Sve više očajnika koji zbog novca prodaje vlastiti bubreg

Sredinom ožujka obilježen je Svjetski dan bubrega, globalna kampanja kojoj je za cilj podizanje svijesti o bubrežnim bolestima, od kojih boluje 10 posto građana. Diljem Hrvatske organiziran je niz događanja edukativnog karaktera kako bi skrenuli pozornost na ovu temu. Pod motom „Za zdrave bubrege – nazdravimo čašom vode“ građane se nastojalo educirati o važnosti svakodnevnih zdravih navika koje pridonose očuvanju bubrega i njihove funkcije.

No, s bolesti bubrega razvija se i tamna strana priče - potreba za donatorima bubrega uz svijetu sve je veća, a uz zabranu trgovanja u većini zemalja, razvija se crno tržište gdje čak i u Hrvatskoj očajni ljudi pokušavaju prodati bubreg za 40-80 tisuća eura.

Liste čekanja u porastu

Koliko su bolesti bubrega, ne samo neugodne, već i opasne, pokazuju svjetske statistike, prema kojima su, primjerice 2010. u Meksiku, upravo bubrežne bolesti bile najčešći uzrok smrti. Također, prema statistikama, jedan od sve većih problema je i potreba za transplantacijom bubrega. Podaci američkog ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (U.S. Department of Health & Human Services) o broju ljudi na listama čekanja zorno pokazuju veličinu problema - 1990. godine na listi ih je bilo nešto više od 20.000, pet godina kasnije broj se udvostručio, da bi 2010. lista čekanja bila pet puta veća - s više od 100.000 pacijenata. U isto vrijeme raste i broj donora, no ni blizu koliko raste potreba.

Prema posljednjim podacima američkog ministarstva, ukupno 27.375 ljudi godišnje u SAD-u dobije bubreg, dok ih u isto vrijeme zbog nedostatka donatora čekati ostane 85.333. Na listu se novi pacijenti dodaju svakih 11 minuta. Podatak koliko ih umre čekajući više se ne objavljuje, no u prošlom desetljeću kad je na listi bilo dvostruko manje ljudi - oko 68.000, svaki je dan umiralo njih 12, ne dočekavši donora.

Ovi podaci jasno pokazuju zašto se pacijenti s podužih lista čekanja odlučuju na kupnju bubrega - zbog realne opasnosti da donaciju neće niti dočekati. Kako je broj zemalja u kojima je trgovanje organima legalno relativno malen, a potrebe su velike, nije čudno niti da svakodnevno raste crno tržište ljudskim organima, pogotovo kad je predmet trženja roba o kojoj ovisi život.

Prodaja u Hrvatskoj

I dok u svijetu očito postoji ozbiljni problem crnog tržišta, Tanja Waltz iz Hrvatske udruge Transplant kaže nam da ono u Hrvatskoj - ne postoji.

-Hrvatska je lider transplantacijskog programa na europskoj i na svjetskoj razini. Transplantacija i liječenje nakon transplantacije u Hrvatskoj je besplatno i svima dostupno, a vrijeme čekanja na transplantaciju s prosjekom od dvije godine je u potpunosti prihvatljivo. Živimo u zemlji u kojoj bi rado živjele sve osobe koje čekaju na transplantaciju.

Nešto drugačija situacija je s ponudom. Svjedoci smo brojnim oglasima ljudi u teškoj financijskoj situaciji koji bi prodajom vlastitih bubrega željeli riješiti svoje probleme, no u Hrvatskoj je ovakvo oglašavanje protuzakonito, isto kao i trgovina organima - kaže Waltz i upozorava da je ovakvo oglašavanje izjednačeno s oglašavanjem droge te da kazne mogu iznositi i do 100.000 kuna.

Već brzom pretragom interneta nailazimo na golemi broj oglasa u kojima ljudi pokušavaju prodati bubreg i na taj način riješiti svoje financijske probleme.

“Prodajem bubreg, cijena 80.000 eura. Imam 19 godina, potpuno sam zdrava, nepušačica, antialkoholičarka, sportski tip, krvna grupa 0+. Za dodatne informacije javite se na mail: t……...@gmail.com. Molim samo ozbiljne ponude jer je i oglas ozbiljan.” - oglas je koji još uvijek stoji na jednom internetskom oglasniku. Iako se vodi kao trenutno nevažeći oglas, e-mail adresa još uvijek vodi do oglašivača.

Na oglasnim internetskim stranicama susjednih zemalja broj oglasa daleko je veći, a kao i kod nas, osnovni su razlozi prodaje - teška financijska situacija. Neki od njih čak navode kako se na prodaju bubrega odlučuju zbog prošlogodišnjih poplava koje su im odnijele cijelu imovinu, dok drugi ističu da su članovi transplantant udruga s urednom donorskom karticom organa i tkiva. Cijene se kreću od 30.000 do 100.000 eura u susjedstvu, dok je na hrvatskom oglasu istaknuta cijena od 613.000 kuna. Nedavno su bosanski mediji prenijeli priču o čovjeku koji je za 55.000 eura u Pakistanu dobio i bubreg i operaciju, no nesretnik je nažalost na povratku kući umro u avionu od postoperativnih komplikacija.

-Ovakve priče potaknule su mnoge u financijskim poteškoćama na očajnički korak – prodaju bubrega ili čak dijela jetre. Neupućenima ovako nešto izgleda moguće i “sjajno”, no za samu provedbu ovakve kriminalne radnje, potrebno je puno sudionika koji bi se trebali pobrinuti za medicinske aspekte transplantacije kao što su tipizacija tkiva, vađenje organa, transplantaciju i liječenje nakon transplantacije. U svijetu se provode kupoprodaje organa preko posrednika, tj. privatnih nazovi-klinika, u kojima se provode eksplantacije i transplantacije bubrega često u vrlo lošim uvjetima. A što se dalje događa s ovim ljudima, samo nebo zna - zaključila je Tanja Waltz.


Cjenik dijelova ljudskog tijela

Tržište ljudskim organima doslovce cvjeta u pojedinim zemljama, na što se najčešće odlučuju građani razvijenijih zemalja u kojima se transplantacija čeka i više godina.

Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije cijene se kreću ovisno o zemlji i organu, a uglavnom se radi o tzv. zemljama trećeg svijeta. Posebno je jezivo što se na crnom i normalnom tržištu nalaze i organi koji očito nisu donirani od živih ljudi.

Ljudsko srce tako se na ilegalnom tržištu prodaje od 70.000 eura u Kolumbiji, do 100.000 eura u Južnoj Africi ili čak za 200.000 eura u normalnoj bolnici u Južnoj Koreji. Jetra se pak mogu nabaviti “već” od 19.000 eura u Pakistanu, pa sve do 220.000 eura u Južnoj Koreji, također legalno. Najjeftinije bi do bubrega mogli doći u Iraku, gdje se “komad” prodaje za 15-ak tisuća eura, dok njegova cijena u SAD-u dostiže i preko 200.000 dolara. Tu su još pluća za 80-ak tisuća eura u Kini ili primjerice želudac i slezena za “samo” 500-tinjak eura, također u Kini.


“Transplantacijski turizam”

Ono što je najgore, u nekim zemljama prodaja organa nije zakonom zabranjena i pretvara se u dobro uhodani biznis - tzv. transplantacijski turizam, a to su uglavnom Kina, Filipini, Pakistan, Indija i Turska.

U ponudi jedne od turističkih agencija iz Indije, u dijelu zdravstvenog turizma, otvoreno se nudi transplantacija bubrega kao dio turističke ponude. Za cijenu od 14-16.000 dolara nudi se tzv. “Paket transplantacije bubrega”, a vrlo detaljno se objašnjava što sve ulazi u ponudu te koje predformalnosti treba obaviti u Indiji.

Tako u cijenu ne ulazi predtransplantacijska dijaliza za stabilizaciju pacijenta, koja košta dodatnih 140 USD, ali u paket su uračunati 12-dnevni boravak u bolnici, predoperacijski pregledi, razne medicinske naknade, sama cijena operacije i svih potrebnih pregleda, medicinski materijal, prehrana i troškovi smještaja za donora i pacijenta.

Dodatno se plaćaju i lijekovi poput Zenapaxa, Sumuleceta, ATG injekcija i drugih posebnih lijekova, svi troškovi boravka u bolnici dužeg od 12 dana, proizvodi od krvi i drugo.

Također treba napomenuti kako u cijenu ne ulazi sam organ, već sobom morate dovesti i donora - koji u zemlji sa 1,2 milijarde uglavnom siromašnog stanovništva i ne bi trebao biti veći problem.


Komentari

Najnovije

Iz ove kategorije

Zadnje komentirano