OLIMPIJSKA GODINA BEZ IGARA: Tri otkaza i 1 predah...

Olimpijske igre u Tokiju koje su trebale biti održane od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020. odgođene su za ljeto 2021...

Rat i - zika

Razlog je pandemija koronavirusa, zbog koje mnogi sportaši u ovom trenutku treniraju samo unutar zidova svog doma. Japanski premijer Shinzo Abe i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) Thomas Bach tako su dogovorili na sada već povijesnom hitnom sastanku održanom u utorak, 24. ožujka, unatoč najavama da će odluka pasti tek idućeg mjeseca.

Nikad u povijesti nijedne OI nisu otkazane zbog nekog drugog razloga osim oružanih sukoba. Znalo je biti širenja straha prijašnjih godina, uoči Atene 2004. je vladala drama oko toga hoće li Grci uspjeti dovršiti svu potrebnu infrastrukturu na vrijeme, a slično je bilo i prije Rio de Janeira 2016., s time da su tu Igre imale i dodatak u obliku Zika virusa koji je stvarao nelagodu mnogim sportašima.

Od 1896., kad su u Ateni održane prve moderne Olimpijske igre, najveće svjetsko sportsko natjecanje nije se do sada održalo samo tri puta. Po redu 32. OI zasad još nisu otkazane, nego samo odgođene, ali prvi put u povijesti razlog za njihovo neodržavanje u predviđenom terminu nije rat. Barem ne rat među pripadnicima ljudske vrste, nego ljudske vrste protiv nevidljivog neprijatelja zvanog COVID-19...

Moderne Olimpijske igre suočavale se istina i sa bojkotom 1976. u Montrealu, 1980. u Moskvi i 1984. u Los Anđelesu, SAD, a nisu se uopće održale 1916. u Berlinu kada su bile kolateralna žrtva Prvog svjetskog rata, potom sukoba - 1940. kada su trebale biti - pazite sada, priređene također u Tokiju, na koncu im je MOO zbog početka Drugog kinesko-japanskog rata 1937. oduzeo Igre i dodijelio ih Helsinkiju, ali su i one odgođene zbog početka Drugog svjetskog rata. Naposlijetku, i četiri godine kasnije, usljed žarišnih ratnih okolnosti - 1944. otkazane su OI, koje su se trebale održati u Londonu, Velika Britanija…

Ipak, glavni njemački grad dobio je organizaciju Olimpijskih igara 1936. koje su bile posljednje u narednom dvanaestogodišnjem periodu, nadaleko poznate 11. Olimpijske igre održane su u doba kada je nacistička Njemačka bila u svom rastu, pod vodstvom Adolfa Hitlera. Po općem suglasju sudionika Njemačka je organizirala sjajne OI, najbolje do tada, sportske arene bile su prekrasne i goleme, a to je zadivilo brojne sudionike turnira. Čak i američka delegacija bila je oduševljena samim Igrama. Premda je prošlo tri godine od kraja Drugog svjetskog rata, u Londonu 1948. godine nije bilo njemačkih, niti japanskih sportaša koji službeno nisu niti pozvani. Također, niti sovjetski sportaši nisu nastupali na tim Igrama.

Kasnije, 70-ih i 80-ih godina XX stoljeća, zbog rasnih, političkih, hladnoratovskih i inih podjela došlo je do četiri prijeteća bojkota Olimpijskih igara koji su ozbiljno zaprijetili plemenitoj ideji Olimpizma.

Najprije su Olimpijske igre u Montrealu, 1976. bojkotirale mnoge afričke države jer nije udovoljeno njihovu zahtjevu da se s Igara udalji Novi Zeland čija je ragbi momčad nastupala u, tada rasističkoj, Južnoafričkoj Republici, iako ragbi (engl. rugby) nije tada bio, a nije ni danas, na rasporedu natjecanja na OI.

Onda su Sjedinjene Američke Države i nekoliko drugih zapadnih zemalja, kao i još mnogo država sa drugih kontinenata, američkih saveznica ili ekonomski bliskih sa SAD (kao npr. Japan), te Kina, sveukupno 65 država (!), bojkotirale Olimpijske igre u Moskvi, 1980. zbog Sovjetske vojne intervencije u Afganistanu, a ogovor je, sasvim očekivano, uslijedio 4 godine iza. Sovjetski Savez i zemlje Istočnog bloka, osim Rumunjske, ali zato uz “pomoć” Kube, Etiopije i Sjeverne Koreje, ukupno 14 država, “uzvratile” su bojkotom Olimpijskih igara u Los Angelesu, 1984.

Posljednji, doduše “mini”, bojkot zadesio je Olimpijske igre u Seoulu, 1988. u Južnoj Koreji, na tim Igrama nisu se pojavile Sjeverna Koreja, Kuba, Etiopija i Nikaragva. Posebno zanimljivo a aktualnim prilikama je da su Rio i OI 2016. godine također bile zamračene zdravstvenom krizom, jer su mnogi sportaši odbili sudjelovati zbog izbijanja virusa Zika.

I odmah na startu, nakon početnog uspjeha Olimpijske igre modernog doba su imale poteškoća. OI održane u Parizu, 1900. i St. Louisu 1904. bile su u sjeni, bolje reći bile su privjesak svjetskim izložbama koje su tada održavane u tim gradovima. Ali i samo trajanje tih Olimpijskih igara govori dosta: one u Parizu trajale su pet i pol mjeseci (!?), a one u St. Louisu uvjetno rečeno ”manje” – nešto preko četiri mjeseca i dvadeset dana! Kako Englezi ne bi bili “gori” od Francuza to su četvrte Igre, održane u Londonu, trajale od 27. travnja do 31. listopada 1908, dakle preko 6 mjeseci!!! Za današnje pojmove neshvatljivo! Trajanje Igara tako je vrludalo, neke su trajale manje, neke više - da bi se sa Igrama u Los Angelesu 1932, pa 1936. u Berlinu, ustalilo vrijeme trajanja Igara na današnjih 15 dana.

U spomen na prve Igre iz 1896. održane su, također u Ateni, 1906., na njihovu 10-godišnjicu, tzv. “međuigre” (Intercalated games), no iako su i te Igre organizirane od strane MOO-a, taj isti MOO ih ne vodi ostale “redovne” Olimpijske igre nego više kao neku jubilarnu proslavu OI. Ima, međutim, mnogih suvremenih povjesničara Olimpizma koji su za to da i one budu smatrane službenim Olimpijskim igrama. Svejedno, iako nepriznate kao službene, i te su Igre pridonijele popularizaciji i širenju olimpijskog pokreta.

Pet prstenova

Od Pierrea de Coubertina, francuskog aristokrata koji je oživio modernu olimpijsku igru ​​u 1890-ima, Olimpijske su igre otkazane tri puta — 1916., 1940. i 1944. godine zbog svjetskih oružanih sukoba. Nova globalna pandemija nije ih uspjela otkazati, tek je kratko pritisnula gumb za pauzu globalnog sportskog mehanizma s pet prstenova,

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano