1918. Važna godina za Donatov grad!

Hrvatski sabor donio je 29. listopada odluku o razrješenju svih državnopravnih veza Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Carevinom Austrijom i Kraljevinom Ugarskom, time je Hrvatska izašla iz Austro-Ugarske Monarhije, a isti dan ušla u tek utemeljenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba.

Netom iza, 11.11., službeno se proglasio kraj Prvog svjetskog rata, a 1.12. osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Legenda spominje i guske i maglu, no nećemo o domaćim beštijama i prirodnim nepogodama. To ostavljamo drugima, tamo kada - ako ikada - se u RH konačno okončaju 2. i Domovinski rat. Prije njih dogodio se 1.SR, i završio ima ravno 100 godina.

U prigodnom jubileju i konačnom propasti AU, u sklopu znanstvenog skupa koji se na navedenu temu održao na Odjelu za povijest Filozofskog fakulteta, Državni arhiv u Zadru priredio je zanimljivu izložbu “ZADAR 1918.”, autora dr. sc. Ante Gverića. Propašću Austro-Ugarske i talijanskom okupacijom “Donatov grad” ne samo da je izgubio višestoljetnu ulogu dalmatinskoga administrativnog i svekolikoga središta, nego je uskoro postao upravo tuđin u svojemu vlastitom okruženju HR podneblja. Na poslijeratnim mirovnim konferencijama ratni pobjednici su krojili mnoge, pa i naše granice koje su se u Dalmaciji (i Istri) odredile nakon gotovo dvije godine teških pregovora. Rezultat je bio jedan od možda najpogubnijih prijedloga koji se potpisao na pregovaračkom stolu do tada: Rapalskim ugovorom (1920.) Zadar se našao pod suverenitetom strane i daleke države; stranac u vlastitoj kući, enklava u tkivu vlastita etnosa. Voljom i silom onda (pa i sada) jakih planetarnih sila, ratnih pobjednika, ZD na koncu Velikoga rata biva neprirodno pripojen susjednoj, prekomorskoj zemlji na suprotnoj obali Jadrana.

Na žalost, Zadar nije ostvario nacionalnu integraciju - ma kakva ona bila - kao ostali naši krajevi u monarhističkoj Jugoslaviji s kojima bi dijelio zajedničku nacionalnu sudbinu dobra i zla. Naprotiv, godina 1918. za “Krševanov metropolis” je značila ne samo naglu i strmoglavu, svekoliku detronizaciju u Dalmaciji, već i žarišnu točku koja će kroz 20. stoljeće biti uzrokom mnogih njegovih turbulencija i katastrofa.

Predstavljena dokumentaristička građa prikupljena je iz mnogih izvora od Zagreba do Rima. Tim postavom koji se u Izložbenoj dvorani DAZ-a može besplatno razgledati svakim radnim danom između 10 i 13, odnosno 17-20 sati, do 30.11. Državni arhiv daje skroman doprinos sjećanju na nedvojbeno iznimno važnu iz niza najznačajnijih godina u višestoljetnoj prošlosti Zadra. Usporedno, također povodom obilježavanja 100. godišnjice okončanja Prvog svjetskog rata, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru i Državni arhiv u Zadru priredili su znanstveni skup "Završetak Prvog svjetskog rata u Dalmaciji". Cilj skupa bio je znanstvena obrada sloma Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja nove jugoslavenske države na istočnoj obali Jadrana. Te krupne političke i društvene promjene promatrale su se kroz pitanja vojske, prehrane stanovništva i pozicije bitnih javnih djelatnika iz Dalmacije na nacionalnoj i lokalnoj razini (Zadar, Split, Trogir, Dubrovnik i Korčula).

Isti je otvorila prorektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić, ističući u svom govoru kako je završetak 1. svjetskog rata donio promjene na globalnoj i lokalnoj razini, promijenivši demografsku sliku Europe, posebice Dalmacije i Hrvatske, uključujući naravno i Zadar, pa će nova saznanja, kako je dodala, a koja su bila predmetom skupa, svakako rasvijetliti različite aspekte spomenutog sukoba.

Njoj su prethodila izlaganja ravnatelja Državnog arhiva dr. sc. Ante Gverića, doc. dr. sc. Zlatka Begonje i izv. prof. dr. sc. Tade Oršolića naglasivši kako je Hrvatska tada iz "klaonice naroda" ušla u "tamnicu naroda", kako se često u historiografiji nazivaju državni savezi Kraljevina SHS, a potom i Jugoslavija. Talijanska vojska ulazi u Dalmaciju i uzima ova područja kao ratni plijen, nakon što su se iz oportunizma priključili silama Antante na samom kraju rata. Premda je u njemu život izgubilo najmanje 12 tisuća vojnika, a ukupan broj žrtava zajedno s ranjenima se popeo na 30 tisuća, danas skoro da i nemamo spomenika poginulima. Jedan je bio postavljen ispod današnje zgrade Županije, ali ga je talijanska vlast po dolasku uklonila.

Prvi svjetski rat iza sebe ostavlja čak oko 20 milijuna poginulih ljudi kao i ekonomske probleme s kojima se suočavaju zemlje uključene u ratna stradanja. I Zadar, kao administrativno, političko i vojno središte pokrajine također doživljava velike promjene, kako na političkom planu tako i na ekonomskom s obzirom da su svi raspoloživi muškarci u dobi od 18 do 52 godine bili na bojištu i ratovali za cara, što je u izrazito kišnim i sušnim razdobljima prouzročilo velike štete na njihovim imanjima.

Paradoksalno, kao rezultat Londonskog ugovora i priklanjanja Kraljevine Italije pobjedničkoj opciji, njih je kada su se vratili kućama dočekala - talijanska vojska, ista ona s kojom i protiv koje su se borili na frontu, a da drama i nesreća bude teža masovna neishranjenost i kontinentalna pandemija španjolske gripe izazvali su u tek stečenom kakvom- takvom miru novu pošast i za posljedicu imali dodatna pokapanja gladna i siromašna stanovništva...

Komentari