POZDRAV VATRENIMA: Luka, Danijel, Šime, Dominik - idemo po pokal!

Neka pati koga smeta...

I to, i Dalmacija, i Fešta, i Neopisivo, i Ivčić i Grdović i Jelenković, i Intrade i Lokin za sada s perikom, pjevalo se, radovalo, veselilo, grlilo, ljubilo, skakalo, naravno i dobro zalilo, u srijedu su Zadar i cijela Hrvatska u požaru, buktinji, plamenu emocija, slavili Vatreni sastav.

"Ma, pusti me sada. Ne znan, brate, di san..." - dovikuje nam tamnokosi mladac s trobojnicom u rukama. I ponavlja:

"Samo je jedno u mom životu vrijedno, da pustim suzu s oka jer tebe volim ja, život mi dala, baš kao da je znala da nikad neće nestat' sa mojih usana!" i onda: "Moja Domovina...".

Tisuće, nekoliko tisuća, okupilo se sinoć na Forumu kako bi na Tv ekranu dočekali, pogledali, navijali i urnebesno pozdravili nacionalnu reprezentaciju, momčad izabranika Zlatka Dalića. Nasuprot Gordog Albiona.

"Gooool..." - prolomilo se u 21.30. Ivan Perišić zanjihao je Jordana Pickforda, poravnao rezultat na Lužnjiki stadionu u Moskvi, no teškim mukama, strepnji tu nije bio kraj. Molilo se, zazivalo nebesa, prije slanja kišnog pljuska ona su ipak uslišila molbu 4 i nešto milijuna zahvalnih duša.

"Bijelo-crvena polja Hrvatska, na dresu sjete me da ja volim te, igrajte za nju, našu voljenu, nek' jače kuca to srce vatreno,bijelo-crvena polja Hrvatska...".

Trebalo je proći 19 minuta produžetka, da bi Manđukić zabio za 2-1, a onda i nestrpljivo brojati doslovno baš svaku sekundu prije poklika kojim su se zatresli Donat, Stošija, bedemi i Kalalarga:

"Pobjedaaaa!"

Pljeskalo se, nazdravljalo, zvonilo zvonima, u Briševu, Biogradu, Petrčanima, Pakoštanima. U Ravnim kotarima, zaleđu, na obali i otocima. Bakljada, kolona, karusel, i slavlje dugo u noć, a pred nama je nedjelja...

"Ima jedna, zemlja mala, sada svatko za nju zna, ono šta je, bio Brazil, to je sada Hrvatska, Hrvatska!"...

Komentari