Čarobna 2. bojna remontne potpore HV-a

PISMO ČITATELJA NEDILJKA RAŽOVA, BIVŠEG PRIPADNIKA 2. BOJNE REMONTNE POTPORE ZADAR-ŠEPURINE:

Nedavno je veličanstveno proslavljena slavna akcija Maslenica, koja je među prvim neprijatelju "polomila zube“ i zadala težak udarac, što je trasiralo dobar put za sljedeće oslobađajuće bitke i konačnu slobodu.

Proslavljajući jubilarnu 25. obljetnicu, probudila su se mnoga lijepa sjećanja na te dane pune ponosa i slave, kako kod sudionika akcije tako i kod većine građana – domoljuba. Lijepo je sjetiti se svih heroja i odvažnih ljudi i odati im zahvalnost i poštovanje za sav njihov doprinos, a pogotovo onih koji su dali svoje živote, nešto najdragocjenije, za slobodu u kojoj danas živimo i uživamo.

Zahvalnost se iskazuje svim hrabrim ljudima, koji su kao pripadnici svojih postrojbi, od 4. g. br., 3. g. br., 7. g. br., 159. br., 112. br, 7. dp. i još mnogih drugih koje se spominju u zlatnom nizu, sudjelovali u herojskom oslobađanju zadarskog zaleđa, što je bio početak kraja okupacije hrvatskog teritorija od srpskog agresora.

Čovjek mora biti ponosan i sretan kad čuje da mu se za njegov doprinos iskazuje tako velika zahvalnost i divljenje sa svih strana, a s druge strane ne može se ni zamisliti kako se osjećaju pripadnici i postrojba koji su dali nemali doprinos u svemu ovome, a da ih se svih ovih godina u takvim svečanostima i obilježavanjima nitko nikad ne sjeti i ne spomene u nikakvom kontekstu ratnih zbivanja, kao da nisu ni postojali.

Upravo stoga želim iznijeti činjenice, zbog istine i pravde upoznati svekoliku javnost, podsjetiti one koji to dobro znaju i one koji ne znaju sa postrojbom čiji sam i sam bio pripadnik tih slavnih dana, a koja je nepravedno svih ovih godina bačena u duboki zaborav, (a što bi bilo da Nje nije bilo).

Možda će se netko od pripadnika gore navedenih postrojbi, a i šire, sjetiti 310. brigade remontne potpore Zagreb, a posebno njene SAMOSTALNE 2. BOJNE REMONTNE POTPORE ZADAR-ŠEPURINE koja je između ostalih specijalističkih znalaca imala, desetinu za RAKETNU TEHNIKU PO i PZO, vod VEZE, vod za TOPNIČKO naoružanje te MEHANIČARE SPECIJALISTE za specijalna vozila i tenkove.

Iz samog naslova ustrojbenih cjelina poprilično bi trebalo biti jasno svakome što je tko od njih radio i od koje je važnosti bio njihov posao za pripadnike postrojbi na prvim crtama bojišnice. Može li itko od korisnika te borbene tehnike i pomisliti što bi oni bez te postrojbe i tih ljudi u tim trenutcima (volio bi čuti nekakvo mišljenje nekoga od njih).

Svojim stručnim i nesebičnim radom pokrivali smo crtu bojišnice od Ličkog do Južnog bojišta, a nerjetko smo odlazili i na druga ratišta gdje je bila potrebna naša pomoć.

Išli smo po terenima tamo gdje je to bilo potrebno, kako po skladištima tako i po prvim crtama bojišnica u svim pravcima borbenih djelovanja. Davali smo sve od sebe da borbeno sredstvo što prije dovedemo u ispravno stanje i stavimo u funkciju borbenog djelovanja.

Kad bi u tome uspjeli nitko sretniji od nas, a osmijeh na licu korisnika borbenih sredstava bila nam je najveća nagrada, nismo razmišljali ni o činu niti o promaknuću jer taj osjećaj se ni sa čim ne može usporediti.

Ne mogu se oteti dojmu da svih ovih godina na tim svečanim proslavama obljetnica nitko ama baš nitko nije našao za shodno da u svom svečanom govoru u samo dvije, tri rečenice spomene tu postrojbu i te stručne i marljive ljude.

Ne znam može li biti nešto strašnije i nepravednije prema onima koji su cijelo svoje znanje i stručnost unijeli u cijeli taj proces i tijek Domovinskog rata, a uz koje su svi bili spremniji i sigurniji.

I pored svega mislim da smo ja, moji suborci i kolege ponosni na svoj doprinos za konačno oslobođenje i potpunu slobodu, a hoće li nas se netko sjetiti i ponekad spomenuti u nekim prigodnim prilikama barem, mislim da je to ponajprije parametar ljudskosti (misli na sebe, ali ne zaboravi i na druge), pa i osnovne kulture, ali onakav "DRAGULJ“ iz svetog razdoblja Domovinskog rata tako olako baciti u totalni zaborav ne znam u koju to kategoriju ljudskih manira spada, ali da je niska sigurno jest. Kako smo mirno, tiho i bez ikakvih pompi obavljali svoje poslove i zadatke za dobrobit uspješnog završetka Domovinskog rata, tako smo još mirnije i tiše otišli u zaborav od svih struktura odgovornih za ovo područje. I pored svega sjećanja su lijepa i ponosna, a da su sa okusom gorčine, jesu.

Bivši pripadnik 2. bojne remontne potpore Zadar-Šepurine, tehničar za raketno naoružanje PZO Nediljko Ražov

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano