UDDK Kalelarga: Nevidljivi heroji na zadarskim ulicama
Venci Jurin

Na rivi, uz pet bunara, na trgu, u kaleti, kod četiri kantuna. Na moru i na kopnu, posvuda. Tu su, oko nas. Naizgled isti kao i mi svi ostali, ali ipak po nečemu drugačiji, onome što u ogromnoj veličini - kako bi to neki među nama slikovito s punim pravom kazali, poput Velebita ili Jadrana - kuca u njihovim grudima.

I debeli su, i mršavi, visoki, niski, ima ih zaposlenih i nezaposlenih, profesora i studenata, srednjoškolaca i nastavnika, direktora, šefova i poslodavaca, i običnih trudbenika, baš različitih profila. Naravno, i žena i muškaraca...

Humanost i kultura

Kako su to napisali davno prije kolege iz novina, u pitanju su istinski heroji, takvi koji i svakodnevno i danonoćno spašavaju nebrojeno života premda o njihovim podvizima i ne pronalazimo mnogo u medijima. Tek ponekad u kutku stranica tekstić s ispisanim redcima niza imena i prezimena. I ne bune se ništa, slava ih ne zanima, prepustili su naslovnice i ekrane stanarima Big Brothera, i sličnima, u bijelim, plavim, žutim kućama s crvenim tepisima. I čekaju u miru da se javi potreba za njihovom pomoći, kao kakav Batmanov signal, ili to nerijetko učine sami, bez pitanja i poziva. Oni su rekosmo - dokazani heroji, i oni iz uvoda - plemeniti, obični ljudi, čiji značaj potvrđuju i znaju svi oni koji rade ili su se našli u krevetima po operacijskim dvoranama i bolnicama.

“Lijepo ste to sročili, i stvarno nas tu pronalazim, ponosan sam!” - priznaje nam jedan iz skupine spomenutih, Venci Jurin, predsjednik UDDK Kalelarga, Udruge dobrovoljnih darivatelja krvi koja upravo u 2018. slavi 25. rođendan, punih četvrt stoljeća izuzetno aktivna djelovanja.

Pri tome okupljajući na stotine članica i članova zahvaljujući čijem postojanju i humanom činu se spasi na tisuće života bolesnima i stradalima. Kolike su važnosti darivatelji krvi za cijelokupno društvo, a ponajviše za uspješno funkcioniranje zdravstva, pokazala je i Svjetska zdravstvena organizacija. Proglasivši, naime, darivatelje krvi mirnodobskim i ne na žalost samo mirnodobskim herojima, junacima.

Pozivaju se na izreku: “Tko spasi jedan život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo!“ želeći naročito istaknuti nemjerljiv doprinos građana koji dobrovoljno i besplatno daruju svoju krv, jer dobrovoljni darivatelji krvi nisu samo najsigurniji davatelji, već i temelj održivih nacionalnih zaliha krvi dostatnih za potrebe svih bolesnika kojima je krv prijeko potrebna.

“Tih ratnih godina početka devedesetih Zadar je bio u okruženju, bez struje, bez vode, i mi smo 1992. ponajviše na poticaj Alfonsa Svobode, osnovali Maticu Zadrana. Bili su tu i dr. Slavko Perović, Velimir Friganović, Ivo Gregov, Vjeko Sorić, Milivoj Srzentić i Valter Sutlović, kao svjedok i Nedjeljko Jusup, a široj javnosti obratili smo se pismom namjere u kojemu kao cilj inicijative navodimo potaknuti i podržati nastojanja za reafirmaciju Zadra kroz promicanje vrijednosti i odnosa građanskog društva i integraciju građanskih interesa. Nedugo potom, koji mjesec iza, za stol smo sjeli dr. Perović i ja kako bismo pri Matici utemeljili aktiv davatelja krvi, a uskoro smo i registrirani kao takvi pod rednim brojem 112” - priča Jurin, pomalo i razočaran time što se činjenica o važnosti darivanja i prikupljanja zaliha krvi u teškom dobu za “Donatov grad” danas počesto zanemaruje i zaboravlja.

“Neću ipak o tome, pronaći će se koga zanima, ali nije to sada tema. Ma, bili smo u nekom razdoblju jedini grad u okruženju, pod opsadom, uzbunama, bombardiran, granatiran, a nikada kroz čitav period u Zadru nije falilo krvi, nikada. Odmah smo krenuli s akcijama, organizirano, osobno sam to činio dugo, 1962. sam prvi put dao krv, to je valjda urođeno u ljudima. Od 1993. do danas udruga je donirala oko 6.000 litara krvi, dobili smo Grb i Nagradu Grada Zadra, pa županijsku nagradu, i sam sam dobitnik svih mogućih nagrada, osim one za životno djelo, priznanja, plaketa, iz zemlje i inozemstva. Mislim da ih nitko toliko i nema” - napominje Venci ističući kako unatoč obilju prepreka i nailazećih problema, pamti samo lijepe trenutke, darivanja dragocijene tekućine, od hotela Iž, preko Opće bolnice do Hrvatskog narodnog kazališta.

“Napravili smo instituciju iz davalaštva, haha. Eto, skoro da i nije darivanje krvi nego kultura, ne znam je li vam poznato kako jedini u svijetu krv dajemo u kazališnoj kući, spojili smo humanost i kulturu, ne rado spominjem sebe, no dospio sam na kazališne daske i sam s komedijom Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica, prema Vlahu Stulliju Stuliću, čiji redatelj je Dražen Ferenčina. Uglavnom, nekoliko tisuća darovatelja se uključilo u darivanje krvi preko nas. Ima nas redovitih petstotinjak. Nisu svi iz Zadra. Međutim, u županiji nas manjka. Tek 2.500 na 170.000 stanovnika” - otkriva.

Nekada su najveći darovatelji bili iz proizvodnih pogona, nestankom tvornica, drastično je opala i brojka darivatelja. UDDK Kalelarga je dobila ime 2000.

“Morali smo prema zakonu iz aktiva preći u neprofitnu udrugu, u dva i pol desetljeća dali smo, netko je izračunao, 38 barela “crvenog zlata”, sproveli akcija i akcija, odazivali se na apele sa svih strana. Dali smo na primjer krv u Vukovaru, ta mi je među daleko najdražim akcijama, dr. Vesna Bosanac je bila presretna, oduševljena. Imamo dobru suradnju s HCK i OB Zadar, posebno s Odjelom transfuzije s kojim smo razumljivo napose vezani, njihovim sjajnim djelatnicama i djelatnicima” - tvrdi Jurin, a isto su nedavno iskazali i medicinari, dr. Marijana Nadinić, dr. Ivana Lucin, ing. Branka Kardum, Lucija Kalmeta Čaleta, Marijana Kolanović, Sonja Mazor, Sanja Glavan, ing. Kristine Milošević, ing. Marija Kostadinska, ing. Sonja Cota, ing. Ana Milutin, Filip Škarica...

Ubod, sekunda, dvije, tri i - konačno je krenula!

“Ide, ide, mora ić, dobar san ja. Priko pedeset puti san krv da. Na svakoj akciji san i kad god triba. Nikad ne znaš kad će kome zafalit i zatribat, pogotovo danas. Pomažem sebi i drugim ljudima, liti bome i komarcima” - pričljiv i veseo, široka osmijeha i srca, bio je 64-godišnjak iz Nina.

Kao i nekolio desetaka, stotina, njih odazvalo se pozivu UDDK Kalelarga. Udruga, usput, tradicionalno, a to nikako ne smijemo preskočiti, priređuje Božićnu, Uskrsnu i Ljetnu akciju darivanja u HNK Zadar. Tada tamo ni muhi nema mjesta, red potencijalnih darovatelja proteže se i na pedesetak metara, u gužvi budu i “stari poznanici” i “nova lica”. I “klinci” i “maratonci”, “veterani”, sličnih plemenitih zbivanja. Možda jednog dana priznanja dobiju i Roko Prtenjača i Nikola Marnika, oba su se netom upisala “u kartočić” i prvi put odazvala pozivu “legendarnog” kluba.

Humanom činu pridružili su se i pripadnici slavne postrojbe Termiti, tu su i iz MTK Vuci samotnjaci, i boksači iz Sv. Krševana. Postalo je i standardno da akcijama u kazalištu “dalmatinskom pismom” podrže i “šušuru” daju dodatan “štimung” Bepo Matešić i kantaduri, Pero i klapa, kuha se kava, poklanjaju ruže djevojkama i ženama, priključe se fešti, zafrkanciji i atmosferi kakva se ne viđa, mnogi s darovima, Franče Bukša, Frane Skoblar, Dean Marković i Marko Vukić iz Kulta i Dišpeta, Kroštula, Pivac, pa i č.s. benediktinke novčanim donacijama. Na proljeće se u sklopu Dana županije povodom jubileja priprema i prigodna izložba.

Prva organizirana akcija darivanja krvi održana je u HR 25. 10. 1953. u Željezari Sisak “pod kapom” Hrvatskog Crvenog križa. Na taj datum u listopadu se i obilježava Dan dobrovoljnih darivatelja krvi u RH. Kao u počecima, osnovna načela doniranja su: dobrovoljnost, anonimnost, solidarnost i besplatnost, inače u svijetu se prikupi 92 milijuna doza na godinu, a jednom dozom krvi mogu se spasiti čak tri života. Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja, u dobi od 18 do 65 “na leđima”.

U Hrvatskoj, muškarci, darivatelji pune krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje, s razmakom između darivanja od 3 mjeseca.

Darivateljice pune krvi, isto smiju do 3 puta u godini, s razmakom između darivanja od 4 mjeseca. Davatelji krvi pretežno imaju izražen socijalni osjećaj i aktivni su u različitim kulturnim i športskim društvima. Oni su i posredan, aktivan sudionik u liječenju bolesnika, veza zdravog dijela društva i bolesnika. E, da. Darivanje krvi nikako ne ugrožava zdravlje davatelja. Naprotiv, darivanje krvi ujedno je i kontrola zdravlja darivatelja.

Hektolitri života

Bez vode nema života. Iako krvi nije voda, jednako je vrijedna. Poželite li i vi postati heroj 21. stoljeća dostatno je javiti se u UDDK Kalalarga. Uostalom, navedena udruga dobrovoljnih davatelja s hektolitrima prikupljenih darova smatra se ako ne najvećom, onda među najaktivnijima kod nas, a Zadrani spadaju u red najboljih darivatelja.

“I ne samo oni, mi smo najzgodniji klub koliko divnih krasnih cura tu ima” - naglašava nasmijani neumorni predsjednik UDDK, nesebični promotor najdražeg grada, poznat i kao veliki kavalir prema damama.

Komentari