Presuda EU suda za Narodni list presedan je za slobodu medija

Europski sud za ljudska prava je početkom studenog ove godine nepravomoćno presudio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo izdavača tjednika Narodni list d.d. iz Zadra na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zato što je sudskim odlukama morao platiti sucu Borisu Babiću odštetu od 50.000 kuna.

Ova presuda Europskog suda donesena je usred prave najezde sličnih slučajeva i presuda kojima hrvatski sudovi sve češće dodjeljuju sucima i političarima izuzetno velike odštete na ime pretrpljene duševne boli. Upravo zato presuda koju je Narodni list izborio pred Europskim sudom za ljudska prava ima ogromni značaj za slobodu govora i slobodu medija, jer trend organizirane cenzure kojom su sudovi i suci počeli sve više gušiti medije i ušutkivati ih drastičnim novčanim odštetama može biti poguban za razvoj još uvijek mlade demokracije u Hrvatskoj.

Kršenje slobode govora

Kako se navodi u obrazloženju zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava, Narodni list je u listopadu 2008. objavio članak pod naslovom “Suca Babića treba prikovati na stup sramote“ u kojem je kritizirao suca Županijskog suda u Zadru. Nakon toga, imenovani sudac tražio je list da objavi ispriku, što je tjednik odbio. Sudac je stoga protiv Narodnog lista d.d. pokrenuo parnični postupak radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti. Narodni list je u tom postupku, u biti, tvrdio da sloboda izražavanja dopušta i grublje izražavanje. Općinski sud u Benkovcu i Županijski sud u Splitu pravomoćno su sucu dosudili naknadu štete od 50.000 kuna, kao i troškove postupka.

I dok Europski sud u uvodnom dijelu presude za kršenje prava na slobodu izbora optužuje i kažnjava Republiku Hrvatsku, u nastavku to precizira, ističući kako su članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji jamči slobodu izražavanja, povrijedili hrvatski sudovi koji su odlučivali o ovom predmetu. A to su redom, od Općinskog suda u Benkovcu koji je prvotno donio odluku o odšteti sucu, preko Županijskog suda u Splitu koji je tu presudu potvrdio i sve do Ustavnog suda RH, koji je odbacio žalbu Narodnog lista uz obrazloženje da sloboda govora nije apsolutna.

Svakako treba istaknuti kako Europski sud za ljudska prava nije kazao da su presuda i odšteta nezakonite ili da nisu imale legitimni cilj zaštite ugleda suca, no ono što Europski sud ističe jest da je takva presuda preveliko miješanje u slobodu govora, a previsoki iznos odštete da je gušenje te iste slobode govora.

Međutim ovo nije izolirani slučaj, jer lista medijskih suđenja i previsokih odšteta sucima svakog je dana sve duža te, uz stav Europskog suda kako je riječ o gušenju slobode govora, raspravi u Saboru u kojoj zastupnici također ističu kako je riječ o organiziranoj kampanji ušutkivanja novinara, očito je da hrvatsko pravosuđe, uz svu negativnu percepciju javnosti o korupciji, neučinkovitosti i sporosti, sada nosi i teret optužbi za gušenje slobode govora i sustavno suzbijanje javne kritike drastičnim novčanim kaznama.

Za zemlju koja se želi svrstati u društvo civiliziranih i demokratskih zemalja ovakvo sustavno gušenje slobode govora jednostavno je nedopustivo, pogotovo od strane institucija koje čine jedan od temeljnih stupova države.

Val sudačkih tužbi

Da je ova presuda itekako bitna za očuvanje slobode medija i slobode govora pokazuju i novinarski napisi o ovom slučaju, uz kojima gotovo u svim tekstovima ističu i vlastita negativna iskustva te presude kojima su im hrvatski sudovi odrezali visoke kazne u sličnim slučajevima. Gotovo da nema medija koji nije izvijestio o presudi Europskog suda za ljudska prava te u isto vrijeme iznio i neki od vlastitih primjera pravosudnih sporova sa sucima, neki od njih i više takvih tužbi i presuda.

Jedan od nacionalnih medija nedavno je pobrojao gotovo trideset što pravomoćnih, što nepravomoćnih presuda u kojima su sucima općinskih, županijskih i drugih sudova dodijeljene odštete od 30 do 200 tisuća kuna. Zadarski mediji jako se dobro sjećaju sudačkih tužbi, kojima su su tražene visoke odštete od medija i to samo za prenošenje riječi tadašnjeg predsjednika Općinskog suda u Zadru Željka Rogića. Mediji bi dobivali poziv na tiskovnu konferenciju predsjednika Općinskog suda, prenijeli njegove izjave o navodnom nepotizmu i brojnim problemima na sudu, a kratko zatim našli bi se suočeni s tužbom sudaca za prenošenje tih riječi.

Situacija otprilike jednaka kao da saborski zastupnici tuže i odštetnim zahtjevima oderu medije koji su prenijeli u Saboru javno izrečene riječi njihovih političkih protivnika - rezultat bi vrlo brzo bio potpuno odustajanje medija od praćenja saborskih sjednica i time praktična cenzura političkog izvještavanja.

Upravo to ističe i Europski sud za ljudska prava, koji smatra da su golemi iznosi odštete koji suci praktično po ujednačenom obrascu dosuđuju svojim "uvrijeđenim" kolegama i jesu u cilju obeshrabrivanja otvorene rasprave od javnog interesa. Novinar koji piše o sucima, pravosuđu, pa čak i ako bez ikakvog vlastitog komentara samo izvještava o onome što se događa ili javno izgovori u sudnicama, mora strepiti hoće li za obavljanje svojeg posla biti drastično kažnjen. Takva praksa dovodi do toga da je novinare strah uopće raditi svoj posao, ukoliko se taj posao imalo dotiče sudaca i pravosudnog sustava.

Kritika pravosuđa

Europski sud za ljudska prava u presudi navodi kako ponekad može biti nužno zaštititi pravosudni sustav od štetnih i neosnovanih napada, obzirom na važnost povjerenja u taj sustav i činjenicu da suci ne smiju javno reagirati na takve napade. No, ističe Sud, mediji u demokratskom društvu imaju izuzetno veliku važnost i slobodi govora se mora dati najviši stupanj zaštite, pogotovo kad se u interesu javnosti kritizira djelovanje sudaca u smislu njihove službene dužnosti. Za konkretan slučaj Europski sud za ljudska prava smatra kako jetki komentari u članku nisu nespojivi s pravom na slobodu izražavanja te da zasigurno nisu niti uvredljivi.

Sud smatra kako je teško prihvatiti da je šteta reputaciji suca uzrokovana člankom toliko ozbiljna da opravdava dodjelu 50.000 kuna i kad bi se stavilo u perspektivu uobičajenih odšteta za duševne boli, taj iznos bi predstavljao dvije trećine iznosa koji inače hrvatsku sudovi dodjeljuju za duševnu tjeskobu uzrokovanu smrću bliskog člana obitelji.

"Suci mogu osobno biti kritizirani u okviru dopuštenih granica, a kada djeluju u službenom svojstvu mogu biti predmet šire kritike od kritike kojoj se mogu izložiti obični građani. Sud je utvrdio da se predmetni članak odnosio na pitanja od javnog interesa, te iako je sadržavao ozbiljne kritike, pretjerivanja i oštre metafore, Sud nije smatrao da je članak bio uvredljiv. Napomenuo je da sarkastični navodi načelno nisu nespojivi sa slobodom izražavanja i uzimajući sve navedeno u obzir, Sud je smatrao da je dosuđena naknada štete bila nerazmjerna težini povrede ugleda suca. Stoga je presudio da je država povrijedila pravo Narodnog lista." - navodi se u obrazloženju presude.

Hrvatsko novinarsko društvo također je reagiralo na ovu presudu i to komentarom poznate odvjetnice i stručnjakinje za medijsko pravo Vesne Alaburić. Alaburić tako ističe kako bi ova presuda trebala značajno utjecati na pravosudnu praksu, izravno ukazujući na greške koje hrvatski sudovi, uključujući i Ustavni sud RH, gotovo redovno čine u sporovima protiv medija.

Odvjetnica ističe kako presuda Europskog suda ukazuje da su stajališta hrvatskih sudova potpuno zastarjela i suprotna praksi sudova u demokratskim zemljama.

"Zato je ova presuda dobrodošli poučni podsjetnik na neka temeljna načela i pravne standarde zaštite slobode izražavanja u demokratskom svijetu, koje Europski sud za ljudska prava već desetljećima sustavno ponavlja u svojim presudama. Ponajprije, ESLJP podsjeća kako novinari i mediji imaju pravo iznositi i uvredljive vrijednosne sudove ako za to postoji dostatna činjenična osnova i ako se radi o temama od javnog interesa. A rad i ponašanje sudaca, te funkcioniranje sudbene vlasti svakako su od javnog interesa, pa zato i suci moraju biti spremni odtrpjeti kritike u većoj mjeri nego obični građani. Potpunim zanemarivanjem činjenica na kojima je Narodni list temeljio sporne, uvredljive vrijednosne sudove o sucu Babiću i dosuđivanjem odštete gotovo isključivo na ocjeni uvredljivosti tih vrijednosnih sudova, hrvatski sudovi povrijedili su temeljna načela slobode izražavanja, zajamčene člankom 10. Europske konvencije." - zaključuje Alaburić, dodajući kako je Europski sud za ljudska prava zaključio i da tako visoke odštete mogu ozbiljno ugroziti otvorenu raspravu o pitanjima oko javnog interesa.

Alaburić ističe kako se praksa mora promijeniti, jer bi ubuduće ovakve presude protiv hrvatskih medija u Strasbourgu mogle biti proglašene povredom konvencijskog prava na slobodu izražavanja samo zato što takvim ili još većim iznosima odšteta jačaju autocenzuru i strahom od novčanih posljedica spriječavaju otvorenu, demokratsku raspravu o svim pitanjima od javnog interesa, koja uključuje i pravo iznošenja robusne kritike, pa i uvredljivih vrijednosnih sudova, utemeljenih na dostatnoj činjeničnoj osnovi, o svim pitanjima od javnog interesa.


Narodni list zadarskim sucima isplatio gotovo milijun kuna odštete

Spomenuti slučaj odštete suca Babića koju Europski sud za ljudska prava smatra previsokom i samim time gušenjem slobode govora tek je jedan u nizu. Protiv Narodnog lista zadarski su suci podigli čitav niz tužbi i presudama dobili i značajno više odštete. Također, tako dosuđene odštete nisu konačni iznos koji je Narodni list morao platiti, jer se konačne cifre uvećavaju za nemale troškove, kamate i slično. Tako je primjerice sutkinja Zlata Smojver Kanjer presudom dobila 70.000 kuna, da bi joj na kraju Narodni list isplatio čak 198.227 kuna. U nastavku donosimo popis sudaca s iznosima dodijeljenih odšteta i konačnih isplata, koje se na kraju penju na gotovo milijun kuna.

-Antun Klišmanić

Bivši predsjednik Županijskog suda u Zadru Antun Klišmanić protiv Narodnog lista i njegovog vlasnika podigao je čak četiri tužbe, a presudama mu je dodijeljene četiri odštete od 50 do 80 tisuća kuna. Ukupni iznos koji je Klišmaniću isplaćen na ime ovih presuda je oko 435.657 kuna.

-Boris Babić

Sudac Boris Babić, aktualni predsjednik Županijskog suda u Zadru, presudom radi koje je Europski sud za ljudska prava proglasio RH krivom za kršenje slobode govora, dobio je 50.000 kuna odštete. No, na kraju mu je isplaćeno gotovo dvostruko - čak 91.362 kune.

-Tatjana Domijan Mrva

Sutkinja Tatjana Domijan Mrva presudom Općinskog suda u Šibeniku dobila je odštetu od 50.000 kuna, a ukupno joj je Narodni list isplatio 70.000 kuna.

-Sanja Prosenica

Sutkinja Sanja Prosenica također je tužila Narodni list, koji joj je u konačnici isplatio čak 160.466 kuna.

-Zlata Smojver Kanjer

Sutkinja Zlata Smojver Kanjer presudom je dobila 70.000 kuna odštete, no na kraju je Narodni list sa svim kamatama i troškovima sutkinji morao isplatiti gotovo trostruko - čak 198.227 kuna.


Komentari