MLADI GLUMAC LUKA NEŠOVIĆ: Kad London zamijeni Zadar...

Ja sam Luka...

Tamnokosi mladac, nasmijan. I ne lovac, nego - glumac.

Drama plus i Donatolina

"Haha. Da, Luka Nešović. Rođen sam 29.11.2001. u Zadru. Živim tu u Zadru, u Solidarnosti, cijeli svoj život. Išao sam u Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje, a trenutno pohađam opći smjer Gimnazije Jurja Barakovića. Škola mi nikada nije bila problem i zapravo sam bio odličan učenik cijelo svoje školovanje" - priča nam. I otkriva:

"Nemam neki posebni nadimak, ljudi me uglavnom zovu ili Luka, ili samo Nešović, ili mi skrate prezime pa me samo zovu Nešo, kako 'ko, ali odazivam se na sve hahahaha"...

Uživali smo momka gledati u predstavama “Životinjska farma”, “Krležijana”, "Snajper" i “Moj sin samo malo sporije hoda”, već nam je bilo jasno kako svjedočimo početnim koracima na daskama nekoga tko bi malu zadarsku uskoro lako mogao zamijeniti i daleko većim svjetskim pozornicama.

"Odlučio sam postati glumac dosta rano. U šestom razredu osnovne, sa nekih 11-12 godina, sam se upisao na dramsko-lutkarsko radionicu “Donatolina” u Kazalištu lutaka Zadar. Tu se zapravo rodila ta ljubav za kazalištem, i to vrlo brzo. Zavolio sam rad u kazalištu, ljude, taj osjećaj kolektiva, te daske, tu energiju, sve. Vrlo rano mi je bilo vrlo jasno da je gluma definitivno poziv kojim se želim baviti cijeli život. I to se dogodilo vrlo spontano, jednostavno sam se u kazalištu pronašao. Zapravo su me moji roditelji cijeli život nekako gurali u te vode, iako oni nemaju nekakve posebne veze s kazalištem. Tata mi je bio i predložio “Donatolinu”, tako da se valjda može reći da je i on dijelom zaslužan za ovaj moj put" - kazuje nam. Prisjeća se svoje prve ozbiljnije predstave, bilo je to “Ružno Pače” koju su izvodili članovi “Donatoline” u Kazalištu lutaka Zadar...

"Prije nekih 6 godina, i koliko se sjećam bilo je vrlo uspješno, bio je odličan osjećaj nasmijati publiku! Ne sjećam se da sam imao puno treme, možda prvih par sekundi na sceni, ali to je to. A zašto baš gluma? Zanimljivo... pa najjednostavnije rečeno, to je jednostavno poziv u kojem sam se pronašao. Obožavam taj kreativni proces stvaranja predstave, svu energiju koju ansambl uloži u tu predstavu, to stvaranje, i obožavam osjećaj koji dobiješ kada ti publika vrati svu tu energiju puta deset!" - pojašnjava.

Nastupao je na školskim priredbama, vodio sve programe i priredbe koje su bile u srednjoj školi, što mu je uvijek bilo zadovoljstvo. Ali najdraže takvo “izražavanje” unutar škole mu je definitivno bio LiDraNo, tvrdi nam.

"Ja i moja najbolja prijateljica Tamara Kovačević smo dvije godine za redom (2018., 2019.) predstavljali svoju školu, ali i županiju na državnoj razini smotre u kategoriji skupnih nastupa, pod mentorstvom Katarine Matek. Imamo jako lijepa sjećanja s LiDraNa, veselili smo se tome svake godine. Tako je bilo i ove, ali nažalost ove godine smo ostali zakinuti jer se smotra nije održala zbog koronavirusa. Prvi put smo prošli sa kratkim isječkom iz drame “Snajper” Damira Karakaša, druge godine sa isječkom iz drame “Tarzan” Roka Vilčnika. Ove godine smo htjeli pokazati mali “mash-up” dviju poznatih anti drama: “U očekivanju Godota” Samuela Becketta i “Ćelave Pjevačice” Eugena Ionesca. Ali, pandemija..." - zastaje pomalo razočaran.

"Bio sam samo u dvije glumačke skupine, “Donatolina” u Kazalištu lutaka Zadar, a onda sam se prebacio u Udrugu za kulturu i umjetnost “Drama plus”, gdje sam i dan danas. Unutar “Donatoline” sam igrao u predstavama “Ružno pače”, “Bajke nisu krive”, “Mareta, tamo i nazad” i “Auuudicija”. Unutar “Drame plus” sam igrao u “Moj sin samo malo sporije hoda”, “Krležijana” i “Životinjska farma”. Najdraža od svih mi je definitivno bila “Životinjska farma”- priznaje nam ipak.

Od tih početaka u “Donatolini” znao je da za njega nema druge opcije u životu nego glumiti. Priča nam, uz karakterističan osmijeh, od uha do uha...

"Ljudi su me često pitali ono “Pa jel imaš neku alternativu?” i “A što ako ne upadneš?”, ali moj odgovor je uvijek bio isti, sa 12 i sa 18 godina: “Nema nikakve alternative. Ne postoji”! Istina, dosta rano mi je dano do znanja da je upisati glumu gotovo nemoguće, tako da se meni i Zagreb činio skoro nedostižnim. I tako je bilo do početka četvrtog razreda srednje škole. Stvari su se tada promijenile jer su moje ambicije sa Zagreba prešle na nešto još nedostižnije: London!" - kratki uzdah u prelasku na ključni dio razgovora. Luka iza ljeta ide u Englesku, studirati glumu, u stvari - čim maturira.

"Uglavnom, ljeto prije sam bio kod tate koji živi u Brightonu, blizu Londona. Zavolio sam ljude, kulturu, ali i London kao grad. Nakon tog ljeta sam zapravo počeo razmišljati o školama u Londonu. Razlog zašto London, a ne Zagreb, je pomalo i očit, London je kazališno daleko razvijeniji od bilo kojeg grada u Hrvatskoj, to je jedan od kazališnih centara planeta. Mislim da je studiranje glume u Londonu stvarno jedno posebno i drugačije iskustvo. Studij koji ja upisujem je k tome i specifičan po tome što okuplja ljude iz cijeloga svijeta, i fokus stavlja na stvaranje jednog multikulturnog okruženja i atmosfere. Imam priliku sada povezati se s ljudima iz čitavog svijeta, upoznati različite kulture i poglede na kazališnu, ali i umjetnost općenito. Takvo nešto ovdje ne mogu dobiti" - ne skriva, zašto i bi, oduševljenje talentirani mladac.

"Ne mogu biti sretniji i zadovoljniji nego što jesam. Divan je osjećaj ostvariti svoje ciljeve i snove, pogotovo kad ih sanjaš i ganjaš godinama. Prijavio sam se i rekao “Ajmo probati, pa što bude - bude”. I nije moglo ispasti bolje..." - rezonira.

"Prijavio sam se za mjesto u tri škole: London South Bank University, Eastq 15 Acting School koja je dio Sveučilišta Essex, i u Royal Central School of Speech and Drama. Prijemni ispit je trebao izgledati tako da spremim tri monologa na engleskom jeziku, dva klasična i jedan moderni, i da ih izvodim tamo kod njih u školama. Tako da je plan prvenstveno bio da idem u trećem mjesecu u London na nekoliko audicija. No, pandemija mi je malo poremetila planove, sve audicije uživo su bile otkazane, pa su me tražili da monologe ipak snimim i pošaljem. To sam odradio i poslao, pa su me nakon toga zvali na intervjue koji su se odvijali preko Skype-a. U intervjuima su me uglavnom upoznavali sa studijem, kako je koncipiran, što me čeka i slično, ali su me isto tako ispitivali o mojim prijašnjim iskustvima, o mojim ambicijama i planovima i slično, klasika ono “Gdje se vidiš za 10 godina” i to. Mjesta su mi ponudile dvije škole: London South Bank University i East 15, a iz Royal Centrala su me tražili da nastavim proces audicije, ali za studij glume za Musical Theatre, no to me ne zanima odviše pa sam zato i prekinuo taj proces audicije i prijave s njima" - prepričava nam. Ne bez ponosa. I ne zaboravlja...

"U mojim pripremama za audicije i prijemni ispit mi je uvelike pomogla Mia Zara Burčul, ne znam što bih bez nje. Ali i Vinko Radovčić koji me vodio i usmjeravao sve moje godine u Drami plus. Oboma sam im neizmjerno zahvalan. Huh…, zahvalan sam more ljudi. Zaista imam toliku podršku svih oko mene, za poželjeti! Svakako sam zahvalan svojoj obitelji i svojim prijateljima koji su mi uvijek bili najveći fanovi i najveća podrška. Zahvalan sam i mojim kolegama iz Drame plus, definitivno ne bih uspio bez njih i bila mi je velika čast raditi sa svima njima, na svim projektima kroz godine, ima tu još jako jako puno ljudi koji su mi uvelike pomogli i bili dio ove moje glumačke priče. Hvala svima njima!" - ne propušta istaći Luka.

"Kako sad stvari stoje, predavanja bi trebala početi u prvom tjednu 10. mjeseca, i imamo kao tjedan dana prije toga nekakva upoznavanja i to, tako da bih trebao ići za London najdalje polovicom 9. mjeseca. Osim ako mi korona ne planira opet poremetiti planove, pa možda godina starta i malo kasnije. Sve u svemu, za sad je tako, pa ćemo vidjeti. Ha, normalno kako mi je žao što napuštam Zadar, moram priznati. Ovdje sam se rodio i odrastao, ali mislim da je vrijeme da napustim gnjezdo i raširim krila hahahaha. Najviše će mi faliti obitelj i ekipa, ali i veliki makijato i sunce i toplo vrijeme, no svejedno se jako veselim novoj sredini. Radujem se tome što ću malo promijeniti životnu sredinu, upoznati i povezati se s novim ljudima, prikupiti nova iskustva... Ali i jedva čekam učiti i ponovno stvarati, to je glavno" - kazuje nam.

Iskrena ljubav

"A matura... To me još čeka. Moram polagati glavne predmete da bih završio srednju školu. Jedva čekam to riješiti da vam budem iskren. Intenzivno se spremam za Hrvatski i Matematiku. A moji planovi za budućnost...hmmmm... pa tko zna gdje će me život odnjeti. Definitivno bih se želio okušati i u filmskoj i u kazališnoj industriji, ne želim se ograničiti samo jednom formom. Svakako mi je cilj da budem priznati i cijenjeni glumac, ali slava mi nikada nije bila razlog zašto se želim baviti glumom. Gluma je daleko manje glamurozna nego što to ljudi uglavnom misle. Stvarno radim sve iz velike ljubavi, i iskreno u nadi da svojom umjetnošću bar malo mogu mijenjati svijet na bolje. To je primarni cilj i to je ono što me gura naprijed"... Treba li ljepši kraj, ljepša poruka, ne treba...

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano