ali je smatrao da svjetonazor osobe mora biti društveno vlasništvo. Ta ideja, zove se fašizam. Dakle, radi se o borbi za dušu i tijelo - borbi za vlasništvo nad svjetonazorom i vlasništvo nad materijalnim stvarima.

Gdje smo mi? Bliže ideji Staljina ili Hitlera? Čini se da je odgovor negdje između. To je razumljivo, jer smo naslijedili društveni svjetonazor bivše države. Drugog i nije bilo, jer je našim roditeljima bilo oteto vlasništvo nad svjetonazorom, od komunista i fašista, pa nam nisu mogli ni ponuditi svoj svjetonazor - nisu ga ni imali.

N.Š.P.

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano