POGLED IZ ZADRA:Brane, Josip,Star Wars i -Uspon Skywalkera...

A long time ago, in a galaxy far, far away...

Godinu dana nakon događaja iz Posljednjeg Jedija, ostaci Otpora ponovo se sukobljavaju s Prvim redom, istodobno se suočavajući s prošlošću i - internim sukobima. Istovremeno, i prastari sukob, onaj između Jedija i Sitha, doseže svoj vrhunac, čime saga o Skywalkerima konačno - dolazi do svoga zasluženog kraja.

Hana i - nostalgija

Nekoć davno, u dalekoj galaksiji… naravno kako znate o čemu se i kome radi, njega možete voljeti ili ne voljeti, ali apsolutno je u pitanju najveći filmski fenomen u povijesti, priča koja je započela idejom Georgea Lucasa sada je došla do svoga kraja. Dakako, nisu Ratovi zvijezda mrtvi, ali tema koja je davne 1977. otvorena, sada je zaključena. I tako, napokon, živopisni droidi i oklopljeni jurišnici rame uz rame s holivudskim zvijezdama i moćnicima uveličali su sredinom prosinca u LA svjetsku premijeru “Uspona Skywalkera”, devetog i posljednjeg filma znanstveno-fantastičnog serijala. Kompanija Disney zatvorila je cijeli blok u središtu Hollywooda kako bi organizirala dugoočekivanu premijeru filma, koji je za opću publiku u distribuciju širom meridijana i paralela krenuo 19.12. Razvodnici su na planetarnoj “zvjezdanoj” premijeri goste na njihova mjesta upućivali laserskim mačevima, među njima i glumce iz filma - Daisy Ridley i Marka Hamilla - tepih nije bio crven, nego plav kao nebo, a iznad šatora nalik spremištu svemirskih brodova visjele su replike triju zvjezdanih lovaca. “Usponom Skywalkera” završava filmska franšiza koja je u četiri desetljeća samo na blagajnama zaradila 9,2 milijarde dolara. Završetak je to priče koja je počela prije 43 godine, kad je redatelj Lucas publiku upoznao s mladim junakom Lukeom Skywalkerom i oduševio metalnim robotima zvanim droidi, rasom viskokih, dlakavih ratnika Wokieeja i nizom drugih eklektičnih likova.

“Deveti mi je dio najbolji', ponavljala je moja Hana na povratku iz kina, divno ozarena i sva pod dojmom; jednom je rukom vitlala plastičnim svjetlosnim mačem plave boje, u drugoj čvrsto držala lutkicu svoje omiljene Ray. Na drugo sam gledanje devete epizode više pozornosti obratio na njezine oduševljene reakcije nego na sami film koji ju je odista prikovao za sjedalo i - u dahu ga je odgledala. I nije joj bilo drago kada sam, nakon projekcije filma, posve netaktično svojoj supruzi promrmljao: Nisu to više moji SW” - kazuje nam Branimir Čakić, vrsni i izuzetno marljivi djelatnik Gradske knjižnice Zadar. I poznati veliki ljubitelj Star Warsa. Pa nastavlja...

“Moji jesu, umiješala se Hana u moj razgovor sa suprugom, pomalo inatljivo, neobično razočarano svjedočeći kako roditelji ne dijele njezino oduševljenje, brzo sam se sabrao i uskočio u njezin vagon dojmova. Tijekom vožnje zgadio sam se sam sebi više puta. Tko mi je kriv da sam odrastao? Pamtim dobro kakav sam dječak bio Haninih godina. Deveta bi me epizoda nesumnjivo oborila s nogu. Tko mi onda daje za pravo mumljati da Disneyjevi SW nisu pravi i da je franšiza na samrti? Uostalom, ni omiljena mi peta epizoda nije skrojena po Lucasovu guštu, što je i sam tvorac nebrojeno puta ponovio žaleći se da je redatelj Kershner napravio ozbiljan film kakav ne priliči serijalu utemeljenom ponajviše na dvodimenzionalnim subotnjim serijalima namijenjenim dvanaestogodišnjacima” - rezonira.

Preko četiri desetljeća nakon originalnog filma generacije se dječaka i djevojčica, unatoč poplavi Marvelovih junaka, DC-ja, Soi Lune, Violete, Frozena i gomile kojekakvih likova, bučnih crtića i filmova, oduševljavaju novim i starim SW filmovima i svom gomilom igračaka i popratnih proizvoda.

“Album sa sličicama Hana je kompletirala među prvima u razredu. I vjerovali ili ne, nisam tome kumovao. I sedmu je epizodu prvi put pogledala tek prošloga ljeta, na vlastiti zahtjev, dotad je poznavala tek fragmente filmova i pojedine likove, taktički sam odustao prepuštajući je princezama i crtićima primjerenijima djevojčicama njezine dobi. Prije nekoliko mjeseci njena me soba dočekala obljepljena plakatima koje je uredno, bez mog znanja i uz bakin blijedi blagoslov preuzela iz moje SW kutije na Meladi. Čini li ona iznimku? Ni u ludilu. Obzirom da radim na knjižničnom odjelu na kojem se posuđuju filmovi, redovito imam priliku posvjedočiti besmrtnosti SW fenomena. Ondje se jednako traže originali, prequeli i sequeli. Djeca ne prave razliku. Imaju, naravno, svoje favorite među filmovima i među likovima, ali ne prave razliku. I ne njurgaju. Ne krive Disneyja. Ne krive Lucasa. Ne krive Johnsona. Ne krive Kathleen Kennedy, pa ni J.J. Abramsa. Filmove doživljavaju na najbolji način gledajući ih oslobođene iluzije koja nameće tamo neke nezanimljive im redateljske i producentske likove, forume njurgavih fanova koje je nemoguće zadovoljiti obzirom da pravih SW verzija ima gotovo koliko i fanova; a riječ je o uvjerljivo najbrojnijoj fanovskoj bazi u povijesti filma, fenomenu koji je odavno prešao granice žanra prodrijevši duboko u sve pore civiliziranog društva” - tvrdi Branimir i upoznaje nas.

Istina je i da se fanovska baza dobrano urušila i da je nakon neslavne osme epizode došlo do podjela koje su, posredstvom interneta, a ponajviše društvenih mreža, prešle u ljigav bespoštedni sukob, dopadljivosti poput onoga između HDZ-a i SDP-a. Ni od Yode, ni od Obi-Wana ništa nisu naučili neuspjeli fanovi koji su zbog neslaganja s redateljskom vizijom kadri vrijeđati i prijetiti svim svojim neistomišljenicima proglašavajući ih izdajicama Lucasa.

“Da. Istog kojeg su, ironije li, najljigavijim mogućim napadima na prequele sami prisilili na prodaju svoga djela Disneyju posežući za kletvama i psovkama svjetlosnim godinama udaljenima od bajke za veliku i malu djecu. Sasvim je u redu voljeti i ne voljeti neki film, ali osvrti kojima se danas nameću društvene mreže prelaze sve okvire pristojnosti kazujući dovoljno o problemima njurgave civilizacije, možete li zamisliti kako bi bilo da je Internet postojao u doba originalne trilogije, ha? Kakve bi reakcije bile na spoznaju da je Vader Lukeov otac? Kakve bi reakcije bile na Jabbin lutkarski kutak, na marketinški forsirane Ewokse, na bezveznu smrt Bobbe Fatta i na spoznaju da su Luke i Leia brat i sestra, i da se pojavio neki Imperator, bez svoje pozadinske priče, i da su, valjda u nedostatku ideja, posegnuli za novom Zvijezdom Smrti? Što tek reći za Tv filmove o Ewoksima, crtiće o droidima i neslavnome Holiday Specialu. Nizala su se i onda razočaranja, o njima smo često raspravljali. Jedni su voljeli Ewokse, drugi ne, ali nitko ih nije mrzio. Svatko je imao scene koje voli i koje ne voli. Ni o kakvoj mržnji i izdaji nije bilo riječi. Ne postoji film koji je ikome svim svojim scenama po guštu. Tada, tih davnih osamdesetih, neki su jednostavno odrasli prepuštajući SW nostalgiji, drugi su odbili odrasti čekajući novi nastavak. Sa svim svojim vrlinama i manama SW je prirodno stario sve do pojave interneta i prequel trilogije, nedugo nakon premijere prve epizode Lucasa su jedni počeli ismijavati, drugi, pak, smrtno ozbiljni optuživati da im je “silovao djetinjstvo”. Čovjek se toliko razočarao da je odlučio prodati SW moćnome Disneyju zajedno s pravima na Indianu Jonesa. Sav novac je, da zlobnici ne bi pogrešno zaključili, donirao u dobrotvorne svrhe, njegove su ideje ružno odbačene, a njegovi ga neuspjeli fanovi stali očajnički dozivati natrag. Jad i žalost, dragi moji, ništa drugo nego jad i žalost koja kazuje o zbivanjima i na ozbiljnijim životnim frontovima. I nakon svega, volim li još SW? Itekako! Volim li ih sve, hm? Ne. Krivim li koga? Ni u ludilu” - ističe Ćakić koji je netom što je saga o Skywalkerima konačno kompletirana, argumentirano i rangirao filmove objavivši na svom FB profilu listu jednog sasvim prosječnog obožavatelja koji je zahvalan svima koji su sudjelovali u stvaranju SW-a.

Imperija i - dvorana

“Baš sve sam SW filmove pogledao u kinu, ali ih sve nisam pogledao kao dječak. Kako onda biti objektivan? Osim originalnog, sve sam ih odgledao premijerno. Obzirom da u vrijeme zadarske premijere originala nisam namakao još ni četiri ljeta, na užitak u jedinome filmu u kojem su baš sve scene klasične valjalo je čekati sve do sredine osamdesetih, kada sam ga napokon odgledao u mraku neprežaljenog zadarskog kina Pobjeda. Dakle, iz perspektive trojice svjedoka: dječaka, velikog dječaka i osrednjeg poznavatelja filma posve lišenog snobovskih bolesti, od najmanje dragog filma prema najdražem su poredani naslovi: 11. Solo, 10. Fantomska prijetnja, 09. Napad klonova, 08. Posljednji Jedi, 07. Sila se budi, 06. Uspon Skywalkera, 05. Rogue One, 04. Osveta Sitha, 03. Povratak Jedija, 02. Star Wars (Rat zvijezda, tako smo ga zvali, nikad Zvjezdani ratovi, pa ni Nova nada) i na tronu - 01. Imperija uzvraća udarac” - nabraja.

“Dvorana se ispraznila, plava slova klize platnom, izmjenjuju se glazbene teme… središnja priča Ratova zvijezda je završila. Pod nervoznim pogledom djevojke iz Cinestara odgledao sam cijelu odjavnu špicu “Uspona Skywalkera”, vjerojatno najslavnije disfunkcionalne obitelji u galaksiji. Trebao sam taj trenutak, jer priča mi je obilježila djetinjstvo. Kada sam po prvi puta u kinu začuo taktove glazbe Johna Williamsa i ugledao žuta slova koja govore o Lukovom povratku na Tatooine, kamera se spustila na Zvijezdu smrti znao sam da je ovo trenutak kao niti jedan drugi. Našao sam novu veličanstvenu priču, mit smješten među zvijezde i od tada se nisam otresao tog osjećaja” - priča nam pak u dahu, i emociju doslovno možemo opipati, dr.sc. Josip Ćirić, još jedan veliki ZD fan.

“A nije da se nisu trudili. Bio sam oprezan izbjeći svaku najavu ili komentar na film prije nego ga pogledam, kartu sam kupio s osjećajem anksioznosti, ne s leptirićima nego sa šišmišima u želucu. Valjda su nešto naučili prošlog puta, mislio sam. I jesu. Završetak sage je bio dostojanstven oproštaj. Kada je Lucas snimio prvi film, “Novu nadu”, kako je kasnije dobila naziv, snimio je film za klince koji je snimio klinac oduševljen pričama. Bilo je tu svega, fantastičnih preokreta iz radio-drama, svemirske avanture poput Flasha Gordona, zlatnih robota iz Metropolisa, samurajskih borbi sa svjetlosnim mačevima, stripovske estetike Valeriana i Laureline, svemirskog začina iz Dine, filmskih vijesti s pacifičkog ratišta... Svakako najveći uzor bila je teorija monomita koju je proslavio Joseph Campbell. Herojsko putovanje, prelasci između svjetova, priča o odrastanju i duhovnoj transformaciji spojila je dijelove koji su nadahnuli Lucasa u modernu, izvornu američku mitologiju. Mitologija doista jest, devet filmova središnje priče o Anakinu Skywalkeru i potomcima, dva o sporednim likovima, igrane i animirane serije, knjiga preko tristo, video ige i stripovi...” - pojašnjava i osvrće se na “Uspon Skywalkera”.

“Korektan je koliko i predvidljiv. Znamo da priča završava, znamo obrasce kako priča treba završiti i kao obožavatelji nismo iznevjereni. Filmski kritičari će utemeljeno prigovarati kako ima previše “zgodnih“ obrata, spašavanja u zadnji čas, nevjerojatnih izvlačenja iz sigurne propasti. I u pravu su, Zvjezdani ratovi nikada nisu pokušali biti “Doktor Živago“ niti “Sedmi pečat“, ali promijenili su Hollywood. Bez stvaranja Lucasove vlastite tvrtke za vizualne efekte, Industrial Light & Magic, danas ne bi imali Pixar. Bez Williamsovog soundtracka tko zna kada bi se klasična orkestracija vratila u velike produkcije, ili kako je primijetila jedna posjetiteljica na projekciji prepravljenog Imperija… kada se začuo Vaderov marš: Gle, glazba s radija!

Neću vam kvariti gledanje ni prepričavati film. Zahvalan sam što je Disney naučio na greškama, iznova otkrio važnost velike priče koja nas nadilazi i sitnicama koje vraćaju Zvjezdane ratove pravim fanovima, što je odustao obraćati previše pozornosti social justice warriorsima i njihovim narcisoidnim ispadima pravednosti. Njima neka je “Posljednji Jedi“, nama, koji smo odrastali uz Sagu, pripada “Uspon Skywalkera“ - poziva zaljubljenik u SW i vrsni profesor ZD sveučilišta. Postoje sjećanja koja se jednostavno ne daju istrošiti. Što im se češće vraćaš, to ona jasnije blistaju kazujući dovoljno o bitnome u svjetovima stradanja. Riječ je o rijetkim mjestima na kojima smo istinski bili - djeca...

“Nismo postavljali suvišna pitanja. Oduševljavali smo se igrama i bajkama koje su nam pružale više od istine potičući na kreativnost i tjerajući u pustolovine svjetlosnim godinama udaljene od suvišnostima prenatrpanog i ubojito dosadnog svijeta odraslih. Pogled na zvjezdano nebo prvi me puta podsjetio na zaboravljeni dom ispunjajući me zanosom koji priziva mirise beskonačnog prvog ljeta. Dogodilo mi se to na izlazu iz neprežaljenog zadarskog kina Pobjeda, netom nakon premijere središnjeg djela originalne Lucasove SW trilogije, bilo je to u davna doba daleke mi galaksije prvoga djetinjstva dok sam kino platno doživljavao prozorom u istinu zabavnijeg svemira. Nitko mi tada nije ni pokušao narušiti čaroliju tumačenjima filmske iluzije, moji su mi mili roditelji dopuštali bijeg osjećajući da sam bježeći sretniji. Bijeg se vremenom premetnuo u povratak kući. I to je potrajalo sve do ruba djetinjstva. Ondje je jedan drugi, tek prividno odrasliji i kojekakvim nepotrebnostima opterećeniji Branimir, zamalo posrnuo gubeći čaroliju među pojmovima kao što su filmski redatelj, glumci, scenaristi, skladatelji i majstori specijalnih efekata” - dodaje Branimir Ćakić koji je više puta pisao o SW filmovima iz perspektive velikoga djeteta.

Ovoga puta okvir dječačkom osvrtu postavlja kao filmofil premoren od manjih i većih razočaranja koja se u njegovu SW univerzumu nižu još otkako je spomenutu petu epizodu, tamo negdje sredinom osamdesetih, pola desetljeća nakon kino premijere, prvi put pogledao na nedolično malome ekranu, posredstvom štektavog VHS rekordera i negledljivo mutne kopije filma. To jednostavno nije bio isti film iz dva razloga. Loša kvaliteta slike i zvuka i popratne antičarolijske okolnosti čak su i manje štetne po užitak svjedočanstva.

“Veća je šteta po čaroliju dječjeg filma od loše VHS kopije odgledati ga očima cinične ljudske jedinke koja vreba za nedostatcima i nelogičnostima kao da je riječ o potrazi za skrivenim blagom. Element djetinjeg oduševljenja najvažniji je okidač i, ukoliko ga nemate, tada zaobiđite kino dvoranu u širokome luku. Jednako vrijedi pripadate li hordama tvrdokornih obožavatelja koje preziru agresivne SJW struje, Mary Sue Ray, Jar Jar Abramsa, političke korektnosti pohlepnog Disneyja i doživljavate li producenticu Kathleen Kennedy izdajicom Lucasovog sna. Ako vas, pak, nije briga za kormilara, uskočite na filmski brod i uživajte u vrhunskoj zabavi nakrcanoj mnoštvom nezaboravnih scena, od kojih je, čak i prema kriterijima obožavatelja koji se kune tek u originalnu trilogiju, barem pet vrijedno besmrtnoga SW fenomena. Besprijekorni Williamsov soundtrack remek djelo je simfonijske glazbe skrojeno od nezaboravnih motiva iz svih prijašnjih filmova i kao takvo opasno konkurira mitskome soundtracku Ben-Hura Miklosa Rozsae za filmsku glazbu s najvećim brojem lajt motiva u filmskoj povijesti. Obračun svjetlosnim mačevima jedan je od boljih u serijalu, dvije, pak, scene s neuništivim Falconom vrijedne su stotina gledanja, dok među likovima dominiraju moćni Chewbacca i brbljavi C-3PO. Lando i Leia zadržali su dostojanstvo, Palpatine izgleda strašnije no ikada. Ray i Kylo nisu zakazali, već naprotiv. Suvišnih likova ima na bacanje, dinamika je gotovo spotovskoga ritma, grandioznošću, toplinom i brojem snažnih scena, prenatrpanošću i scenarističkim rupama parira posljednjim Marvelovim Avengersima” - referira nam.

Dječaku Branimiru najbolji je od svih Disneyjevih SW filmova i taj jedva čeka podijeliti čaroliju s ostalom djecom, a posebno sa svojom kćerkom koja je nedavno objeručke prigrlila divote SW univerzuma. Odraslom je Branimiru laknulo što je umorni Lucas prodao Disneyju SW ostavštinu ne zato što u svog uzora Lucasa sumnja, već zato što mu je, obzirom na neljudsku užarenost društvenih mreža i utjecaj pojedinih fanovskih struja, jasno da bi u slučaju da je zadržao kreativno kormilo, ranjivi tvorac vjerojatno skončao u umobolnici. Provjerite, poziva nas, Lucasove nacrte za sequele, pa ćete lako zaključiti kakvu bi mu sudbu namijenile horde koje su ga onomad optužile da im je prequelima silovao djetinjstvo. Bilo Lucasovo ili ne, finale sage ima duha i dovoljno šarma...

Prizori i - zbrka

“I odista mu ne vrijedi pristupiti s pitanjima iz prerspektive odrasle ljudske jedinke. Riječ je, dakle, o najskupljoj fanovskoj fikciji svih vremena. Za razliku od prethodna dva nastavka, nudi prostraniji svemir s više planeta i ozračjem je srodniji originalnoj trilogiji na koju se oslanja mnoštvom scena i detalja kojih će neke zamijetiti tek okorjeli obožavatelji. Vizualna i zvučna slika zapanjujuće je bogata i ni u jednoj sceni ne krade oku prizor dok zbrkani scenarij spašavaju već spomenuti snažni momenti zbog kojih SW sagu do dan danas volim više od mnogih ''kvalitetnijih'' i ''ozbiljnijih'' filmova. May the Force be with you!” - kaže poruka iz Zadra.

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano