Sud u Strasbourgu “oprao” RH zbog kršenja prava vlasništva

Na posljednjoj sjednici Vlade objavljen je odgovor saborskoj zastupnici Nevenki Bečić o problemima oko 3.000 vlasnika stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci. Naime, kako je istaknula zastupnica, Vlada očito ne čini ništa kako bi zaštitila prava vlasništva tih građana. Uz uobičajeno nebulozan odgovor premijera Milanovića koji zaključuje da je “vlasništvo nepovredivo, ali se do rješenja neće brzo doći”, naslućuje se da će na konačno rješenje imati znatan utjecaj i presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je Vladu “oprao” zbog komunističkih zakonskih rješenja kojima su prekršili i osnovne odredbe Konvencije o ljudskim pravima.

Kršenje prava vlasništva

Kako zastupnica Bečić nije bila zadovoljna odgovorm pravnika Milanovića u kojem ovaj brka pojmove vlasništva, oduzete imovine i nacionalizacije do koje u ovim slučajevima nikad nije došlo, pojašnjenje je moralo dati resorno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. U odgovoru se nazire kako je Ministarstvo trebalo ove probleme riješiti novim Zakonom o najmu stanova koji je zapeo u proceduri još od 2013. godine, ponajviše zbog nepotpunih podataka o broju stambenih jedinica, najmoprimaca i vlasnika stanova te nesuglasja obaju strana.

No, očito je u odgovoru da se potpuno novi moment u ovoj problematici pojavio i sredinom prošle godine, nakon što je u Strasbourgu donesena presuda u predmetu Statileo protiv Hrvatske, kojom je Međunarodni sud za ljudska prava Zakon o najmu stanova i druga zakonska rješenja proglasio nedopustivim nasljeđem komunizma i kršenjem osnovnih odredbi Konvencije o ljudskim pravima, koje je i Hrvatska potpisnik od 19997. godine.

Naime, u presudi je prema mišljenju Suda nesporno došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja, budući da zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na korištenje njihove imovine. Kako se kaže u presudi, najmodavci, posebice, ne mogu ostvariti to pravo u smislu fizičkog posjedovanja, budući da stanari ostaju u stanu na neodređeno vrijeme, te su njihova prava u pogledu iznajmljivanja stana, uključujući pravo na dobivanje tržišne najamnine i pravo na otkaz najma, u značajnoj mjeri pogođena nizom zakonskih ograničenja.

Sud napominje i kako nije njegova zadaća utvrditi jesu li zaštićeni najmoprimci u pravu prema zakonskim odredbama RH, već jesu li takvim zakonskim rješenjima povrijeđena ljudska prava vlasnika stanova. Također se dodaje da je pravna osnova Zakon o najmu stanova donesen u vrijeme tranzicije u cilju provođenja reformi u stambenom sektoru te da su njegove prijelazne odredbe nametnule vlasniku stana odnos sa zaštićenim najmoprimcom po uzoru na zakone donesene u komunističkom sustavu.

Pljuska Vladi

“Ne samo da ti najmodavci ne mogu ući u posjed svojih stanova samo na temelju njihove želje da ih koriste na drugi način, već je značajno ograničeno i njihovo pravo na otkaz najma na osnovu vlastite potrebe za smještajem ili takve potrebe njegovih srodnika, ili radi toga jer najmoprimac ima u vlasništvu alternativni smještaj i zbog toga ne treba zaštitu od otkaza najma. Kao posljedica toga, sustav zaštićenog najma nema odgovarajuća procesna jamstva u cilju postizanja ravnoteže između interesa zaštićenih najmoprimaca i onih najmodavaca. Ova pravila, kombinirana sa zakonskim pravom članova obiteljskog domaćinstva najmoprimca u vrijeme kad je Zakon o najmu stanova stupio na snagu da mogu naslijediti status zaštićenog najmoprimca i kroz nekoliko generacija, ostavila su najmodavcima malo ili nimalo prilike da ponovno uđu u posjed svojih stanova.” - pokazuje Sud u svojoj presudi razinu kršenja osnovnih ljudskih prava na vlasništvo, zbog kojeg očito vlasnici ne mogu do svoje imovine doći za života.

Uz zaključak da zaštićenja najamnina ne podmiruje niti troškove koje imaju vlasnici stanova, zbog čega dolazi do paradoksalnih situacija gdje su stariji najmodavci slabijeg imovnog stanja u stvari subvencionirali stanovanje radno sposobnih najmoprimaca koji primaju plaću, Sud napominje da ne nalazi zahtjeve općeg interesa koji bi mogli opravdati tako sveobuhvatna ograničenja vlasničkih prava te dodaje kako je država na vlasnike stanova stavljen nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret stambenog zbrinjavanja bivših imatelja stanarskog prava.

U presudi Sud u Strasbourgu vlasniku stana dodjeljuje pravičnu odštetu, a iako ne navodi obavezu Republike Hrvatske da ukine sporna zakonska rješenja, svojom presudom u kojoj izričito kaže da je takvim zakonskim rješenjima došlo do povrede Konvencije o ljudskim pravima, jasno daje na znanje da će i ubuduće takvu praksu preuzetu iz komunističkog sustava kažnjavati odštetama za vlasnike stanova. Očito je da će Vlada zbog ove presude biti prisiljena odbaciti naslijeđena komunistička rješenja iz nekadašnjeg zakona o stanarskom pravu, vlasnicima stanova u što skorijem roku omogućiti uživanje njihova prava na vlasništvo, te zaštićenim najmoprimcima pronaći rješenje o svojem, a ne trošku vlasnika stanova.

Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano