PATRIK PULJIĆ: Momak iz Zadra europski predstavnik mladih s MS!

Na konferenciji za MS organiziranoj u Bratislavi pod "kapom" EMSP-a za predstavnika mladih oboljelih s Multiplom sklerozom na europskoj razinini izabran je Patrik Puljić iz Zadra!

"Zadatak nam je napraviti iskorak u glasu mladih i naglasiti važnost suočavanja mladog čovjeka s MS-om. Prva konferencija je bila 2015. i to je bio početak suradnje i zalaganja. Nakon nekoliko konferencija i odlične suradnje, nakon zalaganja na nacionalnoj i lokalnoj razini došla je nagrada na izborima. Velika čast je to i velika nagrada te im se zahvaljujem na povjerenju!" - ustvrdio je ponosno 25-godišnji student pedagogije i njemačkog jezika.

Neurološka bolest s tisuću lica. Multipla skleroza je najčešća upalna autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava. Karakterizirana je upalnom reakcijom i zatim propadanjem mijelinske ovojnice produžetaka živčanih stanica koje služe prijenosu impulsa, podražaja između živčanih stanica. Pretežno je to bolest mladih osoba. U većine bolesnika prvi znaci se javljaju između 20. i 45. godine života. Tijek bolesti teško je predvidjeti jer se često izmjenjuju pogoršanja i poboljšanja. Uz različite lijekove koji ublažuju simptome i/ili onemogućuju pogoršanje bolesti, pomažu i fizikalna terapija i umjerena tjelesna aktivnost bolesnika.

Mladi Patrik MS - kako glasi službena skraćenica kroničnog oboljenja - ima zadnjih sedam ljeta, a životnim stavom i pozitivnom energijom koju širi posvuda može biti primjer svima.

"Na inicijativu Europske platforme koja okuplja nacionalne saveze i udruge unutar EU, na čije sam obje konferencije u Varšavi i Oslu, predlani i lani, bio kao jedini predstavnik Klubova mladih s multiplom sklerozom iz Hrvatske, našli smo se nas 10 prijatelja u studenom kako bi odigrali malonogometni susret, pet na pet, na male branke, u fitness centru Omnia. U čemu je fora? Moja ideja koju smo uspješno proveli bila je da utakmicu snimimo i na taj način pokažemo ljudima, u RH i izvan, napose mlađih uzrasta, kako se MS-i ne treba predati, nego se s tom teškom i nepredvidivom bolesti boriti, pa i uživajući, pogotovo u sportskim aktivnostima. Da se ta multipla skleroza uopće ne osjeti tijekom nogometa. A znamo dobro koliko je sport bitan i pomaže zdravim ljudima, kamoli nama bolesnima" - otkriva smeđokosi fakultetlija rođen 12.9.1992.

I unatoč podmuklim zdravstvenim nevoljama ustrajno vedra duha, duhovit, stalno nasmijan.

"Igram mali nogomet jednom u tjednu minimalno, s prijateljima koji su otpočetka sa mnom, prihvatili su moju bolest, kako sam rastao s tim, tako su i oni, daju mi podršku, mali nogomet igram rekreativno, kao djete sam trenirao, ali kada se dogodila dijagnoza, znao sam da to više ne može biti iz dana u dan jer bi se tijelo umaralo, to sam prihvatio, ali ljubav i strast nisu nestali nikada. Nogomet mi je ispušni ventil, volio bih jednog dana trenirati djecu, veliki sam zagovornik pomoći bolesnima putem sporta. To mi je i bio cilj videa, da pozovem i osvijestim ljude da ne odustaju od svojih hobija, naročito rekreativnih aktivnosti koje pomažu zdravim osobama, kamoli bolesnima" - naglašava. I da:

"Nemam puno problema u normalnom životu, pokretan sam. Teško je istina iz moje perspektive o tome pričati, na meni se to i ne vidi izvana, osim što sam osjećam, nisam imao nikakvih naročitih poteškoća do sada. Diskrimnacija je bilo u skroz rijetkim situacijama, svega nekoliko puta. Moram to istaći, koliko god smo mala sredina i koliko god su naši sugrađani nedostatno upoznati s tom bolesti, stigmatiziranja skoro da i nema. Naročito ne sa strane vršnjaka. Uvijek postoji iznimaka, situacija. Ne sramim se bolesti, to nisam ja, to je dio mene, a cure, ha, neke vole čuti o tome, zainteresira ih, neke to odbija, ne mogu prihvatiti, s tim se boriti, no to je njihovo osobno mišljenje, ali da je bilo uvreda nije nikada. Uglavnom, daleko više je pozitivnih nego negativnih iskustava" - navodi uzoran mladić tiha i blaga tona, ali gromka, široka osmijeha, od uha do uha.

"Meni je MS dijanosticirana 2012. Kada sam završio srednju ekonomsko-birotehničku, normalno kako sam se poplašio, pregledavao po internetu, ne bih to predložio nikome tko je bolestan. Na stranicama redom opisi s najlošijim ishodima, posljedicama. To nema smisla, slika ne da nije toliko crna, ne mora biti čak ni siva. Podrška su mi bili i danas su mama Gordana, tata Slavko i mlađa sestra Barbara. Tu su i Studentsko savjetovalište koje stvarno pomaže na raznorazne načine studentima s invaliditetom, trebam pohvaliti profesore, pedagozi su i odlični, prekrasni ljudi, svaka im čast" - ističe momak koji se s obitelji 1998. u Novi Bokanjac doselio iz Stuttgarta.

Nogomet obožava, kao i čitati, gledati filmove, putovati, volontira...

-Huh, u budućnosti se vidim kao profesor, nastavnik, volim raditi s djecom, otkuda tolika ljubav prema tom pozivu ne znam. Poslao bih poruku oboljelima da ne posustaju, ne zanemare sebe, da ne zapuste svoj san, svoju uobičajenu svakodnevnicu, nestalo ili potonulo na dno nije ništa. Mladima posebno, kako je čitav život pred njima. Takav kakav oni odrede da će biti, a ne nekakva dijagnoza. Ostalima, da nikoga ne prosuđuju, napose ne osuđuju, prema njihovim zdravstvenim nesavršenostima. Bolest, pogotovo multipla skleroza nije ničija karakterna osobina.

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano