Uz Ivicu Pilipovića Zadar je čist grad

Svakodnevno ga viđate na gradskim ulicama, po kvartovima jer on je dio vašeg svakodnevnog života, a da možda toga niste ni svjesni. Njegovo je ime Ivica Pilipović i on je 41-godišnji djelatnik gradske tvrtke Čistoća i dobitnik nagrade “Nasmiješeno sunce” u kategoriji djelatnik godine.

Ovaj skromni čistač svoj posao obavlja savjesno i predano poštivajući sve zadane okvire i u tome je dobar, a to mu je u konačnici i donijelo ovu nagradu.

U ovoj tvrtki radi sedam i pol godina i obavlja sve poslove: kosi, manipulira usisavačem, vozi trokolicu, kamione za odvoz smeća - dakle sve. I ništa mu nije teško i to po svim vremenskim uvjetima, bilo da je kiša, hladno, sunce…

Zanimljiv posao

“Kad mi bude teško, neću raditi više ovaj posao” - jednostavno nam je kazao Ivica kojeg smo kod dogovora za ovaj susret zatekli u uvali Bregdetti. No, to nije ništa jer on u danu obiđe brojne lokacije gdje vodi računa o čistoći i urednosti.

“Bilo mi je drago kad sam dobio nagradu, nisam bio iznenađen previše jer mislim da sam dobar u svom poslu” - komentirao je Ivica ovu nagradu.

Ovaj obiteljski čovjek radi takav posao da je stalno vani i dostupan je svima pa nam priča kako je tijekom proteklog razdoblja bilo zanimljivih situacija.

“Dođu građani pa ih saslušaš i uputiš ih tamo gdje se trebaju javiti, tko će im to riješiti i tko je za to zadužen. Ja kao djelatnik sam na ulici i imam svoj dio posla. Ne petljaš se u ono što nije tvoja domena posla. Neki misle da im moraš i dvorište počistiti. Nije lijepo nekom reći nešto ružno, niti biti bahat. Nama su u firmi rekli da smo mi javne osobe i moraš biti kulturan i normalan i ja se toga držim” - poručuje Ivica.

Ipak, priznaje kako građani znaju zvati Čistoću za razne stvari, pa i kad im pukne vodovodna cijev, a ponajviše zbog toga što su djelatnici pristupačni i odmah reagiraju.

“Posao je interesantan zato što nisam uvijek na istom, svaki dan sam negdje drugdje, nisam uvijek u istom kvartu i ne susrećem uvijek iste ljude” - dometnuo je naš sugovornik.

Osim toga, navodi kako ga u ovih sedam i pol godina obavljanja posla nitko nije podcjenjivao niti nazivao “smećarem”.

“Nisam to doživio, a susretao sam se sa svim i svačim. Ovo je dobar posao i oni to vide. Ovo je posao gdje se treba higijenski pridržavati određenih stvari, ali je jako dobar” - ističe Ivica. Naiđu i na odbačene šprice, ali to ne diraju kao ni životinje koje su zgažene na cesti već zovu poslovođu, odnosno prosljeđuju na daljnje postupanje.

Obzirom da svakodnevno obilazi ulice i kvartove, logično je da ima susreta i s kućnim ljubimcima.

“Ugrizao me pas na šetnici u drugoj smjeni, došao je s leđa i uhvatio me. Ima svakakvih životinja, ali nije stvar u životinji nego gazdi. Nešto sam bio krenuo metlom pokupiti pa je to možda bila za njega opasnost i skočio je na mene” - prisjeća se Ivica te anegdote koja nasreću nije završila s ozbiljnim posljedicama.

Čist grad

Koliko je ozbiljan i zahtjevan njegov posao, kao i njegovih kolega, najbolje govori situacija nakon poplave u rujnu kada su ljudima poplavljivale kuće i stanovi.

“Poslije poplave bili smo na terenu i dvije smjene radili. To je bila katastrofa. Zamislite podrum od 50 kvadrata, sve poplavljeno, to su bile hrpe ispred kuća. Dvije smjene su se radile da se to riješi što prije da se ne bi dogodila neka zaraza.”

Ono što s ponosom kaže jest da je Zadar čist grad. “Zadar je jako čist grad za razliku od drugih gradova. Bio sam u Rijeci, Splitu, Đakovu i u Osijeku, to su prosječno čisti gradovi. Poluotok se čisti i pere i nema što. Jako je ovo čist grad u odnosu na okolicu. Ljeti puno više posla ima, ali radi se do ponoć, jedan, do kad treba. Zato i jesmo najdestinacija. Mi i kosimo uz zidove i trotoare i sve je tip top. Znam točno što je u kojem kvartu, gdje ima smeća, gdje nema, i kad će ga biti i koji dan” - zadovoljno tvrdi ovaj nagrađeni djelatnik Čistoće.

Kad je došao na dodjelu priznanja Nasmiješeno sunce, priča Ivica, svi su ga čudno gledali jer ga isprva nisu prepoznali izvan radnog odijela već su kasnije shvatili o kome se radi.

“Ljudi me poznaju po ulici, mala je to sredina i svi te vide. Kad se radi na Poluotoku, to je baš specifično. No u tome svemu moraš biti u onim crtama koje ti firma nalaže i onda nećeš imati problema. Pravila se znaju, samo ih treba poštivati” - zaključio je Ivica na kraju.

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano