LOVRE KALAC ODLUČAN: Moram izbrusiti formu na obali Atlantika!

Kada budete na portalu čitali naš članak, tada će već najmanje desetak dana biti izvan Hrvatske udaljen dobrih 3.500 kilometara. Na obali Atlantika u gradiću Albufeira...

“Da. 28.1. mi je u programu naveden kao datum starta priprema. Može se u nogometnom žargonu reći - zimskih, tri tjedna sam u biti na završnim pripremama u Portugal za iduću sezonu trčanja. Nije mi nepoznata ova destinacija, tu sam četvrti put na jugu Portugala. Lokacija je idealna, namjeravam ovdje boraviti i žestoko raditi puna tri tjedna” - kazuje nam Lovre Kalac. Ukoliko niste geografski znalac, a pored vas nije enciklopedija ili wikipedija, napomenimo kako je Albufeira poznato turističko mjesto u pokrajini Agarve, s prekrasnim pogledom na Atlanski ocean i dugim pješčanim plažama. Koliko su uvjeti klimatski dobri govori podatak da su istovremeno u ovo doba godine na pripremama i atletičari iz Rusije, Bjelorusije, Litve, Estonije, Latvije, Norveške, Njemačke itd., nema koga nema iz top atletskih nacionalnih saveza.

“Tu su i nogometni klubovi iz cijelog kontinenta. Upravo je proteklih dana na Atlantic Cupu u Albufeiri bila i NK Rijeka. Prvi dio priprema uglavnom sam odradio u Zadru, tako da ću u Portugalu, nadam se, podići formu za početak natjecanja koja kreću s PH u krosu, u Istri, početkom mjeseca ožujka. Na pripremama sam s trenerom Slavkom Petrovićem, i kolegicama trkačicama Mateom Parlov i Nikolinom Stepan. Matea i Nikolina se spremaju izboriti norme u maratonu za Olimpijske igre u Tokiju 2020., pa bih kroz treninge trebao biti sparing partner njima dvjema. Planovi su da u 2019. nastupam većinom na PH krosu, 10km, polumaratonu, maratonu i planinskim utrkama. Nekakav cilj, za sada - popraviti neke osobne rezultate, a volio bih i istrčati maraton u inozemstvu, u programu je maraton u Hamburgu, tijekom travnja” - otkriva.

“E, da. Moram. Radim u tvrtki Velpro, kolege i nadređeni imaju izuzetno mnogo razumijevanja zbog mojih priprema i nastupa. Posebno bih se zahvalio direktoru Mariju Bozuliću” - naglašava Zadranin koji se na raznorazna postolja penjao u desetine, stotine navrata. Toliko je pokala i kolajni i različitih priznanja da bi nam trebala ne tanušna novinarska bilježnica nego knjižurina. Najdraže mu je usprkos svemu, trčati u prirodi, a na koji konkretno način i koliko rezonira:

"Ne znam, ovisi o stazama, a izvan natjecanja o vrsti treninga. Kada trčiš brzo kroz glavu ti prolazi prebrzo svašta. Kad trčim lakšim tempom razmišljam, planiram ili se prisjetim nečeg lijepoga. Ukoliko netko trči sa mnom skupa onda pričamo, pa i najduža dionica prođe za “treptaj oka” - tvrdi nam višestruki HR reprezentativac, 38-godišnjak…

Komentari